petak, 3. veljače 2017.

"Ne pomiči stare međe, koje su postavili oci tvoji." (Izr 22, 28)



Ako čitate velikane protureformacije, posebno isusovačke pisce (sv. Petra Kanizija, sv. Roberta Bellarmina, Francisca Suareza i dr.), naići ćete na obilje građe koja govori o veličini, potrebi, ljepoti i važnosti crkvene tradicije.

U ono je vrijeme trebalo braniti crkvenu tradiciju od protestantske deformacije i krivovjerja. Tako da su velikani protureformacije danas vrlo aktualni. Lako se možemo s njima poistovjetiti, jer smo danas opet u situaciji da moramo braniti crkvenu tradiciju od onih koji je napadaju, ruše i uništavaju (bilo iz neznanja, bilo iz zlobe i pokvarenosti).

Budući da je modernizam dijete protestantizma (jer se obje hereze temelje na odbacivanju crkvene tradicije), mi se danas u polemikama s modernistima možemo koristiti onim argumentima kojima su se u svoje vrijeme koristili velikani protureformacije, u borbi protiv protestantskog krivovjerja.

Ovdje se u prvom redu ističe beskompromisni sv. Petar Kanizije.
Njegovo djelo Summa doctrinae christianae ima cijelo jedno poglavlje koje nosi naziv "De traditionibus". Ono je dio  šireg poglavlja koje govori o crkvenim zapovijedima, o autoritetu Crkve i svetih otaca. Jer: nema autoriteta Crkve bez tradicije, niti tradicije bez autoriteta Crkve. Prema tome, oni koji ruše crkvenu tradiciju, svjesno ili nesvjesno dokidaju i crkvene zapovijedi, te potkopavaju sam autoritet Crkve.

Na kraju toga poglavlja, sv. Petar Kanizije postavlja pitanje:
"Quis est doctrinae totius de Ecclesiae praeceptis et traditionibus usus ac fructus?"
("Koja je od cijelog ovog učenja o zapovijedima i tradicijama Crkve korist i plod?")

On nabraja tri glavne koristi koje imamo od tradicije:
1) crkvena tradicija (predaja) je izvor objave, uz Sveto pismo
2) uči nas kako da se pravilno koristimo kršćanskom slobodom; uči nas i kako da ispravno "serviamus Deo in iustitia et sanctitate" ("služimo Bogu u pravednosti i svetosti")
3) po prihvaćanju ili odbijanju Tradicije raspoznaje se razlika između pravovjernih kršćana (katolika) i krivovjeraca (heretika)

Upravo je ovaj treći razlog danas posebno značajan. Tradicija je ključan kriterij raspoznavanja i razlikovanja između katolika i heretika. Zajednička karakteristika svih heretika bila je u tome da su odbacivali crkvenu tradiciju i uvodili novotarije. To im je zajednički nazivnik, znak raspoznavanja - još od nikolaita, za čije je krivovjerje i sam Gospodin rekao da ga mrzi ("mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim" - Otk 2, 6), pa sve do heretika protestanata.

Vrijedi prenijeti kako taj treći razlog objašnjava sv. Petar Kanizije:

"Postremus est ut verum inter legitimos et nothos Ecclesiae filios, seu inter catholicos et haereticos, dicrimen inde accipiamus. Illi enim simpliciter in doctrina Ecclesiae, sive scripto ea, nempe Biblicis literis tradita sit, sive patrum traditione comprobata, acquiescunt. Sequuntur enim verbum Dei: 'Ne transgrediaris terminos antiquos, quos posuerunt patres tui.' (Prov. 22, 28)
Hi vero qui sunt haeretici, ab hac simplicitate fidei et a venerandae matris Ecclesiae sanctorumque patrum probata sententia discedunt, nimiumque sibi vel desertoribus Ecclesiae fidunt, adeoque ne moniti quidem resipiscunt. Quare Paulus de iis tam serio sanxit, dum ait: 'Haereticum hominem post unam et secundam correptionem devita, sciens quia subversus est, qui eiusmodi est.' (Tit 3, 10-11)."

("Posljednji je [razlog] da odatle dobivamo razliku između zakonite i nezakonite djece Crkve, ili između katolika i heretika. Ovi prvi [katolici] jednostavno pristaju uz nauk Crkve, bilo pisani, koji je predan biblijskim slovima, bilo onome koji je potvrđen tradicijom otaca. Slijede naime riječ Božju: 'Ne prelazi stare međe, koje su postavili oci tvoji.' (Izr 22, 28)
Ovi drugi koji su heretici, odstupaju od te jednostavnosti vjere i od pouzdanog stajališta majke Crkve i svetih otaca, i pretjereno vjeruju sami sebi ili onima koji su napustili Crkvu; dotle da se, niti kad su upozoreni, neće obratiti. Zato je Pavao tako ozbiljno odredio o njima, kad kaže: 'S krivovjercem nakon prvog i drugog upozorenja prekini, znajući da je izopačen koji je takav' (Tit 3, 10-11).")



1 komentar:

  1. Izvrsno! Odlično! I nadasve istinito i jasno kao bistra planinska izvor-voda. Što drugo reći na ovo. Nego se prisjetiti i one besjede svetog Stjepana prvomučenika, zbog koje a poradi Istine bijaše na smrt kamenovan:
    »Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.« (Dj 7,51-53)
    Sveti Stjepane Prvomučeniče, moli za nas!
    Sveti Pavle apostole, moli za nas!
    Sveti Antune malju heretika, moli za nas!
    Sveti Dominiče propovjedniče i branitelju Istine, moli za nas!
    Sveti Franjo obnovitelju Kristove Crkve, moli za nas!
    Blaženi Alojzije Stepinac primjeru svetosti svih Hrvata, moli za nas!
    Blaženi Augustine Kažotiću odgajatelju vjernih i obratitelju nevjernih, moli za nas!
    Sveti Ivane Trogirski uzore svetosti biskupske, moli za nas!

    Sveta Marijo, Gospe i Majko Božja i Majko naša, Bezgrešno Začeće, Vječna Djevice, Kraljice i Zaštitnice naše Svete Crkve, moli za nas!
    JbD

    OdgovoriIzbriši