Jedna od najvažnijih stvari u moralnom životu čovjeka jest da zna koji ga zakoni obvezuju, odnosno iz kojih zakona potječu pojedine moralne obveze.
Prvo, čovjek treba znati da ga obvezuju:
a) božanski zakon;
b) ljudski zakon.
Nadalje, božanski zakon je trostruk:
1) vječni zakon;
2) naravni zakon;
3) pozitivno-božanski zakon.
Ljudski zakon se dijeli na:
1) crkveni zakon;
2) državni zakon.
Svi ovi zakoni stavljaju pred čovjeka određene moralne obveze. U životu čovjeka isprepliću se obveze koje potječu iz različitih zakona. Na primjer...
1) Obveza uzdržavanja djece potječe iz samog naravnog zakona. Uskratiti hranu svojem djetetu jest zabranjeno naravnim zakonom (koji traži od čovjeka da se brine za svoje potomstvo).
2) Obveza primanja sakramenata dolazi iz pozitivno-božanskog zakona. Tako u Evanđelju vidite obvezu krštenja (Mt 28, 19: "učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih..."), obvezu primanja Euharistije (Iv 6, 54: "Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju ima život vječni"), obvezu ispovijedi (Iv 20, 23: "Kojima otpustite grijehe otpuštaju im se")... Pojedinosti o primanju sakramenata uređuje crkveni zakon, ali sama obveza primanja sakramenata jest obveza božanskog zakona.
3) Obveza postiti na Čistu srijedu dolazi iz crkvenog zakona (propisana je Zakonikom kanonskog prava);
4) Obveza vožnje desnom stranom ceste jest obveza ljudskog zakona (državnog zakona). Ili, na primjer, zabrana krivolova. Ubiti medvjeda u šumi zabranjeno je državnim zakonom. Kada ne bilo državnog zakona koji to zabranjuje, ne bi bio nikakav grijeh loviti medvjede po Lici.
Dakle, ovih nekoliko primjera pokazuje kako se svakodnevno u svojim životima susrećete s obvezama božanskih i ljudskih zakona. Zakoni obvezuju čovjeka u savjesti. Čovjek čini grijeh ako ih namjerno krši.
Danas je posebno važno govoriti o naravnom zakonu, jer se u zapadnom svijetu brutalno krši, a i moderni krivovjerci (osim što ratuju protiv vjere) ratuju protiv naravnog zakona.
Ovo neće biti iscrpna rasprava o svim aspektima naravnog zakona, nego samo nekoliko misli o tri važne karakteristike tog zakona:
1) čovjek lako spoznaje naravni zakon;
2) naravni zakon obvezuje sve ljude;
3) ljudi ne mogu mijenjati naravni zakon.
1) Naravni zakon se lako spoznaje
Sv. Toma Akvinski definira naravni zakon kao udio (sudjelovanje) vječnoga zakona u razumnom stvorenju: "participatio legis aeternae in rationali creatura".
Naravni zakon se puno lakše spoznaje od drugih zakona. Čovjek ne treba biti školovan kako bi spoznao naravni zakon, barem što se tiče njegovih prvotnih i najopćenitijih načela. Ljudi će puno lakše primijetiti kršenje naravnog zakona nego kršenje drugih zakona.
Evo jedan primjer. Kada neki svećenik s propovjedaonice na potpuno pogrešan način govori o Presvetom Trojstvu ili kada potpuno krivo govori o sakramentima, većina ljudi to neće ni primijetiti, jer, nažalost, (zahvaljujući modernističkom vjeronauku) mnogi ljudi ni sami nemaju ispravne predodžbe o tim istinama.
No, kad neki svećenik počne otvoreno opravdavati sodomiju, to će svi primijetiti. Zašto? Zato što je sodomija protivna samom naravnom zakonu, koji čovjek lako spoznaje. Ukratko, svakom normalnom čovjeku se gadi sodomija, jer je očigledno protivna naravnom, prirodnom poretku.
Čovjeku nije potrebna nadnaravna objava kako bi shvatio da je sodomija teški prekršaj protiv prirodnog reda.
Čak su i ljevičari/liberali, koji odobravaju sodomiju, svjesni da je to nenormalno. Ali, oni upravo zato to i podržavaju, iz morbidne želje za rušenjem svega što je "tradicionalno". Za usporedbu: Zašto pankeri nose one šiljaste frizure i rinčicama buše usnice? Upravo zato što znaju da je to morbidno, pa time pokazuju svoj bunt protiv društva, društvenih konvencija ili čega već...
Poanta je da svaki čovjek može spoznati naravni zakon, uključujući i one koji ga (svjesno) krše.
Zapovijedi naravnog zakona jesu očigledne, barem one prve i najopćenitije.
Suarez ovu očiglednost ističe kao kriterij za prepoznavanje zapovijedi naravnog zakona (De legibus ac Deo legislatore, lib. II., cap. 7.):
"...jus naturale complecti omnia praecepta, seu principia moralia, quae evidentem habent honestatem necessariam ad rectitudinem morum, ita ut opposita moralem inordinationem, seu malitiam evidenter contineant."
("...naravni zakon obuhvaća sve zapovijedi ili moralna načela koja imaju očito poštenje nužno za ispravno ophođenje, tako da suprotno djelovanje očigledno sadrži moralnu neurednost ili zloću.")
Zbog činjenice da se naravni zakon lako spoznaje i da ga svaki čovjek može spoznati, taj zakon obvezuje sve ljude.
2) Naravni zakon obvezuje sve ljude, bez obzira na pitanje jesu li katolici ili nisu
Sv. Pavao govori o naravnom zakonu u Poslanici Rimljanima, ističući kako pogani nisu imali Mojsijev zakon, ali su imali naravni zakon koji je upisan u srcima ljudi:
"...kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima." (Rim 2, 14-16)
Ljudima koji nikada nisu imali priliku čuti za Evanđelje i Crkvu, bit će suđeno po naravnom zakonu.
Jasno je da čovjeku koji živi na nekom izoliranom otoku, pa nije čuo za katoličku vjeru, ne možete zamjeriti što se ne pridržava crkvenog zakona o godišnjoj ispovijedi i pričesti, ili što jede meso u petak. No, ako taj čovjek laže, krade, psuje, bludniči... to mu se itekako ubraja u grijeh, jer zloću tih čina može spoznati po samom naravnom zakonu.
Nekrštene ljude ne obvezuju crkveni zakoni, ali ih obvezuje naravni zakon. Naravni zakon obvezuje sve ljude bez obzira na pitanje jesu li kršteni ili nekršteni; bez obzira na to kojoj kulturi i narodnosti pripadali.
I stari pogani bili su svjesni postojanja naravnog zakona. O naravnom zakonu pisali su već antički pisci, koji su znali da postoji određeni zakon koji je čovjeku urođen i koji obvezuje sve ljude.
Poznate su Ciceronove riječi: "Est non scripta sed nata lex, ad quam non docti sed facti non instituti sed imbuti sumus." - "Postoji zakon koji nije napisan, nego urođen; u kojem nismo poučeni, nego smo s njime postali; u kojem nismo odgojeni, nego smo njime prožeti."
Zanimljivo je da stari rimski pravnik Ulpijan objašnjava naravni zakon upravo na primjeru braka žene i muškarca, te rađanja djece. Ulpijan je smatrao da naravni zakon čovjek dijeli sa svim živim bićima (Dig. 1.1.1.2):
"Ius naturale est, quod natura omnia animalia docuit: nam ius istud non humani generis proprium, sed omnium animalium, quae in terra, quae in mari nascuntur, avium quoque commune est. hinc descendit maris atque feminae coniunctio, quam nos matrimonium appellamus, hinc liberorum procreatio, hinc educatio..."
("Naravno pravo je ono koje je narav [priroda] naučila sve životinje. Naime, ovo pravo nije vlastito ljudskom rodu, nego je zajedničko svim životinjama, koje se rađaju na zemlji, u moru, pa i pticama. Odatle dolazi združenje muškarca i žene, koje mi nazivamo ženidbom, odatle rađanje djece, odatle odgajanje...")
Ako su to pitanja naravnog zakona, onda su i zločini protiv braka i zločini protiv rađanja djece: zaista zločini protiv naravnog zakona.
Već su pogani znali da kršenje naravnog zakona, posebno na području bračnog morala, dovodi društvo u propast.
Zato je rimski car August donio niz zakona kojima je bio cilj obnoviti bračni moral i podići natalitet u rimskoj državi. Jedan od tih zakona nazivao se Zakon o suzbijanju preljuba (Lex Iulia de adulteriis coercendis), koji propisuje niz oštrih kazna za bračnu nevjeru i ostale vrste bludnih zlodjela.
Ovi zakoni su doneseni 18 godina prije Kristova rođenja. Dakle, još prije dolaska Evanđelja, ljudi su mogli samim zdravim razumom spoznati koliko je važno suzbijati bludnost i kažnjavati zločine protiv braka i obitelji.
Spomenuti zakon o suzbijanju preljuba je također odredio smrtnu kaznu za homoseksualna djela. Kad su u kasnijim stoljećima rimskom državom zavladali kršćanski carevi, oni su jednostavno preuzeli taj zakon, kao i mnoge druge iz prošlosti.
U Justinijanovim Institucijama ta se zakonska odredba ovako spominje:
"Item lex Iulia de adulteriis coercendis, quae non solum temeratores alienarum nuptiarum gladio punit, sed etiam eos qui cum masculis infandam libidinem exercere audent."
("Isto tako, julijski zakon o suzbijanju preljuba, koji mačem kažnjava ne samo lakoumne nasrtnike na tuđi brak, nego također one koji se usuđuju vršiti gadnu pohotu s muškarcima.")
Tako su već i pogani kažnjavali prekršitelje naravnog zakona. Po tome vidimo da je pogrešno kad neki konzervativci za današnje liberale (koji podržavaju protuprirodni blud) kažu da se "vraćaju u poganstvo". Ne! Oni donose nešto daleko gore od poganstva, jer ni pogani nisu radili ono što rade današnji liberali.
Isto tako, pogrešno je reći da liberali svode čovjeka na razinu životinje. Ne! Oni srozavaju čovjeka ispod razine životinje, jer ni životinje ne čine ono što liberali čine.
3) Ljudi ne mogu mijenjati naravni zakon
Vidjeli smo da rimski pravnik Ulpijan ističe biološku stranu naravnog zakona. Na primjer, svaki čovjek zna da je biološka svrha spolnog odnosa rađanje djece. Prema tome, čovjek nužno mora zaključiti da je kontracepcija protivna biološkoj svrsi spolnog odnosa. Tako svaki čovjek može lako uvidjeti da je kontracepcija zabranjena naravnim zakonom.
Čovjeku nije potrebna nadnaravna objava da bi to shvatio. Stoga, čak i kad ne bi bilo Biblije, čak i kad ne bi bilo Crkve, ljudima bi i dalje bila zabranjena kontracepcija.
Kontracepcija nije "postala zabranjena" zato što je papa donio neki dokument kojim zabranjuje kontracepciju. Kontracepcija je oduvijek zabranjena svim ljudima samim naravnim zakonom.
Pape nisu svojim dokumentima "donijeli zabranu kontracepcije", kao da prije toga nije bila zabranjena, nego su samo ustvrdili da je kontracepcija oduvijek bila zabranjena naravnim zakonom.
To se jasno vidi u riječima pape Pija XI. u enciklici Casti connubii:
"At nulla profecto ratio, ne gravissima quidem, efficere potest, ut quod intrinsece est contra naturam, id cum natura congruens et honestum fiat. Cum autem actus coniugii suapte natura proli generandae sit destinatus, qui, in eo exercendo, naturali hac eum vi atque virtute de industria destituunt, contra naturam agunt et turpe quid atque intrinsece inhonestum operantur."
("Ali, zaista nikakav razlog, pa ni najteži, ne može učiniti da ono što je u sebi protivno naravi, postane sukladno naravi i časno. Budući da je bračni čin po samoj naravi namijenjen rađanju djece, oni koji ga obavljaju na način da ga namjerno liše ove njegove moći i kreposti, djeluju protiv naravi i čine nešto sramotno i u sebi nečasno.")
U istoj enciklici papa Pio XI. daje i ovu pouku:
"...quemlibet matrimonii usum, in quo exercendo, actus, de industria hominum, naturali sua vitae procreandae vi destituatur, Dei et naturae legem infringere, et eos qui tale quid commiserint gravis noxae labe commaculari."
("...bilo kakva upotreba ženidbe u kojoj se bračni čin lišava svoje naravne moći prokreacije života, krši Božji i naravni zakon, i oni koji takvo što počine, kaljaju se ljagom teškog grijeha.")
Budući da je kontracepcija zabranjena naravnim zakonom, papa je ne može dopustiti. Papa nema vlast nad biologijom čovjeka, pa ne može proglasiti dopuštenim nešto što je protivno biologiji čovjeka.
Sve navedeno vrijedi i za sodomiju. Čovjeku nije potrebna nadnaravna objava da bi shvatio da je sodomija protivna biologiji čovjeka.
Dakle, čak i kad ne bi bilo nadnaravne objave, sodomija bi i dalje bila zabranjena čovjeku. Čak i kad ne bi bilo Biblije, čak i kad ne bilo Crkve, sodomija bi i dalje bila zabranjena čovjeku.
Sodomija nije "postala zabranjena" zato što je papa donio neki dokument kojim zabranjuje sodomiju, nego je ona oduvijek zabranjena svim ljudima: i katolicima i nekatolicima. Zato je papa ne može dopustiti, jer papa nema vlast nad biologijom čovjeka.
Naravni zakon je ljude obvezivao od samog trenutka stvaranja čovjeka, kako kaže sv. Robert Bellarmin (De amissione gratiae et statu peccati, lib. I., cap. 2.):
"...lex enim, quae naturalis dicitur, ab ipsa hominis creatione coepit, quippe quae in corde omnis hominis ratione utentis scripta est; et sine dubio tam justos, quam peccatores obligat."
("...zakon, naime, koji se naziva naravnim, počeo je još od samog stvaranja čovjeka, jer je upisan u srce svakog čovjeka koji upotrebljava razum; i bez dvojbe obvezuje kako pravednike, tako i grešnike.")
Naravni zakon obvezuje sve ljude, svih vremena, svih zemalja, gdje god se nalazili, bez obzira na situacije u kojima žive. Stoga, nijedan čovjek, nijedna država, nijedna stvorena vlast, ne može izmijeniti naravni zakon.
Međutim, u Europi nakon Francuske revolucije pobunu protiv vjere prati i pobuna protiv naravnog zakona. Sve ideologije koje proizlaze iz prevrata 1789. godine, osim protuvjerskog kraktera, imaju i jedno izrazito protunaravno obilježje. Budući da one haraju već desetljećima, pred čovjekom koji traži odgovore otvara se još jedna tema...
Kako objasniti masovna kršenja naravnog zakona u današnjem svijetu?Netko bi mogao postaviti pitanje: Ako je naravni zakon tako očigledan svim ljudima, kako onda objasniti da se danas u tolikim (zapadnim) zemljama javno krše njegove odredbe?
Zašto ima toliko ljudi koji se ponašaju kao da naravni zakon ne postoji?
To pitanje nije novo...
Sv. Toma Akvinski u Sumi teologije (I-II, q. 94., a. 6.) raspravlja o pitanju: Može li se naravni zakon izbrisati iz duše čovjeka?
Evo kako sv. Toma odgovara na to pitanje:
"Respondeo dicendum quod, sicut supra dictum est, ad legem naturalem pertinent primo quidem quaedam praecepta communissima, quae sunt omnibus nota, quaedam autem secundaria praecepta magis propria, quae sunt quasi conclusiones propinquae principiis. Quantum ergo ad illa principia communia, lex naturalis nullo modo potest a cordibus hominum deleri in universali. Deletur tamen in particulari operabili, secundum quod ratio impeditur applicare commune principium ad particulare operabile, propter concupiscentiam vel aliquam aliam passionem, ut supra dictum est. Quantum vero ad alia praecepta secundaria, potest lex naturalis deleri de cordibus hominum, vel propter malas persuasiones, eo modo quo etiam in speculativis errores contingunt circa conclusiones necessarias; vel etiam propter pravas consuetudines et habitus corruptos; sicut apud quosdam non reputabantur latrocinia peccata, vel etiam vitia contra naturam, ut etiam apostolus dicit, ad Rom. I.
("Odgovaram da treba reći, kao što je gore rečeno, da na naravni zakon spadaju prvo određena najopćenitija načela, koja su svima poznata, te određene drugotne zapovijedi koje su više vlastite, a koje su poput bližih zaključaka načelima. Dakle, što se tiče onih zajedničkih načela, naravni zakon se općenito nikako ne može izbrisati iz srca ljudi. No, briše se u pojedinačnom djelovanju, prema onome što se razum zapriječi u tome da primijeni zajedničko načelo na pojedinačnu djelatnost, zbog požude ili neke druge strasti, kao što je gore rečeno. Što se pak tiče ostalih drugotnih zapovijedi, naravni se zakon može izbrisati iz srca ljudi: bilo zbog zlih uvjerenja, na način da se i na spekulativnom području događaju zablude glede nužnih načela; bilo također zbog opakih običaja i pokvarenih navika; kao što se kod nekih ljudi razbojstva nisu smatrala grijehom, ili također opačine protiv naravi, kao što i apostol kaže u Rim 1.")
Dakle, mnogima su zablude i opake požude zamaglile upotrebu razuma. Ne samo laicima, nego očito i modernističkim klericima, koji ne prezaju od otvorenog kršenja naravnog zakona.
Kršenje naravnog zakona ima vrlo ozbiljne posljedice već na ovom svijetu. Demografska katastrofa Europe je prije svega posljedica masovnog kršenja naravnog zakona. Europski narodi stare i izumiru, a na njihovo mjesto dolaze drugi narodi.
Nikakva "demografska politika" neće popraviti situaciju dok god europske države imaju opake zakone koji dopuštaju, pa čak i potiču, kršenje naravnog zakona. Neće biti nikakve demografske obnove dok god prevladavaju političke ideologije koje kršenje naravnog zakona nazivaju "ljudskim pravom"... u kombinaciji s medijima i "kulturom" koja slavi sve što je nenormalno.
Nema komentara:
Objavi komentar