Bl. Ivan Merz: "Doba križarskih vojni spada među najljepše stranice povijesti europskih naroda"

Jučer smo vidjeli kako je naš katolički pokret za vrijeme pape Leona XIII. isticao srednjovjekovne križare kao svoje uzore. Takav se stav još povećao za pontifikata sv. Pija X., Benedikta XV. i Pija XI.

Bl. Ivan Merz u svom tekstu Križari novoga vijeka (1928. god.) uzvisuje križare kao uzore katoličkog idealizma i nadnaravnog razmišljanja:

"Bilo je to godine 1096. Papa Urban II. pozivao je kršćane vatrenim govorima i pismima u križarsku vojnu, to jest vojnu na neprijatelja kršćanstva koji je ugnjetavao kršćanske narode u Svetoj zemlji i na Istoku. Propovjednici su išli od mjesta do mjesta, od kraja do kraja, i oduševljavali vladare i narode za veliku misao križarske vojne. I doskora se čitavom Evropom začuo glas: Deus lo volt! - Bog to hoće! - i velikaši, i vitezovi i ljudi iz nižih staleža prišili su na svoje odijelo crveni križ kao znak da će krenuti protiv neprijatelja kršćanstva.
Napori križara bili su neizrecivi. Jedini veliki idealizam kojim su bili prožeti može nam protumačiti njihove žrtve. I unatoč najvećih teškoća, oni su korak za korakom prodirali u neprijateljsku zemlju i osvajali mjesto za mjestom. Nakon što su zarazne bolesti uništile velik dio njihovih četa, a glad i izmorenost uništili njihove sile, čovjek bi pomislio da će podleći neprijatelju. Međutim, nađoše koplje kojim je Longin probio Spasiteljevo srce i ova ih je relikvija tako oduševila da su kod Antiohije (1098.) nametom potukli pet puta jaču vojsku. Nakon što su zauzeli Antiohiju valjalo je još osam punih mjeseci pješačiti prema svetomu gradu - Jeruzalemu. Ponovni napori, bolesti, glad, borbe nisu skršile njihov idealizam. I napokon 6. lipnja 1098. ugledaše zidine svetoga grada Jeruzalema. Zaboraviše na sve svoje napore; zaboraviše da ih je ostalo tek 20.000 - došli su do cilja svojih želja sa svojim oboružanim proštenjem. Ovi ratnici, koji su navikli na borbe i smrt, proplakaše suzama vjere i ljubavi pri pomisli da će stupati nogama po onome tlu gdje je stupao sâm Sin čovječji. Sva je vojska pala ničice kada je ugledala taj grad, a velik dio je preostali put prešao na koljenima.
Pred Jeruzalemom: križari su upotrijebili sva naravna sredstva da se domognu grada. Ipak se nisu dovoljno pouzdavali u svoje sile. Stoga 8. srpnja pođu bosonogi u velikoj procesiji oko grada. Za tjedan dana bio je sveti grad u njihovim rukama. - Križari će ostati u ljudskoj povjesnici znamenom pravoga vrhunaravnog duha.
O srčanosti križara nije potrebno mnogo govoriti.
Njih više nema. Ali križari će ostati u ljudskoj povijesti znamenom pravoga idealizma.
I doba križarskih vojni spada među najljepše stranice povijesti evropskih naroda. To je vijek idealizma, vrhunaravnosti i srčanosti.
Posljedice križarskih vojni bile su neprocjenjive. Križari su otvorili put katoličkim misionarima na Istok i daleki Istok. Sv. Franjo pošao je za križarima i nastanio je u samome Jeruzalemu svoju braću koja su ostala čuvarima sv. groba do današnjega dana. A odatle se kršćanstvo širilo dalje. A sama posljednja križarska vojna svetoga Ljudevita IX. tek je prividno svršila neuspjehom i mirovni ugovor između kršćana i muslimana zajamčio je katoličkim svećenicima slobodu boravka u Tunisu i slobodu da smiju posve otvoreno propovijedati kršćansku vjeru.
Križarske vojne su prema tome postigle svoj bitan cilj: slobodu misionarima u naviještanju riječi Božje nevjercima."

U nastavku članka, Merz uspoređuje orlovsku organizaciju s križarima:

"Katolička Crkva treba danas u Hrvatskoj svoju juriš-četu. U novomu poganskom društvu naše domovine potrebne su čete pune idealizma, vrhunaravnosti i srčanosti koje će Crkvi i svećeniku otvoriti put do indiferentnih ili protivnih narodnih masa. Ta avangarda Crkve kod nas je bez dvojbe, uz mnoge druge katoličke vjerske i svjetovne organizacije, također i Orlovstvo. Orlovstvo na poseban način na sebi oživotvoruje ideal modernoga viteštva i modernih križara, jer Orlovstvo na osobit način i posebno ističe duh heroizma koji je bio značajkom križara. Činjenice su dovoljno dokazale da je taj duh odlučnosti i heroizma orlovskoj manjini često zajamčio neviđene uspjehe. Valja se samo sjetiti nekih naših sletova, prigodom kojih dobismo dojam da je sva okolica i cijeli grad u kojemu se održava slet, katolički."

Blaženikove riječi mogle bi dati dobru lekciju današnjem depresivnom dobu bez idealizma, a naročito modernističkim prelatima koji se besramno obrušavaju na katoličku prošlost, pa tako i na križare. Kao i onima koji se u svom neznanju, zlobi ili lažnom pacifizmu "ispričavaju" muhamedancima za križarske vojne.