Naime, kad je sv. Pio V. unificirao zapadni obred, pojavilo se pitanje: što će biti sa blagdanima onih svetaca koji se štuju u pojedinim biskupijama, a kojih nema u općem rimskom kalendaru?
To je riješeno jednostavno tako da je Sveta Stolica odobravala za pojedine biskupije njihove vlastite svetačke službe, koje su tiskane kao dodaci Rimskom misalu i Rimskom brevijaru.
Splitska nadbiskupija je tako imala posebnu misu i oficij za blagdan sv. Dujma. Obrazac za misu sam stavio prošli put, a sad par riječi o oficiju u časoslovu...
Dvije stvari na koje trebamo posebno obratiti pozornost su himni u čast sv. Dujmu (koji imaju korijen u radu Adama Parižanina u 11. stoljeću) te na čitanja iz II. nokturna, koja govore o životu sv. Dujma.
Evo čitanja iz II. nokturna... Vrlo su zanimljiva jer otkrivaju mnogo o širenju vjere na ovim prostorima još u antička vremena.
IV. ČITANJE
"Domnius ex Theodosio homine Syro et Mygdonia Graeca, nobilissimis ac ditissimis, sed adhuc gentilibus, optime tamen ad virtutem propensis ortus parentibus, puer vix septennis cum utroque parente, qui ad praedicationem Petri apostolorum principis Antiochiae Christi Domini fidem susceperant, baptizatus est; statimque coepit Apostoli domum quotidianis obsequiis frequentare, atque in dies magis penes tantum magistrum in eo et erga Petrum dilectio et erga Deum fervens amor ac proinde terrenarum rerum contemptus succrescebat. Nec multo post penitus adhaesit Petro, simul cum sanctissimis viris Pancratio et Apollinare."
("Dujam je potekao od roditelja Teodozija čovjeka Sirca i Migdonije Grkinje, vrlo plemenitih i bogatih, ali tada još pogana, no, veoma naklonjenih vrlinama; kad je dječak bio jedva sedmogodišnjak, s oba je roditelja na propovijed Petra, prvaka apostola, u Antiohiji primio vjeru Krista Gospodina, kršten je; i odmah je stao svakodnevno posjećivati kuću Apostola, i tijekom vremena je sve više pokraj takvoga učitelja rasla u njemu - i ljubav prema Petru i goruća ljubav prema Bogu, i odatle je rastao prezir prema zemaljskim stvarima. Nije prošlo mnogo vremena, i on se u potpunosti pridružio Petru, zajedno sa presvetim muževima Pankracijom i Apolinarom.")
V. ČITANJE
"Petrum, Antiochia relicta, Romam proficiscentem simul cum Pancratio et Apollinare secutus est Domnius. Cumque de fide Christi propaganda, ut ei munus erat, sollicitus esset Petrus, ut Pancratium iam in Siciliam, Apollinarem vero Ravennam direxisset, concredita ipsis solvendi atque ligandi potestate, Domnium in Dalmatiam trans Adriaticum mare navigare iubet, ut ibi Christi fidem disseminaret. Paruit iussis; recto primum Salonas appulit, quae erat tunc maxima et locupletissima totius Dalmatiae metropolis. In eam ingressus Domnius brevi tempore multos ab idolorum vano cultu revocatos ad Christi fidem convertit et baptizavit: philosophum quemdam Pyrgum nomine confutavit atque Deus per manus sancti viri ad solam nominis Iesu invocationem, plurimorum languentium aegritudines propulit."
("Petra, kad je napustio Antiohiju i pošao u Rim, slijedio je Dujam zajedno s Pankracijem i Apolinarom. Kako se Petar brinuo oko proširenja vjere Kristove, kao što mu je bila dužnost, i uputio je Pankracija na Siciliju, a Apolinara u Ravenu, davši im vlast da odriješuju i svezuju; Dujmu je naredio da preplovi Jadransko more u Dalmaciju, da ondje raširi vjeru Kristovu. Poslušao je naredbe; prvom prilikom pošao ravno za Salonu, koja je tada bila najveća i najbogatija metropola čitave Dalmacije. Ušavši u nju Dujam, u kratkom je vremenu mnoge, odvrativši ih od ispraznog štovanja idola, obratio na vjeru Kristovu i pokrstio. Nekog je filozofa, imenom Pigra, posramio. I Bog je po rukama svetoga čovjeka, na sam priziv imena Isusova, istjerao bolesti iz mnogih nemoćnika.")
VI. ČITANJE
"Aucto credentium numero, placuit omnibus ecclesiam sub invocatione sanctissimae Dei Genetricis Mariae construere, in qua ministros plures ordinavit, per quos brevi tempore tota fere provincia Christo nomen dedit: quam ecclesiam praesul sanctus satis longo tempore gubernavit. Cumque iam coelo maturus esset, idolorum sacerdotes in ipsum concitarunt iram Maurilii praefecti urbis, in cuius conspectu cum intrepidus Christum verum Deum praedicasset, et mortuum etiam ad vitam precibus revocasset, fuissetque occasio ut quadraginta quinque martyres ante ipsum coronarentur: ipse quoque, datis fortiter cervicibus, praefecti iussu obtruncatus est nonis Maii extra civitatem, ubi etiam a Christianis sepultus est. Non multo post intra urbem collocatus; ac demum, urbe ipsa Salonarum a barbaris dissipata, Spalatum translatus, honorifice colitur."
("Kad se povećao broj vjernika, svidjelo se svima da sagrade crkvu s naslovom presvete Bogorodice Marije, u kojoj je [sv. Dujam] zaredio mnoge službenike, po kojima se u kratko vrijeme gotovo cijela provincija obratila Kristu: i kojom je crkvom sveti poglavar dosta dugo vremena upravljao. Kad je već bio zreo za raj, poganski su svećenici potaknuli srdžbu Maurilija, gradskoga prefekta, pred čijim je pogledom nepokolebljiv propovijedao Krista pravoga Boga, i također mrtvaca molitvama prizvao u život, i bila je povod da je četrdeset i pet mučenika okrunjeno pred njim: a njemu samom, nakon što je neustrašivo ispružio vrat, po prefektovoj je naredbi odrubljena glava, devetoga svibnja, izvan grada, gdje je također i pokopan od kršćana. Nemalo poslije, premješten je u grad; i naposljetku, nakon što je sam grad Salona opustošen od barbara, prenesen je u Split, gdje se časno štuje.")
Trebamo naglasiti da je oficij sv. Dujma bio obvezan i u drugim dalmatinskim biskupijama, a ne samo u splitskoj.
Evo, npr., kako to izgleda u Proprium sanctorum Šibenske biskupije, 1860., str. 65.-69.
