Tradicionalne molitve prije i poslije jela

 

Vjerojatno ste već vidjeli ovu fotografiju koja prikazuje bl. Alojzija Stepinca i krašićkog župnika vlč. Josipa Vranekovića kako mole kod objeda. No, jeste li se ikada pitali koje su točno molitve u tom trenutku govorili bl. Alojzije i vlč. Josip?

Kao i u drugim aspektima svakodnevnog života, crkvena tradicija propisuje svećenicima i redovnicima posebne molitve kod objeda. Poznate su pod nazivom Benedictio mensae, a obuhvaćaju blagoslov prije objeda i zahvalu nakon objeda. Mogu se i pjevati, ali za to je potreban veći broj ljudi, kao u sjemeništima i samostanima.

Te molitve su vrlo stare. Možete ih pronaći u gotovo identičnom obliku već u srednjovjekovnim rukopisima.

Zanimljivo je da se u crkvenoj tradiciji govori samo o doručku (prandium) i večeri (cena). Nitko ne spominje ručak. U stara vremena se očito jelo dva puta dnevno ili ručak nije smatran osobito važnim objedom. Dakako, ručak i večera mogu se smatrati jednim objedom, ako uzimate samo jedan obrok poslijepodne. U tom slučaju, koristit ćete obred blagoslova večere.

Kako bi ove molitve svećeniku uvijek bile pri ruci, redovito su tiskane na kraju Rimskog brevijara kao poseban dodatak.

Benedictio mensae u Rimskom brevijaru iz 1898. godine

Jasno je da trebamo sve katoličke tradicije malo-pomalo obnavljati, pa tako ne smijemo zaboraviti ni ove molitve. Priredio sam, stoga, latinski tekst tih molitava i njihov prijevod. Možete ga preuzeti na kraju ovog teksta.

Ako se pak pitate kako su te molitve zaboravljene u velikom dijelu postkoncilskog klera, onda odgovor trebate potražiti u revolucionarnom mijenjaju svih obreda (sv. misa, sakramenti, blagoslovi, časoslov...). Mijenjanje glavnih obreda povuklo je za sobom i čitav niz manjih obreda i molitava koje su obilježavale svakodnevni život katolika, osobito svećenika i redovnika.

Mnogi ne shvaćaju da su postkoncilske reforme oborile cjekupan dotadašnji molitveni život Crkve.

No, uklanjanje tradicionalnih molitava i blagoslova stvorilo je očitu prazninu, koju postkoncilski autori nastoje popuniti svojim izumima. Moderni molitvenici donose neke nove molitve prije i poslije jela, koje odražavaju teološka shvaćanja njihovih autora, a ne stoljetnu tradiciju Crkve.

Tako već više od 35 godina, liberalna izdavačka kuća "Kršćanska sadašnjost" na svojim policama nudi knjižicu Marie-Luc Kerrmans "Molitve prije i poslije jela". Već godinama gledam kod sebe jedno izdanje te knjižice iz 1988. godine, ali sam ga donedavno zanemarivao. Neki dan sam otvorio tu knjižicu... i dočekalo me iznenađenje već u uvodu.

Naime, uvod toj knjižici napisao je belgijski liturgičar Adrien Nocent (1913.-1996.), jedan od vodećih ideologa postkoncilske liturgijske reforme. U tom uvodu, Nocent tvrdi da je blagoslov u početku značio "čin zahvalnosti", pa da su svi blagoslovi stvorenih stvari nepotrebni. Prema njegovu mišljenju, valjda su svi blagoslovi koje nalazimo u Rimskom obredniku nepotrebni. Čovjek bi se mogao pitati: Je li taj liturgičar uopće prihvaćao nauk Crkve o blagoslovinama (sakramentalima)?

Nocent je otvoreno tvrdio da je Crkva stoljećima bila u krivu: da su liturgičari sv. Pija V. krivo shvatili riječ "blagoslov".

I ne zaustavlja se samo na tridentinskom razdoblju, nego kritizira latinske liturgijske knjige od prije tisuću godina, govoreći: "Dosta je prelistati sadržaj latinskih liturgijskih knjiga onamo od 10. stoljeća: zapazit ćemo čudnovati postupno umnažanje različitih blagoslova svih stvari."

Vidi se da Nocentu posebno smeta element egzorcizma nad stvarima koji nalazimo u mnogim tradicionalnim blagoslovima: "...kao da bi one, sve redom, bile zle pa treba iz njih tjerati zloduha..."

A pritom nije spomenuo da slične molitve nalazimo i u blagoslovima istočnih kršćanskih obreda.
U svim se kršćanskim tradicijama u blagoslovima stvari posebno moli za zaštitu od đavla i đavolskih utjecaja. Toga nema jedino u novim obredima koje su iskonstruirali modernistički liturgičari.

No, upravo ovi primjeri jasno pokazuju da je bespredmetno govoriti o "kontinuitetu" između tradicionalnih obreda i novih obreda.

Kako može biti "kontinuiteta" kad su nove obrede sastavili otvoreni protivnici tradicionalnih obreda Crkve? Dakle, ljudi koji su otvoreno tvrdili da je Crkva stoljećima bila u krivu, a da su je tek revolucionari iz 1960-ih odveli na pravi put.

Prema tome, mišljenje nekih današnjih konzervativnih autora, koji kažu da postkoncilske reforme treba tumačiti "u svjetlu Tradicije" jest protivno stajalištu samih sastavljača novih obreda, koji su imali izričitu namjeru da uvedu obrede koji nemaju nikakve sličnosti s dotadašnjim obredima Crkve.

Stoga, umjesto da konzervirate djela nimalo konzervativnih modernih "stručnjaka", vratite se stoljetnim katoličkim molitvama i obredima. 

Tradicionalne molitve prije i poslije jela stvarno su izvrstan primjer života sa crkvenom godinom. Mogu vam pomoći i da bolje shvatite značenje pojedinih dijelova Svetoga pisma koji su posebno utjecali na molitvu Crkve. Pogledajte koji se psalmi uzimaju u pojedinim razdobljima crkvene godine.

U božićnom vremenu moli se psalam 97., u kojem vidimo riječi:

"Vidérunt omnes términi terræ salutáre Dei nostri."
("Vidješe svi krajevi zemlje: spasenje Boga našega.")

U vremenu Bogojavljenja moli se psalam 71., zbog stiha:

"Reges Tharsis, et ínsulæ múnera ófferent: reges Arabum et Saba dona addúcent. Et adorábunt eum omnes reges terræ: omnes gentes sérvient ei."

("Kraljevi Tarza i stanovnici otoka prikazat će darove: kraljevi Arapa i Sabe donijet će poklone. I klanjat će mu se svi kraljevi zemlje: svi će mu narodi služiti.")

U uskrsnoj osmini moli se psalam 117., u kojem vidimo riječi:

"Lápidem, quem reprobavérunt ædificántes: hic factus est in caput ánguli."
("Kamen koji odbaciše graditelji: on postade kamen zaglavni.")

U vremenu Uzašašća Gospodnjega moli se psalam 46., zbog stiha:

"Ascéndit Deus in júbilo: et Dóminus in voce tubæ."
("Uzađe Bog uz klicanje: i Gospodin uz glas trublje.)

I današnje generacije katolika mogu uskladiti svoj život sa crkvenom godinom, ako ih se dobro pouči i uputi, umjesto da ih se ostavlja u neznanju i lutanju. 

Na kraju, trebam napomenuti da navedene molitve prije i poslije jela slijede standardno izdanje Rimskog brevijara. Napominjem da pojedine redovničke zajednice imaju svoje vlastite molitve, koje se u nekim aspektima razlikuju od rimskog obreda, npr. dominikanci. Stoga, ako pripadate Redu propovjednika, ne možete koristiti tekstove molitava iz Rimskog brevijara, već trebate uzeti predkoncilski dominikanski brevijar i ondje potražiti molitve prije i poslije jela.

No, ako ste dijecezanski svećenik onda je ovo prava stvar za vas. Mogla bi se pokazati posebno korisnom prilikom zajedničkih objeda svećenika i laika.

Preuzmite: Tradicionalne molitve prije i poslije jela.