27. travnja u dominikanskom redu i u hrvatskim biskupijama slavi se blagdan bl. Ozane Kotorske. Strogi pokornički život ove svete djevice iz 16. stoljeća zadivljuje i ljude našega vremena. Želim danas progovoriti o nekim detaljima iz njezina života iz kojih se mogu izvući važne pouke za današnjicu.
Kao i kod drugih svetih ljudi, za dobivanje realnog pogleda u život bl. Ozane, potrebno je proučiti starije izvore, jer moderni životopisi (slučajno ili namjerno) propuštaju spomenuti neke važne trenutke u životu blaženice.
Dobar životopis bl. Ozane možete pronaći u VI. svesku Illyricum sacrum (izdan 1800. godine) na str. 491.-493. Taj je životopis napisan na temelju starijih izvora i izvrsno obuhvaća sve aspekte života i djelovanja bl. Ozane.
Izdvojit ću neke detalje, koje moderni životopisi obično prešućuju.
Kad je bl. Ozana došla kao djevojka u Kotor, jedan od faktora koji ju je potaknuo da se posveti životu molitve i kontemplacije bila je: crkvena umjetnost.
Spomenuti životopis o tome govori:
"Sed maxime capiebatur aspectu sacrarum imaginum, ex quarum intuitu ita commoveri, atque ad Christi Domini, ac Divorum exempla imitanda accendi, tantaque voluptate perfundi solebat, vix ut oculos ab illis dimovere posse videretur."("Ali, najviše ju je zahvaćao pogled na svete slike; njihovo ju je promatranje toliko poticalo i zapalilo da slijedi primjere Krista Gospodina i svetaca, i običavalo ju je obuzeti tolikom slašću, da se činilo da jedva može maknuti oči s njih.")
Vidimo ovdje da i crkvena umjetnost može biti sredstvo preko kojega djeluje Božja milost. Kolike je ljude kroz povijest i sam pogled na svete slike potaknuo na pobožnost, molitvu i druga dobra djela! Kolike je ljude pogled na raspelo potaknuo na kajanje za grijehe i pokoru!
Danas se pak previše podcjenjuje važnost lijepe crkvene umjetnosti. Modernisti grade nove crkve kao prazne dvorane, lišene svake ljepote. A modernistička "umjetnost" ne potiče ljude na pobožnost i molitvu, nego na neozbiljnost i podsmijeh. To nije dostojno kuće Božje!
Još jedna važna stvar koju bih izdvojio iz životopisa bl. Ozane jest njezino veliko znanje. Iako nikada nije išla u školu, sam Bog joj je darovao tako veliko znanje, čak i o najsuptilnijim teološkim pitanjima, da su se svi divili.
"Erat autem ejus oratio et contemplatio ardens semper et accensa, supernisque tum gaudiis affluens, tum illustrationibus perfusa; nam inter orandum a Patre luminum tanta divinae lucis copia in ejus mente infundi solebat, ut nullo alio magistro quamplurima clare perciperet, non solum de mysteriis fidei Christianae, sed etiam de aliis vel subtilissimis Theologorum quaestionibus atque decretis, quae homines post multam accuratamque lectionem, maximosque labores et vigilias intelligentia assequi vix possunt; itaque fiebat, ut Virginem omnium litterarum ignaram de rebus divinis loquentem, et sacrorum codicum, quos numquam legerat, locos et sententias proferentem, cuncti obstupescerent, vel ipsi illi, qui diu multumque in studiis Theologicis versati sunt."("Njezina je molitva i kontemplacija uvijek bila žarka i gorljiva, i obilovala kako višnjim radostima, tako i rasvjetljenjima; naime, tijekom molitve joj je Otac svjetlosti običavao uliti u dušu takvo bogatstvo božanske svjetlosti, da je bez ikakvog drugog učitelja mnogo toga jasno shvaćala, ne samo o otajstvima kršćanske vjere, nego i o drugim, čak i najsuptilnijim teološkim pitanjima i odredbama, koje ljudi jedva mogu shvatiti nakon mnogog i pomnjivog čitanja, te najvećih napora i bdjenja. I tako se događalo da su se nad djevicom, koja ne zna nikakva slova, a govori o božanskim stvarima i iznosi mjesta i misli iz svetih knjiga, koje nikada nije čitala, svi zapanjili, pa i oni koji se dugo i mnogo bave teološkim studijima.")
Kao što je to bio slučaj i kod drugih svetih ljudi, bl. Ozanu su često napadali demoni, koji su je na razne načine pokušavali zavarati, pa i lažnim ukazanjima.
"Incredibile est quantopere inviderent Osannae sanctitati hostes humani generis, quam acerbe ferrent studium ab ea in aliorum salutem collatum, quibus praestigiis, dolis, terriculis eamdem ab instituto avertere conarentur; alias ut eam deluderent, atque in pravas opiniones erroresque inducerent, falsam Deiparae Virginis, et pueruli Jesu speciem oculis objiciunt, et vocem utriusque ab ea solitudine, et vitae asperitate dehortantis mentiuntur; alias ira odioque furentes, Deum oranti, ac caelestia meditanti, quasi ex composito superveniunt, truci fremitu, clamoribus variis, horrendoque sono cuncta complentes, eique acerbissima quaeque minantes; et semel saxum ingentis magnitudinis ac ponderis e proximo monte divulsum in ejus cellam dejecerunt, quod, perfosso tecto, ante illius pedes innoxium cecidit."("Nevjerojatno je koliko su neprijatelji ljudskoga roda zavidjeli Ozaninoj svetosti, kako su teško podnosili njezino nastojanje oko spasenja drugih, kakvim su je opsjenama, prijevarama, strašenjima pokušavali odvratiti od dobre odluke; sada, kako bi je zavarali i naveli na opaka mišljenja i zablude, pred oči su joj stavljali lažni prikaz Bogorodice Djevice i Djeteta Isusa, i lagali glasom oboje odvraćajući je od te samoće i strogoga života, sada pak bjesneći od gnjeva i mržnje protiv nje dok se molila Bogu i razmatrala o nebeskim stvarima; okupljali su se kao družina sve ispunjavajući divljim vikanjem, raznim urlicima i strašnim zvukom, i prijetili su joj svim mogućim teškim prijetnjama; i jednom su stijenu ogromne veličine i težine, odvaljenu s obližnje planine, bacili na njezinu ćeliju: ona je probivši strop, pala pred njezine noge bez povrede.")
Treba posebno obratiti pozornost na jednu taktiku demona. Demoni su pokušavali dovesti bl. Ozanu u zabludu ukazujući joj se u prikazu Blažene Djevice Marije i Djeteta Isusa. Takve stvari su činili i kod mnogih drugih ljudi.
Izgleda da se tom taktikom služe sve do danas. Odatle dolaze tolika lažna ukazanja, i svi problemi koji iz toga proizlaze.
Zato je Crkva uvijek tražila maksimalni oprez s privatnim objavama. Iz tog se razloga privatne objave povrgavaju strogim i detaljnim istragama.
Ponovio bih ovdje ono što sam već više puta napisao: Privatne objave nisu mjerilo za prosuđivanje crkvenog nauka. Upravo suprotno: crkveni nauk je mjerilo za prosuđivanje privatnih objava.
No, izgleda da je nakon Drugoga vatikanskog koncila i na tom području došlo do anarhije. Danas se u "vjerskim medijima" kao od šale širi svaka vijest o novim ukazanjima, bez ikakvih obzira na crkveni nauk. Promiču se i ukazanja za koja je nadležna crkvena vlast izričito utvrdila da nisu autentična. I mnogi ljudi to prihvaćaju, bez ikakvih skrupula.
Ali, kaos tu ne prestaje. Cijela je situacija u stvari paradoksalna. S jedne strane, na fakultetima imate modernističke "teologe" koji negiraju sve što je nadnaravno. S druge strane, po župama imate velik broj dezorijentiranih ljudi koji olako prihvaćaju svaku novu vijest o viđenjima, ukazanjima, objavama...
To su dva lica istog kaosa. I jedno i drugo je posljedica odstupanja od nauka Crkve i odbacivanja stoljetne kršćanske mudrosti. Gdje nema jasnoće načela, tamo vlada izgubljenost i lutanje.
Nasuprot tome, bl. Ozana je imala kršćansku mudrost po kojoj je uspijevala (uz pomoć svojih duhovnih vođa) razlikovati prava ukazanja od lažnih ukazanja i đavolskih obmana.
Stoga spomenuti životopis nastavlja:
"Adversus haec omnia fortis et constans Virgo divinae gratiae praesidio nixa, et Patris sui spiritualis monitis instructa, invictam se praebuit, ut nihil prorsus de studio et contentione obsequendi Deo, placendique remitteret..."("Protiv svega toga, jaka i nepokolebljiva djevica, upirući se u pomoć božanske milosti i poučena opomenama svoga duhovnog oca, pokazala se nepobjedivom, tako da nije propustila baš ništa u nastojanju i trudu da služi i ugodi Bogu...")
Bl. Ozanu su odmah nakon smrti njezini sugrađani počeli štovati kao blaženicu. To štovanje, dakle, postoji u kontinuitetu do današnjeg dana.
U spomenutom životopisu stoji:
"Cum in vita, tum post mortem multis claruit miraculis. Itaque de vita illius, virtutibus, et miraculis ex mandato Sedis Apostolicae quaestiones rite ac legitimae habitae sunt. Cum autem multa comperta fuerint haud dubiis auctoribus ac testibus juratis per Osannam, dum viveret, et post ejus ad superos transitum, vel sanctissimae gesta, vel divinitus patrata, merito attributus est ei titulus, et cultus Beatae."("Kako u životu, tako i nakon smrti isticala se mnogim čudima. Stoga su po nalogu Apostolske Stolice održane zakonite i pravilne istrage o njezinu životu. Pošto se mnogo toga utvrdilo po nedvojbenim autorima i zaprisegnutim svjedocima o presvetim djelima i čudesima učinjenima po Ozani dok je živjela i nakon što je prešla na nebesa, zasluženo joj je dodijeljen naslov i štovanje Blažene.")
Međutim, bl. Ozana je službeno proglašna blaženom 1927. godine. Tada je zapravo potvrđeno da je štovanje te blaženice postojalo u neprekinutom vremenskom razdoblju od njezine smrti do današnjeg vremena.
Službeno priznanje Svete Stolice omogućilo je širenje njezina štovanja i izvan Kotora. Tako su sv. Misa i oficij za blagdan bl. Ozane (27. travnja) prošireni na sve hrvatske biskupije.
Ako pogledate tradicionalni časoslov, u čitanjima II. noćnice vidjet ćete ono što je najvažnije u životu bl. Ozane i što je stavljeno današnjoj generaciji pred oči kao pouka.
Četvrto čitanje govori o djetinjstvu i mladosti bl. Ozane:
"Hosanna, cui in Sacro Fonte Katae, seu Catharinae nomen impositum fuit, in Kumano oppido Montis Nigri, Catharensis dioecesis, pauperibus parentibus schismaticis nata est. Puella, pascendis ovibus addicta, in simplicitate cordis Deum in operibus suis contemplabatur et meruisse traditur puerum Jesum videre, qui cum humilibus conversari gaudet. Majorem rerum divinarum cognitionem adeptura enixis precibus a matre obtinuit ut Catharum aduceretur. Voti compos facta, tamquam ancilla collocata est apud piam matronam, cujus amorem potius matris quam dominae sibi conciliavit. Deinceps evangelica de Christi cruciatibus concione audita Ejusque dolorum particeps fieri cupida, approbante Episcopo Catharensi, animum agens vicesimum primum, vitam reclusionis amplexa est; et habitu Tertii Ordinis Sancti Dominici assumpto, Catharinae nomen in Hosannae nomen commutavit."("Ozana, kojoj je na svetom zdencu nadjenuto ime Kata ili Katarina, rođena je u Kumanu, selu Crne Gore, siromašnim roditeljima raskolnicima. Djevojka, kojoj je određeno da čuva ovce, u jednostavnosti je srca razmatrala o Bogu u njegovim djelima, i pripovijeda se da je zaslužila vidjeti Dijete Isusa, koji se raduje druženju s poniznima. Kako bi stekla veće poznavanje božanskih stvari, upornim je molbama zadobila od majke da bude odvedena u Kotor. Položivši zavjet, kao služavka je smještena kod pobožne gospodarice, čiju je ljubav stekla: više kao majke, nego gospodarice. Potom je čuvši evanđeosku propovijed o Kristovim mukama i želeći da postane dionicom Njegovih bolova, u dvadeset i prvoj godini prihvatila zatvoreni život po odobrenju kotorskog biskupa; i uzevši habit Trećega reda svetoga Dominika, promijenila ime Katarina u Ozana [Hosanna].")
A za uvid u djelovanje bl. Ozane kao pokornice u Trećem redu sv. Dominika, potrebno je pogledati peto čitanje.
To peto čitanje stavlja nam pred oči svakodnevni život, ali i borbe bl. Ozane:
"In arctissima igitur cella inclusa pro lectulo quadam veluti scala quinque lignis transversis compacta et pro cervicali saxo utebatur; corpusculum ferrea zona et cruentis flagellationibus affligebat; carne semper abstinuit et saepissime asperime jejunabat. Illius exemplo plures adolescentulae et mulieres, idem vitae genus amplexatae, ejus directioni se subjecerunt. Oratione, contemplatione, poenitentia, operibus misericordiae caeterisque virtutibus cum eluceret omnis ordo civium consilii vel auxilii petendi causa ad eam confluebat. Ejus precibus ipsam civitatem ab oppugnatione Turcarum, irruptione pestilentiae et aliis calamitatibus incolumem evasisse pie creditum est. Daemonum vexationes, fraudes et terrores divina virtute potens superabat, et Domini Jesu apparitionibus pluries recreata est. Prophetiae dono clarescens plures praedixit eventus, inter quos cladem non multo post ad Naupactum Turcis allatam, praevidisse traditur.("U pretijesnoj, dakle, ćeliji zatvorena kao krevet koristila je neku dasku sastavljenu od pet okrenutih komada drva i kamen kao jastuk; slabašno tijelo mrtvila je željeznim pojasom i krvavim bičevanjima; uvijek se uzdržavala od mesa i često je strogo postila. Njezinim su se primjerom mnoge djevojke i žene, prigrlivši istu vrstu života, podložile njezinu vodstvu. Budući da se blistala molitvom, razmatranjem, pokorom, djelima milosrđa i drugim krepostima, svi redovi građana hrlili su k njoj kako bi je molili za savjet ili pomoć. Pobožno se vjerovalo da je njezinim molitvama i sam grad spašen od turskog napada, izbijanja kuge i drugih nevolja. Đavolske napade, obmane i strašenja nadvladala je osnažena božanskom krepošću, i često je bila okrijepljena ukazanjima Gospodina Isusa. Ističući se darom proroštva, predvidjela je mnoge događaje; među njima se pripovijeda da je predvidjela i poraz Turaka kod Lepanta, koji se dogodio nedugo nakon tog vremena.")
Treba posebno obratiti pozornost na ove riječi iz čitanja:
"Illius exemplo plures adolescentulae et mulieres, idem vitae genus amplexatae, ejus directioni se subjecerunt."("Njezinim su se primjerom mnoge djevojke i žene, prigrlivši istu vrstu života; podložile njezinu vodstvu.")
Bl. Ozana je svojim pokorničkim životom potaknula i druge djevojke da prihvate isti život. Dakle, pokazalo se da pokornički život privlači ljude.
To je dobar primjer, koji u potpunosti opovrgava modernističku tvrdnju da tradicionalna pokornička disciplina Crkve odvraća ljude. Modernisti tvrde da je jedino što može privući mlade ljude - zabava: "zabavne mise", gitare, moderne pjesmice itd.
U postkoncilskim reformama, pokornička je praksa snižena na minimum. Obvezni post je sveden na samo dva dana u godini (Čista srijeda i Veliki petak). Iz novog obreda izbačena je velika većina pokorničkih molitava, i općenito sve ono što potiče ljude na pokoru.
Govorili su da je to potrebno kako bi se crkveni život prilagodio modernom vremenu.
No, jesu li te promjene ikoga privukle u Crkvu?
Ako pogledate statistike u zapadnim zemljama, jedino što možete vidjeti je konstantan pad broja ljudi koji redovito pohađaju sv. misu. Očito je da nova, razvodnjena, praksa nije privukla nikoga.
Isto tako, modernisti su tvrdili da je potrebno "modernizirati" redovnička pravila, kako bi se privuklo današnje generacije redovničkom životu. I u postkoncilskim su reformama doista modernizirana pravila svih redovničkih zajednica.
I opet trebamo pitati: Je li to ikoga privuklo duhovnom zvanju?
Ne samo da je broj duhovnih zvanja od tada u konstantnom padu, nego se u godinama neposredno nakon II. vatikanskog koncila dogodio najveći broj napuštanja svećeničke službe i redovništva u povijesti. Tisuće svećenika, redovnika i redovnica diljem svijeta napustile su svoju službu. To se odrazilo i na Hrvatsku (pogledaj, na primjer, "zadarski slučaj" iz 1970-ih).
Jedini izlaz iz ove katastrofe je povratak izvornom i istinskom kršćanskom životu. Zato su svete osobe poput bl. Ozane važan uzor.
Molitve tradicionalne sv. Mise na blagdan bl. Ozane dobro sažimaju što nam je tu najpotrebnije.
Zborna molitva želi isprositi ljubav prema Križu i pokori:
"Innova, Domine, in cordibus nostris amorem tuae Crucis; ut intercessione et exemplo beatae Hosannae Virginis poenitantis, dolorum tuorum participes efficiamur et gloriae. Qui vivis."("Obnovi, Gospodine, u našim srcima ljubav prema tvojem Križu, da po zagovoru i primjeru blažene Ozane, djevice i pokornice, postanemo dionici tvojih boli i slave. Koji živiš.")
Na kraju treba progovoriti o još jednom aktualnom pitanju: Koja je pouka bl. Ozane o odnosu prema istočnim raskolnicima?
Kao što je to slučaj kod sv. Leopolda Mandića, i bl. Ozanu mnogi uporno pokušavaju prikazati kao neki simbol "modernog ekumenizma". No, u stvarnosti ona je veoma daleko od onoga što modernisti misle pod "ekumenizmom".
Istina je da bl. Ozana nije odrasla u katoličkoj obitelji. Izvori jasno kažu da je rođena od raskolničkih roditelja ("parentibus schismaticis nata est"). Pod raskolnicima se misli na takozvane "pravoslavce".
No, bl. Ozana se potaknuta Božjom milošću već kao djevojka obratila na katoličku vjeru. I to je jedini put koji njezin život preporučuje za cijeli Istok. Treba raditi na tome da se što više raskolnika obrati na katoličku vjeru.
Uostalom, to je nakana za koju se moli u popričesnoj molitvi Mise bl. Ozane:
"fideles tuos in veritate confirma; et a recta fide aberrantes ad Ecclesiae tuae revoca unitatem"("svoje vjernike učvrsti u istini; a one koji su zalutali daleko od prave vjere pozovi natrag u jedinstvo svoje Crkve")
Ovo su, ukratko, glavne poruke bl. Ozane Kotorske za naše vrijeme: vrijednost jedine prave katoličke vjere, dosljedan kršćanski život, te ključno mjesto pokore i askeze u životu redovnika, ali i svakog vjernika.
Nema komentara:
Objavi komentar