Novi Martirologij iz 2001. posljednja je liturgijska knjiga pokoncilske reforme. Objavljen je 36 godina nakon završetka Drugoga vatikanskog koncila i time je zaokružena liturgijska reforma, koja je obuhvatila obred mise, sve obrede sakramenata, sve blagoslove, časoslov, pravila discipline itd.
Kao i druge liturgijske knjige novog obreda, novi Martirologij uvelike je pisan u skladu s novom teologijom, duboko različitom od tradicionalne teologije.
To se može dobro vidjeti kad usporedite objašnjenje Dušnog dana u tradicionalnom Martirologiju i u novom Martirologiju.
U tradicionalnom se Martirologiju na Dušni dan čitaju ove riječi:
"Hac die Commemorátio ómnium Fidélium Defunctórum; in qua commúnis pia Mater Ecclésia, postquam univérsos fílios suos iam in cælo lætántes cóngruis stúduit celebráre præcóniis, mox et omnes adhuc in Purgatório geméntes válidis apud Dóminum et Sponsum Christum satágit suffrágiis adiuváre, ut quam cítius váleant ad societátem supernórum cívium perveníre."
("Ovoga je dana spomen svih vjernih mrtvih, u kome zajednička blaga Majka Crkva - nakon što se pobrinula da sve svoje sinove, koji se već raduju na nebu, proslavi prikladnim pohvalama - ubrzo i svima onima koji još trpe u čistilištu, nastoji pomoći smjernim molitvama kod Gospodina i Zaručnika, kako bi uspjeli što prije doći u društvo nebeskih građana.")
U novom Martirologiju to mjesto glasi ovako:
"Commemorátio ómnium fidélium defunctórum, qua pia Mater Ecclésia, iam de univérsis filiis suis in cælo lætántibus cóngruis celebrándis præcóniis sollícita, intercédere studet apud Deum pro ómnium animábus, qui nos cum signo fídei præcessérunt et in spe resurrectiónis dormiérunt, necnon pro ómnibus ab inítio mundi, quorum fides soli Dómino cógnita est, ut de contagióne peccáti purgáti, in societátem supernórum cívium ingréssi, beatitúdinis ætérnæ visióne gaudére váleant."
("Spomen svih vjernih mrtvih, kojim blaga Majka Crkva, nakon što se već pobrinula da sve svoje sinove, koji se već raduju na nebu, proslavi prikladnim pohvalama; nastoji posredovati kod Boga za duše svih, koji su nas pretekli sa znamenom vjere i usnuli u nadi uskrsnuća, a također za sve od početka svijeta, čija je vjera poznata samo Gospodinu, da se očišćeni od ljage grijeha, uzmognu radovati gledanjem vječnog blaženstva, ušavši u društvo nebeskih građana.")
Razlika nije mala. Tradicionalni Martirologij zorno predočuje muke u čistilištu, govoreći o dušama koje "uzdišu", "jecaju" u čistilištu – "in Purgatorio gementes".
Autori novog Martirologija uklonili su taj dio, a dodali su riječi o osobinama pokojnika, koje opisuju kao one "koji su nas pretekli sa znamenom vjere i usnuli u nadi uskrsnuća, a također za sve od početka svijeta, čija je vjera poznata samo Gospodinu".
Mislim da je ovdje očit pokušaj da se u pojam vjernih mrtvih uključe i nekatolici.
Iako i autori novog Martirologija govore o "čišćenju od ljage grijeha", ne spominju samu riječ Čistilište.
Poznato je da pobornici nove teologije nevoljko govore o čistilištu, ali i općenito o posljednjim stvarima: smrti, sudu, raju i paklu. Ta nevoljkost prelazi na nove svećenike, koji su formirani u modernim sjemeništima. A to se potom prenosi na obične ljude u modernim župama.
Tako ovih dana možete vidjeti kako novinari zovu svećenike da im govore o blagdanu svih svetih i o Dušnom danu. I glavna tema tih razgovora je pitanje: "Kako prebroditi smrt najmilijih?" – Kao da je to smisao Dušnog dana!
Dakako, takve su stavove usvojili u modernoj formaciji, a ne iz samog novog Martirologija, koji velika većina svećenika ionako nikada nije čitala.
Treba reći da novi Martirologij nije zaživio u praksi. Nije još ni preveden na većinu narodnih jezika – što dobro govori o odnosu biskupskih konferencija prema toj posljednjoj liturgijskoj knjizi novog obreda.
Budući da klerici novog obreda nisu koristili nikakav martirologij gotovo 40 godina (posljedica ukidanja prvog časa u reformi časoslova), bilo je teško očekivati da će prihvatiti novi Martirologij.
Uostalom, mnogi moderni klerici ne drže mnogo ni do svoje dužnosti dnevnog moljenja časoslova, a kamoli da bi si još uzeli i obvezu čitanja martirologija.
Na kraju krajeva, novi Martirologij ne obvezuje pod teški grijeh. U modernoj formaciji uopće ne postoji nikakav poticaj da se koristi. Stoga, nije ni čudo da je zaboravljen.
Za razliku od toga, tradicionalni Martirologij još živi u praksi Crkve. Sve tradicionalne svećeničke i redovničke zajednice svakodnevno ga koriste, čitaju i razmatraju. A i neki ga laici koriste u svojim privatnim molitvama.
