Iz spomen-knjige Hrvatska omladina pod zastavom Srca Isusova (Zagreb, 1901.), koja je nastala u povodu hrvatskog jubilejskog hodočašća u Rim papi Leonu XIII., kojem je tom prigodom predan album sa 160 000 potpisa hrvatske mladeži (koja se posvetila Presvetome Srcu Isusovu), i još zlatno srce u kojem je bilo pohranjeno duhovno cvijeće za svetoga oca: molitve i dobra djela (njih 1 189 500!). Papa Leon XIII je sam izjavio da mu je to bio najdraži dar koji je primio za vrijeme jubileja.
Odabrao sam za danas par stranica iz III. dijela te knjige koji govori borbi
(str. 187.-189.)
Da još samo dodam praktične upute na str. 199.-204.
Odličan primjer pravog bojovnog katolicizma. Gdje je nestao taj borbeni katolicizam? Dokinuo ga je II. vatikanski koncil, i umjesto njega došlo je ekumensko kompromiserstvo, "dijalog" i jedan totalno gubitnički mentalitet, stav kapitulacije pred ovim svijetom.
OdgovoriIzbrišiTo nije slučajno. Nije li ljevica na Koncilu otvoreno ustala protiv "trijumfalizma"?
I upravo je ta lijevo-liberalna struja davala ton koncilskim raspravama i onome što je na kraju ušlo u sadržaj dokumenata Drugoga vatikanskog koncila.
Mislim da je ovu spomenicu napisao isusovac Antun Puntigam. Vrijedi dublje promišljati o tim pozivima za boj, koje nam upućuje.
OdgovoriIzbrišiRazmislite malo o onom pozivu: "U boj protiv putenosti". Protiv koje putenosti? Protiv plesa, koketiranja, ljubakanja i sličnih bludnih grijeha kod mladeži.
A što danas rade u Palmotićevoj? Organiziraju plesove mladih! Dakle, potpuna suprotnost od onoga što su radili njihovi prethodnici.
Zanima me što bi rekli isusovci s početka 20. stoljeća (koji su izgradili samostan i crkvu u Palmotićevoj) da vide što danas rade ovi koji sebe nazivaju njihovim nasljednicima? Jesu li oni uopće njihovi nasljednici? Oni su im nasljednici jedino utoliko što žive u njihovom samostanu, ali im nisu nasljednici u duhovnom i pastoralnom smislu, a pogotovo ne u liturgijskom smislu.