Katoliku, koji čita djela svetih otaca, ne mogu modernisti tako lako podvaliti svoje laži i obmane. To ćemo jednostavno pokazati na sljedećem primjeru.
Tijekom protekle korizme pojedini modernistički prelati javno su uspoređivali korizmeni post s ramazanskim postom u islamu, kako bi nekako pronašli sličnost između dviju religija. Inače, modernisti, ekumenisti i indiferentisti često ističu kako je "post prisutan u svakoj religiji", pa u tome pokušavaju pronaći neku poveznicu između religija.
Pomalo je ironično da pobornici postkoncilskih reformi iz 1960-ih koriste takve argumente, jer su upravo oni tražili ukidanje gotovo svih tradicionalnih kršćanskih postova (npr. posta na kvatrene dane, uočnice velikih blagdana itd.).
No, treba jasno istaknuti da kršćanski post nema ništa zajedničko s islamskim postom, niti s postom u bilo kojoj drugoj religiji.
To je jasno svakomu tko čita propovijedi sv. Leona Velikoga, pape i crkvenog naučitelja. Sv. Leon Veliki obnašao je papinsku službu od 440. do 461. godine: dakle, par stoljeća prije nego što je islam uopće postojao.
U svojoj propovijedi u povodu duhovskog kvatrenog posta, papa sv. Leon Veliki jasno ističe razliku između kršćanskog posta i posta koji obavljaju Židovi, krivovjerci i pogani (serm. LXXXIX., cap. 2. - Migne, PL 54, 419):
"In exercendo autem hoc Dei munere, non ideo segniores esse debemus, quia et Judaei et haeretici saepe ab edendi libertate se continent, et apud ipsos paganos sunt quaedam vana jejunia. Aliud enim agit sub veritate ratio, aliud sub falsitate deceptio. Apud nos fides sanctificat etiam manducantem; apud illos infidelitas polluit jejunantem."
("U izvršavanju pak ovog Božjeg dara ne trebamo biti mlaki zato što se i Židovi i krivovjerci često uzdržavaju od slobode u jelu, pa i kod samih pogana postoje neki isprazni postovi. Naime, jedno čini razum pod istinom, a drugo obmana pod laži. Kod nas vjera posvjećuje i onoga tko jede; a kod njih nevjera kalja onoga tko posti.")
U nastavku sv. Leon Veliki ističe ono što tako često govore sveti oci i crkveni naučitelji: onima koji su svjesno izvan Katoličke Crkve ništa ne koriste ni molitve, ni postovi, ni druga dobra djela.
"Unde extra Ecclesiam catholicam nihil est integrum, nihil castum, dicente Apostolo: Omne quod non est ex fide, peccatum est (Rom. XIV, 23): cum divisis ab unitate corporis Christi nulla similitudine comparamur, nulla communione miscemur: quod utique nobis saluberrimum maximumque jejunium est. Ad virtutem enim continentiae nihil prius pertinet quam ab erroribus abstinere, quia tunc demum bene ambulatur, cum per viam veritatis inceditur."
("Stoga, izvan Katoličke Crkve ništa nije neporočno, ništa nije čisto, jer govori Apostol: Sve što nije iz vjere, grijeh je (Rim 14, 23): ne možemo se usporediti ni po kojoj sličnosti s onima koji su odvojeni od Tijela Kristova, ne dijelimo nikakvo zajedništvo: to je za nas, svakako, spasonosan i najveći post. Naime, ništa toliko ne pripada kreposti uzdržljivosti kao uzdržavanje od zabluda, jer se tek onda dobro hoda, kada se hoda putem istine.")
Nadalje, kršćanski post nije tek izraz čovjekovih naravnih težnji, nego je ustanovljen po Božjem nadahnuću.
Tako papa sv. Leon Veliki jasno kaže da je kvatreni post primljen iz apostolske tradicije po pouci Duha Svetoga:
"Dubitandum non est, dilectissimi, omnem observantiam Christianam eruditionis esse divinae, et quidquid ab Ecclesia in consuetudinem est devotionis receptum, de traditione apostolica et de Sancti Spiritus prodire doctrina; qui nunc quoque cordibus fidelium suis praesidet institutis, ut ea omnes et obedienter custodiat et sapienter intelligant. Nam cum in die Pentecostes, quem a Pascha Domini quinquagesimum celebramus, promissus a Domino Spiritus Sanctus exspectantium mentes majore quam umquam copia et clariore praesentia suae majestatis impleverit, manifestissime patet inter caetera Dei munera, jejuniorum quoque gratiam, quae hodiernam festivitatem indivisa subsequitur, tunc fuisse donatum: ut sicut fuit concupiscentia initium peccatorum, ita sit continentia origo virtutum."
("Ne treba sumnjati, predragi, da je cjelokupno kršćansko obdržavanje iz božanske pouke, i sve što je Crkva primila kao običaj pobožnosti proizlazi iz apostolske tradicije i nauka Svetoga Duha; koji i sada u srcima vjernika predstoji nad svojim ustanovama, kako bi ih svi i poslušno čuvali i mudro razumjeli. Naime, budući da je na dan Duhova, koji slavimo pedesetog dana od Pashe Gospodnje, Duh Sveti, kojeg je obećao Gospodin, ispunio duše onih koji su ga očekivali mnoštvom svojih darova, većima nego ikada prije, i jasnijom prisutnošću svojega veličanstva, zaista je očigledno da je tada među ostalim Božjim darovima darovana i milost postova, koji nepodijeljeno slijede ovaj blagdan; da kao što je požuda bila početak grijeha, tako uzdržljivost bude izvorište kreposti.")
Sv. Leon jednako govori i u posljednjoj propovijedi o duhovskom kvatrenom postu (serm. LXXXI., cap. 1. - PL 54, 421):
"Inter omnia, dilectissimi, apostolicae instituta doctrinae, quae ex divinae eruditionis fonte manarunt, dubium non est, influente in Ecclesiae principes Spiritu Sancto, hanc primum ab eis observantiam fuisse conceptam, ut sancti observatione jejunii, omnium virtutum regulas inchoarent: quia multum ad praecepta Dei exsequenda prodesset, si Christiana militia contra incentiva omnia vitiorum continentiae se sanctificatione muniret."
("Predragi, među svim ustanovama apostolskog nauka, koje su potekle iz izvora božanske pouke, nema sumnje da je pod utjecajem Duha Svetoga na poglavare Crkve prvo zasnovano ovo obdržavanje, kako bi obdržavanjem svetog posta započela pravila svih kreposti: jer mnogo pridonosi izvršavanju Božjih zapovijedi ako se kršćanska vojska učvrsti posvetom uzdržljivosti protiv svih opakih nagnuća.")
Veliki papa uvijek iznova opominje i poziva vjernike svojega vremena na kvatreni post:
"Unde charitatem vestram solemniter admonemus ut per castigationem corporis et per opera pietatis mundari ab omnium peccatorum sorde cupientes, quarta et sexta feria jejunemus; sabbato autem apud beatissimum Petrum apostolum vigilias celebremus: cujus meritis et ornamentis ita nos per omnia credimus adjuvandos, ut misericordia Dei et jejuniis nostris adsit et votis, per Christum Dominum nostrum. Amen."
("Stoga, svečano opominjemo vašu ljubav da težeći očišćenju od svih ljaga grijeha po kroćenju tijela i djelima pobožnosti, postimo u srijedu i petak, a u subotu slavimo bdjenje kod preblaženog Petra Apostola: po čijim zaslugama i odlikovanju vjerujemo da ćemo dobiti pomoć, da Božje milosrđe pritekne i našim postovima i zavjetima, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.")
Na isti način sv. Leon Veliki kasnije poziva vjernike na obdržavanje rujanskog kvatrenog posta (serm. XCIV., cap. 4. - PL 54, 460):
"Quarta igitur et sexta feria jejunemus; sabbato vero apud beatum Petrum apostolum vigilias celebremus, cujus nos meritis et orationibus credimus adjuvandos, ut misericordi Deo jejunio nostro et devotione placeamus, per Dominum nostrum Jesum Christum, qui cum Patre et Spiritu Sancto vivit et regnat Deus in saecula saeculorum. Amen."
("Stoga, u srijedu i petak postimo, a u subotu slavimo bdjenje kod blaženog Petra Apostola, po čijim zaslugama i molitvama vjerujemo da ćemo dobiti pomoć kako bismo milosrdnom Bogu ugodili našim postom i pobožnošću, po Gospodinu našemu Isusu Kristu, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje Bog u vijeke vjekova. Amen.")
Zašto nam je potreban post?
Papa sv. Leon Veliki na sam blagdan Duhova, najavljujući duhovski kvatreni post, naučava da je post veliki dar Duha Svetoga kojim se čovjek štiti od požuda, đavolskih zasjeda i napasti (serm. LXXVI., cap. 9. - PL 54, 411):
"...ut jejunium quod ex apostolica traditione subsequitur celebremus, quia et hoc inter magna Sancti Spiritus dona numerandum est, quod nobis adversum illecebras carnis et insidias diaboli jejuniorum sunt collata praesidia, quibus omnes tentationes Deo adjuvante vincamus."
("...da slavimo post koji slijedi iz apostolske tradicije, jer i to treba ubrojiti među velike darove Duha Svetoga, koji su nam darovani kao zaštite protiv tjelesnih nagnuća i zasjeda đavla, po njima pobjeđujemo sve napasti uz Božju pomoć.")
Možemo reći da post čovjeka odgaja u učvršćivanju volje protiv grijeha, kako kaže sv. Leon Veliki: "cum a licitis abstinetur, facilius illicitis resistatur" ("dok se uzdržava od dopuštenih stvari, lakše se odupire nedopuštenima").
Čovjek koji se istrenirao u udržavanju od dopuštenih užitaka, neće tako lako tražiti nedopuštene užitke, tj. grijeh.
Kada biste djecu od malih nogu naučili da razmišljaju na taj način, ne bi danas svijet grcao u grijesima. Nažalost, danas djeca u svojim roditeljima (i društvu u cjelini) mogu gledati samo primjere neumjerenosti, hedonizma i trčanja za uživanjem.
Drugim riječima, današnjem svijetu nedostaje krepost uzdržljivosti. Uzdržljivost (abstinentia) je subjektivni dio stožerne kreposti umjerenosti (temperantia).
Post je čin kreposti uzdržljivosti kao što je, primjerice, molitva čin kreposti bogoštovlja, a mučeništvo čin kreposti jakosti.
Zato sv. Toma Akvinski raspravlja o postu kada govori o subjektivnim dijelovima stožerne kreposti umjerenosti: među njima je prva uzdržljivost, a post je čin kreposti uzdržljivosti (Summa theologica, II-II, q. 147., a. 1.).
Stoga, katolički moralni teolozi, koji slijede sustav sv. Tome, raspravljaju o postu u sklopu rasprave o subjektivnim dijelovima stožerne kreposti umjerenosti. Pogledaj, na primjer, Prümmerov Vademecum theologiae moralis, str. 519.
Nema komentara:
Objavi komentar