"Najamnik bježi, jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca" (Iv 10, 13)

Evanđelje nedjelje Dobroga pastira, osim što opisuje Dobroga pastira, daje također opis lošega pastira, koga naziva najamnikom:

"Dobar pastir daje svoj život za svoje ovce, a najamnik, koji nije pastir i nije vlasnik ovaca, kad vidi da dolazi vuk, ostavi ovce i bježi, pa vuk grabi i razgoni ovce. Najamnik bježi, jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca." (Iv 10, 11-13)

Tko je taj najamnik?
Kao i kod drugih pitanja tumačenja Svetoga pisma, odgovor treba potražiti u objašnjenjima svetih otaca.

Na nedjelju Dobroga pastira u tradicionalnom časoslovu čita se tumačenje pape sv. Grgura Velikoga o tom evanđeoskom odlomku. U 9. čitanju trećega nokturna čitaju se ove riječi sv. Grgura:

"Et sunt nonnulli, qui dum plus terrenam substantiam quam oves diligunt, merito nomen pastoris perdunt: de quibus protinus subditur: 'Mercenarius autem, et qui non est pastor, cujus non sunt oves propriae, videt lupum venientem, et dimittet oves, et fugit'. Non pastor, sed mercenarius vocatur, qui non pro amore intimo oves Dominicas, sed ad temporales mercedes pascit. Mercenarius quippe est, qui locum quidem pastoris tenet, sed lucra animarum non quaerit: terrenis commodis inhiat, honore praelationis gaudet, temporalibus lucris pascitur, impensa sibi ab hominibus reverentia laetatur."

("A ima nemalo onih, koji dok više ljube zemaljski imetak nego ovce, zasluženo gube naziv pastira, o kojima se odmah dodaje: 'Najamnik, koji nije pastir i nije vlasnik ovaca, kad vidi da dolazi vuk, ostavi ovce i bježi.' Ne naziva se pastirom, nego najamnikom, onaj koji pase ovce Gospodnje ne iz unutarnje ljubavi, nego zbog zemaljske plaće. Najamnik je, naime, onaj koji doduše drži mjesto pastira, ali ne traži dobitak duša: teži za zemaljskim ugodnostima, veseli se časti prelata, pase se vremenitim dobitkom, raduje se dohotku koji zbog časti dobiva od ljudi.")

Inače, tijekom skraćivanja časoslova početkom 1960-ih, i ta su čitanja uklonjena. Sad se možemo pitati: Zar takve promjene ne doprinose slabijem razumijevanju evanđelja?

Bilo kako bilo, poruka sv. Grgura je jasna: Najamnik je svaki svećenik kojemu je više stalo do zemaljskih ciljeva, nego do slave Božje i spasenja duša.

Slično, i još detaljnije tumačenje, nalazimo kod sv. Augustina (In Joannis Evangelium, tract. XLVI.), koji kaže:

"Quis est ergo mercenarius? Sunt in Ecclesia quidam praepositi de quibus Paulus apostolus dicit: 'Sua quaerentes non quae Jesu Christi' (Philipp. 2, 21). Quid est, sua quaerentes? Non Christum gratis diligentes, non Deum propter Deum quaerentes, temporalia commoda consectantes, lucris inhiantes honores ab hominibus appetentes. Haec quando amantur a praeposito et propter haec servitur Deo; quisquis est talis mercenarius est, inter filios se non computet. De talibus enim et Dominus dicit: 'Amen dico vobis perceperunt mercedem suam' (Mt 6, 5)."

("Tko je, dakle, najamnik? Ima u Crkvi nekih velikodostojnika o kojima kaže apostol Pavao: 'Traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista' (Fil 2, 21). Što to znači, da traže svoje? Ne ljube Krista besplatno, ne traže Boga radi Boga, slijede zemaljske probitke, prijanjajući dobitku, tražeći časti od ljudi. Kad je takvo što ljubljeno od strane velikodostojnika, i kad se radi toga služi Bogu; tko god je takav, najamnik je, ne ubraja se među sinove. O takvima je, naime, i Gospodin rekao: 'Zaista kažem vam: primili su svoju plaću' (Mt 6, 5)."

Izdvojio bih još i ove važne Augustinove riječi:

"Quis est mercenarius, qui videt lupum venientem et fugit? Qui sua quaerit, non quae Jesu Christi, peccantem non libere audet arguere. Ecce nescio quis peccavit, graviter peccavit, increpandus est, excommunicandus est: sed excommunicatus inimicus erit, insidiabitur, nocebit cum potuerit. Jam ille qui sua quaerit, non quae Jesu Christi, ne perdat quod sectatur humanae amicitiae commoditatem, et inimicitiarum humanarum incurrat molestiam, tacet, non corripit. Ecce lupus ovi guttur apprehendit, diabolus fideli adulterium persuasit, tu taces, non increpas: o mercenarie, lupum venientem vidisti et fugisti. Respondet forte et dicit: 'Ecce hic sum, non fugi'. Fugisti, quia tacuisti: tacuisti, quia timuisti. Fuga animi timor est. Corpore stetisti, spiritu fugisti..."

("Tko je najamnik, koji vidi vuka kako dolazi i bježi? Onaj koji traži svoje, a ne ono što je Isusa Krista, ne usudi se otvoreno prekoriti grešnika. Evo, netko sagriješi, teško sagriješi, treba ga prekoriti, treba ga izopćiti: ali izopćenik će biti neprijatelj, vrebat će, naškodit će kad može. Pa onaj tko svoje traži, a ne ono što je Isusa Krista, da ne bi izgubio pogodnosti ljudskog prijateljstva i doživio tegobe ljudskih neprijateljstava: šuti, ne opominje. Evo, vuk je zgrabio ovcu za vrat, đavao je vjernika naveo na preljub, a ti šutiš, ne opominješ: o najamniče, vidio si vuka kako dolazi i pobjegao si. Možda će odgovoriti i reći: 'Evo, ovdje sam, nisam pobjegao'. Pobjegao si, jer si šutio: a šutio si, jer si se bojao. Bijeg duše je strah. Ostao si tijelom, ali si dušom pobjegao...")

Dakle, najamnik je svećenik koji propušta opomenuti javne i okorjele grešnike. Koliki danas imaju taj stav: "Ne talasaj"?
Šuti se na masovno širenje priležništva, šuti se na masovnu upotrebu kontracepcije, šuti se na javne sablazni itd. i itd. Ne želi se nikoga opomenuti, da se ne bi slučajno kome zamjerilo.

I ne samo da se šuti, nego se otvoreno takve opravdava, pa čak i pripušta sakramentima. No, u tom slučaju se više ne radi čak ni o najamnicima, nego o otvorenim vukovima.

A sad ponešto i o poslušnosti u ovim čudnim današnjim vremenima...
Ovce su dužne slušati pastire. Ali, ne možemo govoriti obvezama ovaca prema pastirima, a da ne spomenemo obveze pastira prema ovcama.

S jedne strane stoji obveza poslušnosti vjernika prema biskupima i svećenicima, ali s druge strane stoji obveza biskupa i svećenika da se brinu za spasenje duša vjernika.

Ove dvije obveze je tako lijepo izrazio sv. Pavao:

"Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun..." (Heb 13, 17)

Ova rečenica je svete oce ispunjavala strahom, jer su znali da će kao svećenici odgovarati za spasenje duša vjernika. Kako je onda moguće da su danas toliki ravnodušni prema tom upozorenju Svetoga pisma?

Kako je moguće da danas toliki ravnodušno gledaju teške grijehe vjernika, a da ništa ne poduzimaju? Naravno, ne možete uvijek spriječiti okorjele grešnike u njihovim zlodjelima, ali barem treba nešto pokušati.

Sv. Toma Akvinski u svojim komentarima na poslanice sv. Pavla ovako na jednom mjestu objašnjava gore navedenu rečenicu:

"Sed dicendum quod in hoc ipso quod praelati pro illis rationem reddent, reddent rationem pro suis actibus quos circa subditos agere debuerunt. Si enim fecerunt quod competebat eorum officio, non eis imputabitur si subditi pereant. Imputaretur autem eis si negligerent quod eorum officium requirebat. Unde dicitur (Ezech. 3, 18-19): 'Si, dicente me ad impium: Morte morieris, non annuntiaveris ei, neque locutus fueris ut avertatur a via sua impia et vivat, ipse impius in iniquitate sua morietur, sanguinem autem ejus de manu tua requiram. Si autem tu annuntiaveris impio, et ille non fuerit conversus ab impietate sua et a via sua impia, ipse quidem in iniquitate sua morietur: tu autem animam tuam liberasti.' "

("Ali, treba reći da u tome što će prelati polagati račun za njih, polagat će račun za svoja djela koja su trebali izvršiti oko svojih podložnika. A ako su učinili ono što spada u ovu službu, neće im se ubrajati ako podložnici propadnu. No, ubrajat će im se ako su zanemarili ono što je tražila njihova služba. Zato se kaže (Ez 3, 18-19): 'Kad reknem opakome: ‘Umrijet ćeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi živio, taj će opak čovjek umrijeti u svojem bezakonju, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. No, ako opomeneš opakoga, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti u svojem bezakonju, ali ti ćeš spasiti svoju dušu.' ")

Dakle, treba barem pokušati odvratiti okorjele grešnike od njihovih zlodjela. Nevjerojatno je da ima župnika koji, primjerice, znaju da u njihovoj župi ima vjernika koji žive u priležništvu, nevjenčano, a da na to niti ne trepnu. Pa, ako ništa drugo, trebalo bi barem s propovjedaonice nešto reći (nije nužno spominjati konkretna imena). 

I ne samo svećenici kao pojedinci, nego bi svi biskupi trebali kolektivno poduzeti odlučnu akciju da se takve pojave eliminiraju iz naših župa. Ili, na primjer, da se učini nešto kako bi se prostote maknule iz javnih prostora.