četvrtak, 13. travnja 2017.

Pijevo društvo i borba za medije

Sv. Pio X. je upozoravao da ćemo uzalud graditi crkve i škole, ako su novine u bezvjerskim rukama. Što je sveti papa tada govorio o novinama, možemo danas reći i za sve ostale vrste medija (TV, radio, internet-portali itd.).
Uzalud gradimo crkve, ako je medijima dopušteno da protuvjerskim i/ili nećudorednim sadržajem truju i ubijaju duše.
Treba jasno reći jednu stvar: Crkva je uvijek bila protiv "slobode govora".
Ne možemo priznati slobodu neprijateljima vjere da u medijskom prostoru šire nečistoću i opačine. Mi odlučno odbijamo takvo "ljudsko pravo".
Što mislite zašto je Crkva imala Indeks zabranjenih knjiga? Zašto se Crkva zalagala za cenzuru tiska? Upravo zato da obrani malene i nevine duše od otrova nećudorednog tiska.

Tko ima medije, taj ima i "javno mnijenje".

U Zagrebu je 1908., na poticaj biskupa Antuna Mahnića, osnovano Pijevo društvo za promicanje dobrog, katoličkog, tiska među Hrvatima.


Evo vijest o osnivanju Pijevog društva u listu Naša Gospa Lurdska (travanj 1908., br. 4.)






O tisku kao suvremenom oružju u borbi za vjeru (N. G. L., kolovoz 1908., br. 8.).






Jedna važna napomena o liberalnom tisku (N. G. L., srpanj 1908., br. 7.)...






Molitva sv. Pavlu za uništenje zlog tiska (koja je, kasnije, redovito uvrštavana u pučke molitvenike - sve do 1970-ih).





Mediji svih vrsta su novo oružje, koje i katolički borci trebaju koristiti...
(N. G. L., kolovoz 1909., br. 8.)






Upozorenje "vjernicima" koji kupuju i čitaju liberalni tisak...
(N. G. L., svibanj 1909., br. 5.)






O ovom je pitanju često pisao i sam biskup Antun Mahnić... Pa, evo što Mahnić kaže o dužnosti katoličkih laika u borbi za medije (Knjiga života, str. 227.):





Pijevo društvo je nastavilo rad kroz iduća desetljeća.
Evo članak koji je izašao u tjedniku Obitelj (1. veljače 1938., br. 5.) u povodu 30-godišnjice Pijevog društva.





Broj komentara: 8:

  1. Mislim da je važno ovo što su liberalnu štampu izričito zvali "zla štampa". Važno je jasno reći da su liberalni mediji ZLI!
    Ako vidimo da su oni oni zli, onda se ne možemo pomiriti sa tzv. pluralizmom, gdje se zlo stavlja na ravnopravnu osnovu s dobrim.

    OdgovoriIzbriši
  2. Loš je primjer kad pojedini svećenici danas daju legitimitet liberalnim medijima... Daju intervjue "Jutarnjem listu", dođu Stankoviću na "Nedjeljom u 2" ili multireligičarskoj sinkretističkoj emisiji "Ekumena" Augustina Bašića. Takve ekshibicije obično završe nekim njihovim nespretnim izjavama koje zbunjuju vjernike. A i sami lijevi novinari ih navode na takve izjave. Kako to da oni još to nisu shvatili?

    OdgovoriIzbriši
  3. Dijalog, dijalog...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dijalog s kim? Dijalog o čemu? Dijalog za što?

      Izbriši
  4. Samo jedno pitanje. Vidim da je jedna od glavnih zamjerki liberalima bilo to što su oni za građanski brak. Kako to da se to pitanje danas više ne postavlja?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Komunisti su uspjeli pacificirati vjersku javnost oko tog pitanja. Kako je do toga došlo?
      Krenimo od početka. U hrvatskom slučaju, "civilni brak" je zlo koje je donio komunizam. Sve do 1946. u Hrvatkoj je postojao jedino crkveni brak. Mogao si se jedino vjenčati u crkvi, i nikako drugačije. A mogućnost razvoda braka uopće nije ni postojala.
      I koliko god su se liberali još za vrijeme Austro-Ugarske i Kraljevine SHS trudili da u Hrvatsku uvedu civilni brak, to im nikada nije uspjelo. Prije svega, zbog odlučnog otpora Crkve i svih katoličkih organizacija.
      Tek su komunisti, nakon svog nasilnog zauzimanja vlasti 1945., uveli civilni brak u Hrvatsku. To zlo je ostalo do danas.
      No, nije ni to prošlo bez otpora. Bilo je tijekom 1950-ih nekih svećenika koji su završili u zatvoru jer su propovijedali protiv civilnog braka.
      Pogledaj post: Don Srećko Pavić - protiv udruženjaša i civilnog braka

      Izbriši
    2. Krv mučenika nas obvezuje da se i danas borimo protiv civilnog braka.
      Civilni brak nije ništa drugo nego bludna kohabitacija - priležništvo koje je formalno priznato od liberalne države.

      Izbriši
  5. Bila je teška borba protiv liberalnog tiska prije sto godina, a danas je još kud i kamo teža i kompliciranija nego tada. Nakon II. vatikanskog koncila nastao je jedan dodatni problem kojega nije bilo prije. Budući da je ukinut Indeks zabranjenih knjiga, počele su se i na policama vjerskih knjižara pojavljivati knjige koje su nekada bile zabranjene. Danas se čak više ne traži ni "imprimatur" za izdavanje knjiga vjerskog sadržaja.
    Koliko se danas modernističkog otrova nudi naivnim vjernicima!? Jadna djeca kojoj na vjeronauku pružaju modernistički "Youcat".
    A još jadniji bogoslovi koje na faksu tjeraju da čitaju knjige neomodernističkih autora poput Congara i Chenua (čije su knjige prije II. vatikanskog koncila bile na Indeksu zabranjenih knjiga).

    OdgovoriIzbriši