Duhovni zapisi mladog Šepera

Mons. Franjo Šeper kao bogoslov u Rimu 1929. god. (Šeper - građa za životopis I., str. 13.)

 

Kardinal Franjo Šeper u vrijeme dok je još bio bogoslov u Rimu tijekom 1920-ih bilježio je pojedine svoje duhovne misli i asketske vježbe. Ove su bilješke vrijedne, ne toliko zbog samog Šepera, nego zbog činjenice što je u to isto vrijeme u Rimu studirao i bl. Alojzije Stepinac, kao i mnogi drugi poznati biskupi i svećenici. Šeperove bilješke pružaju nam uvid u svećeničku formaciju u Rimu, koju su svi oni prošli.

Dio ovih bilješki objavljen je u Glasniku bl. Alojzija Stepinca (God. XIV. 2007. 10. veljače, str. 19.-20.).

Urednici Glasnika podrijetlo bilješki ovako opisuju:

"U jesen 1924., nakon dolaska na teološku izobrazbu u Rim, zajedno je s Alojzijem Stepincem sudjelovao u duhovnim vježbama. Mladi je Šeper u svoj notes tada zabilježio nekoliko misli iz kršćanske ascetike. Iz opsežnih zabilješki donosimo one s prve dvije stranice."

Čini se da su te bilješke zapravo svojevrsno životno pravilo za mladog čovjeka, koji se nalazi na samom početku svoje svećeničke formacije. Iznose što treba raditi, kako i zašto. Sadržaj je podijeljen u poglavlja i točke prema tematskim cjelinama.

Evo, kako glase Šeperovi zapisi:

1. Savršenstvo - postoji u ljubavi

"Charitas autem est quae unit nos Deo, qui est ultimus finis humanae mentis." (St. Thom., 2. 2 q. 184. art 1.)

2. Naš uzor je Isus Krist

Kakav je bio Isus?

a) Prema Bogu

α) molitva

β) vršenje Božje volje

b) Prema ljudima

α) uvijek otvoren, prijazan. Svaki može s njim govoriti

β) služio je drugima čineći dobro

γ) žrtvovao se za bližnje

3. Boj protiv napasti

a) Ne budi malodušan!

b) Ne upuštaj se u razgovor s napadačem

c) "Orate et vigilate" (Mt 26, 41)

(Psalmi, pobožni uzdasi, ime Isusovo, znak križa, pogled na raspelo, sveta voda)

d) Kod dugotrajnih napasti otvorenost prema duhovnom vođi

e) Ne pokazuj napasti vanjskim znakom

f) Ne ispituj odmah, dali si pristao ili ne

2. Sredstva savršenosti

1. Molitva

a) neumorna

b) žarka

c) ponizna

c) pažljivo t.j. ne rastreseno, barem koliko je moguće

2. Priprava za molitvu

a) Unutrašnja

α) sabranost

β) uzdignuće Bogu

γ) predanje Bogu

"Devotio igitur est conversio in Deum pio et humili affectu. Humilis est enim ex conscientia sua, pius est ex consideratione divinae clementiae." (Hugo a S. Vict.)

b) Vanjska - Držanje tijela

α) Najzgodnije klečanje

β) Držanje mora pokazivati poniznost, čednost. 

"Govorit ću Gospodu svome, premda sam prah i pepeo." (Gen. 18, 27)

3. Vanjska (usmena) molitva

a) Očenaš

b) Anđeo Gospodnji

c) Litanije

4. Unutrašnja

a) Razmatranje

b) Tri načina molitve po sv. Ignaciju

α) Prvo razmišljanje o:

10 zapovijedi Božjih

7 glavnih grijeha

3 duš. moći

5 ćutila

β) Drugo razmišljanje o kojoj molitvi ili mjestu iz Sv. Pisma, tako da se svaka riječ razmisli. Tu se zaposle sve duš. moći.

γ) Treće razmišljanje - polagano recitiranje koje molitve. Iza svake riječi pauza - dum durabit tempus ab uno anhelitu (dah) ad alterum (S. Ignatius.)

c) duhovno čitanje

α) sv. Pismo

β) djela svetaca

γ) De imit. Christi

δ) životopisi svetaca

5. Ispit savjesti

Bez njega je nemoguć napredak u kreposti. Ne budi malodušan!

Pomisli: Quidquid latet, apparebit. Nil inultum remanebit.

6. Examen particulare

1) Ispituju se pogreške i to:

a) peccata (pravi grijesi)

b) offensiones (neopreznosti)

c) negligentiae (manjci)

2) Kreposti

3) Predmet ispitivanja ne smije se brzo mijenjati.

4) Metoda

a) ujutro odluka

b) za dana izvršenje

c) naveče ispit.

7. Pobožne vježbe

a) Pohod i primanje presv. oltarskog Sakramenta

b) Štovanje svetih

c) Nasljedovanje svetaca

d) Sazivanje svetaca

e) Štovanje i nasljedovanje Blažene Djevice Marije.

α) pozdrav anđeoski

β) sv. Krunica

γ) Salve Regina!

Radosna krunica - vježba u krijepostima

Žalosna krunica - podnošenje boli

Slavna krunica - obrati se gore!

α) Memorare

β) Kongregacije

8. Sv. Ispovijed

a) Sveta ispovijed čisti, posvećuje, liječi

b) Sveci: sv. Ignacije Lojolski, Sv. Karlo Boromejski, Sv. Alfonso Liguori - ispovijedali su se dnevno.

c) Ispovijedaj uvijek i prijašnje teže, već ispovijedane grijehe.

d) možeš i teže napasti ispovijedati,

f) U času odriješenja pomisli na snagu preuzv. krvi Isusove

g) Ne govori općenito: na pr. "sagriješio sam protiv 7 glavnih grijeha."

h) Ne mijenjaj ispovjednika.

i) Moli za svog ispovjednika.

9. Češća sv. Pričest

a) "Živi tako, da svaki dan možeš primiti sv. Pričest"

b) Tko svaki dan pristupa k sv. Pričesti, za xxx se traži

α) da bude u stanju milosti

β) da ima pravu i pobožnu nakanu

Eto, tako glase bilješke bogoslova u Rimu tijekom 1920-ih. Vidi se naglasak na asketskoj pripravi i unutarnjoj duhovnoj izgradnji budućeg svećenika po uzoru svetaca koji se navode u bilješkama (sv. Toma Akvinski, sv. Ignacije Lojolski, Sv. Karlo Boromejski, Sv. Alfonz Liguori).

Jedan važan detalj privukao mi je pažnju. Šeper u poglavlju o ispovijedi kaže: "Ispovijedaj uvijek i prijašnje teže, već ispovijedane grijehe."

To je uvijek bila preporuka onima koji se često ispovijedaju (a u tu kategoriju bi trebali spadati i svećenici i bogoslovi). Naime, da bi ispovijed bila valjana, pokornik se mora stvarno kajati za svoje grijehe. No, kako čovjeku nije uvijek jednostavno kajati se za lake grijehe, osobe koje dolaze na ispovijed samo s lakim grijesima, mogu se naći u opasnosti da će doći na ispovijed bez pravog kajanja (što bi učinilo ispovijed nevaljanom). Zato im se preporučuje da uz te lake grijehe, koje ispovijedaju, navedu i neki smrtni grijeh iz svoje prošlosti, koji su već ispovjedili - i za koji se kaju.

Uvijek možeš opet ispovijedati grijehe koje si već ispovjedio.

Zakonik kanonskog prava iz 1917., govoreći o materiji sakramenta pokore, ističe u kan. 902.:

"Peccata post baptismum commissa, sive mortalia directe potestate clavium iam remissa, sive venialia, sunt materia sufficiens, sed non necessaria, sacramenti poenitentiae."

 

("Grijesi počinjeni nakon krštenja, bilo smrtni grijesi već izravno otpušteni vlašću ključeva, bilo laki grijesi, dostatna su materija sakramenta pokore, ali ne nužna.")

Druga stvar vrijedna pažnje u ovim bilješkama je težnja za sve većim usavršavanjem i rastom u krepostima. Doista se vidi jedna ozbiljna želja da se postigne rast u krepostima uz pomoć sredstava čiju je učinkovitost potvrdilo stoljetno iskustvo Crkve.

Tim više današnjeg promatrača žalosti pogled na demontažu svećeničke formacije u godinama nakon Drugoga vatikanskog koncila. Najblaže rečeno, dovedena je do razine neprepoznatljivosti. Metode potvrđene stoljetnim iskustvom Crkve zamijenjene su modernističkim eksperimentima. I plodovi su više nego vidljivi.

I kao da im to još nije dovoljno, stalno traže načine da sruše još malo onoga što još nije porušeno. Tako se danas iz modernističkih krugova plasiraju ideje tipa "treba povećati ulogu žena u formaciji svećenika" (!?). Zašto? Da još dodatno feminiziraju novi naraštaj svećenika?

No, da ne odemo predaleko od teme, vratimo se Šeperovim zapisima.

Ne znam zašto se u postulaturi ustručavaju objaviti cjelokupne Šeperove zapise. Očito je, naime, da je objavljen samo mali dio, kad su sami naglasili: "Iz opsežnih zabilješki donosimo one s prve dvije stranice."

 

A što je s ostalima? Zašto to ne objavite? Mene bi recimo jako zanimalo što je sve Šeper napisao u tim svojim duhovnim bilješkama.

No, to je općeniti problem s objavljivanjem pisane ostavštine hrvatskih katoličkih autora iz 20. stoljeća. Nemamo sustavnih izdanja pisane ostavštine velikana poput fra Ante Antića, fra Vendelina Vošnjaka, p. Petra Perice. Nemamo niti cjelovito i kritičko izdanje sabranih djela bl. Alojzija Stepinca.

Njihova se ostavština drži po arhivima i ladicama, a u javnost se pušta na kapaljku pokoji citat, pismo ili propovijed. Dakako, po izboru i afinitetima izdavača.