Propovijed sv. Antuna Padovanskog na Sedamdesetnicu, 1228. godine, dugačka je i vrlo bogata vrijednim porukama. Izdvojit ću danas samo nekoliko misli iz te vrlo poučne propovijedi.
No, kako bismo shvatili te pouke, prvo moramo poznavati njihovu liturgijsku pozadinu.
U tradicionalnom časoslovu se na Sedamdesetnicu u matutinu čitaju početna poglavlja Knjige postanka (o stvaranju svijeta i čovjeka). Sv. Antun svoju propovijed na taj dan uvelike temelji na tim čitanjima. Po svom običaju, on tamo opisanim događajima daje i jedno mistično tumačenje, koje omogućuje čovjeku da lakše shvati svoj položaj u svijetu i da djeluje u skladu sa zahtjevima katoličke vjere.
Tako u ovoj propovijedi, između ostaloga, daje nekoliko mističnih tumačenja o onim riječima Knjige postanka:
"I reče Bog: 'Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda!' Tako načini Bog svod, i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom."
(Post 1, 6-7)
Sv. Antun u razdvajanju voda vidi sveto krštenje, koje razdvaja vjernike od nevjernika:
"Secunda die dixit Deus: 'Fiat firmamentum in medio aquarum', id est, baptismus dividens aquas superiores ab aquis inferioribus, id est, fideles ab infidelibus, qui bene dicuntur aquae inferiores, eo quod inferiora petunt et suis lapsibus quotidie deficiunt. Aquae vero superiores significant fideles, qui secundum Apostolum (Col. 3, 1): 'Debent quaerere quae sunt sursum, ubi Christus est in dextera Dei sedens.'."
("Drugoga dana reče Bog: 'Neka bude svod posred voda', to jest, krštenje koje dijeli gornje vode od donjih voda, to jest, vjernike od nevjernika, koji se s pravom nazivaju donje vode, jer traže ono što je nisko, i svojim padovima svakodnevno malakšu. A gornje vode označuju vjernike, koji prema Apostolu (Kol 3, 1): 'Trebaju tražiti što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu.'.")
No, kako i sami znate, mnogi vjernici ne žive u skladu sa svojim krštenjem. Mnogi i ne znaju što su dobili krštenjem, i na što ih ono obvezuje, a mnogi za to i ne mare.
Zato sv. Antun malo kasnije kaže i ovo:
"Sed Deus fecit firmamentum baptismi in medio aquarum, 'ut divideret aquas ab aquis'. Sed isti peccatores, ut dicit Isaia (24, 5-6). 'Transgressi sunt leges, mutaverunt ius, dissipaverunt foedus sempiternum, propter hoc maledictio vorabit terram, et peccabunt habitatores eius, ideoque insanient cultores eius, et relinqueruntur homines pauci.'
Leges literae et gratiae transgrediuntur, quia nec legem literae sicut servi, nec legem gratiae sicut filii volunt custodire. 'Mutant ius' naturale, quod est: Quod tibi non vis fieri, alii ne feceris. 'Dissipant foedus sempiternum', quod pepigerunt in baptismo. 'Et ideo maledicto' superbiae 'vorabit terram', id est, terrenos. 'Et peccabunt habitatores eius', peccato avaritiae. Quibus dicitur Apocalypsis (12, 12). 'Vae terrae', id est, qui habitant super terram. 'Et insanient cultores eius', peccato luxuriae, quae est insania et mentis amentia."
("Ali Bog je načinio svod krštenja posred voda, 'da odijeli vode od voda'. No, ovi grešnici, kako kaže Izaija (24, 5-6): 'Prestupiše zakone, promijeniše pravo, razvrgoše Savez vječni: zato će prokletstvo proždirati zemlju, i griješit će stanovnici njezini, i stoga će poludjeti obrađivači njezini, i ostat će malobrojni ljudi.'. Prestupaju i zakone slova i zakone milosti, jer ne žele čuvati ni zakon slova, kao sluge, ni zakon milosti, kao sinovi. 'Mijenjaju pravo' naravi [naravni zakon], što je: Što ne želiš da drugi tebi čini, ne čini ni ti drugome. 'Razvrgavaju Savez vječni', koji su sklopili na krštenju. 'I zato će prokletstvo' oholosti 'proždirati zemlju', to jest, zemljane. 'I griješit će stanovnici njezini', grijehom pohlepe. Kojima kaže Otkrivenje (12, 12): 'Jao zemlji', to jest, onima koji borave na zemlji. 'I poludjet će obrađivači njezini' grijehom bludnosti, koja je ludost i bezumlje.")
Kao što sam rekao, Sv. Antun u istoj propovijedi daje još nekoliko mističnih tumačenja odvajanja voda od voda u knjizi Postanka. Od njih je posebno dojmljivo ovo:
"Aquae superiores sunt fluenta gratiae, aquae inferiores fluenta concupiscentiae, quae debent esse sub homine. Vel aliter. Mens iusti habet aquas superiores, scilicet rationem quae est vis animae superior, quae semper hominem ad bonum provocat. Habet aquas inferiores, id est, sensualitatem: quae semper tendit ad occasum. Dividit ergo firmamentum confessionis aquas superiores ab inferioribus, ut confitens egressus a Sodomis, ascendens ad montana, non respiciens retro ne cum uxore Loth convertatur in statuam salis, quam animalia, id est, daemonia cum magna aviditate lambendo consumunt. Egressus ergo cum veris Israelitis ex AEgypto, tendens ad terram promissionis non constituat sibi ducem propriam voluntatem ut revertatur ad ollas carnium, et pepones et allia AEgyptiorum, id est, desideria carnalia. Fiat ergo, obsecro, firmamentum in medio aquarum..."
("Gornje vode su tokovi milosti, donje vode su tokovi požude, koje trebaju biti ispod čovjeka. Ili drugačije: duša pravednika ima gornje vode, to jest, razum koji je gornja sila duše, koji uvijek čovjeka poziva na dobro. Ima i niže vode, to jest, sjetilnost: koja uvijek teži prema [grešnoj] prilici. Razdvaja stoga svod ispovijedi gornje vode od donjih, da ispovijedajući se, izlazi iz Sodome, uspinje se na brdo ne obazirući se natrag, da se ne bi poput Lotove žene pretvorio u stup soli, koga bi životinje - to jest, demoni - proždrli ližući s velikom pohlepom. Izašavši zato s pravim Izraelom iz Egipta, dok teži prema obećanoj zemlji, neka si ne postavlja za vođu vlastitu volju, da ga vraća k loncima mesa i lubenicama i češnjaku Egipćana, to jest, tjelesnim požudama. Neka bude, stoga, svod posred voda...")
Eto, toliko materijala za razmišljanje u ovom pretkorizmenom razdoblju.
Propovijed sv. Antuna citirao sam prema sabranim djelima sv. Franje Asiškoga i sv. Antuna Padovanskoga, koja je zajedno objavio J. de la Haye u Parizu, 1641. god., a koja imate ovdje: Sancti Francisci Assisiatis et sancti Antonii Paduani OPERA OMNIA.
Nema komentara:
Objavi komentar