Kapucini su došli u Osijek 1702. g. Samostan je izgrađen 1710. g., a 1721. započela je gradnja kapucinske crkve sv. Jakova, koja je dovršena 1727. g.
Stari arhivi kapucinskog samostana kriju mnoge vrijedne podatke o stanovništvu istočne Slavonije u 18. i 19. stoljeću.
Osječki povjesničar Josip Bösendorfer je 1916. god. objavio samostanski dijarij "Historia domestica" konventa kapucinskog 1702.-1859. (Starine JAZU, knj. 35.).
Ovako opisuje original:
"Original našega dijarija ispisan je u debeloj, koricama vezanoj knjizi kvartnoga formata, a čuva se u biblioteci kapucinskoga konventa. Mi smo iz dijarija ispisali vijesti od godine 1702., kada se kapucini spremaju doći u Osijek, pa redom važnije zgode sve do god. 1859.
Konveritite, koji su postali praoci današnjih osječkih građana, ispisali smo sve."
Osječki kapucini su većinom bili njemačke narodnosti. To je dobro, jer su tako mogli lakše raditi na obraćenju njemačkih protestanata, koji su se u velikom broju doselili u istočnu Slavoniju, nakon što je to područje oslobođeno od turske vlasti krajem 17. stoljeća.
Bösendorfer kaže u uvodu:
"Kako je u utvrđeni Osijek došlo silu stranaca gotovo iz čitave srednje Evrope, pretežno govora njemačkoga, a vjere luterovske i kalvinske, dali su se kapucini na propagandu katoličku, u čemu su - budući sami Nijemci - imali vanrednih uspjeha. Kako su ti konvertiti postali i jezgra osječkog žiteljstva govora njemačkoga, ja sam ih iz historije svih ispisao."
Zadatak osječkih kapucina bio je, kako kaže dijarij (str. 15.):
"ut secundum statuta regularia... sacram observent Regulam, non alio, quam missionariorum privilegio gaudentes, exercere siquidem incumbit iisdem Missiones in RR. dominorum parochorum: concionando, confessiones excipiendo, haereticos et schismaticos convertendo"
("da prema redovničkim statutima... obdržavaju sveto Pravilo, ne drugačije, nego uživajući povlasticu misionara, naime, na njih spada izvršavati misije u RR. gospode župnika: propovijedajući, slušajući ispovijedi, [i] obraćajući heretike i raskolnike").
Neka obraćenja se detaljno opisuju, ali puno se češće samo spominju imena obraćenika, uz naznaku iz koje su se sekte obratili na katoličku vjeru. U ono vrijeme je bilo uobičajeno da se sve nekatoličke religije nazivaju "sektama". Tako se židovstvo naziva "secta judaica", islam "secta Mahometica", protestantizam "secta Lutheranica" odnosno "secta Calvinistica".
Navest ću prvo neke od zanimljivijih obraćenja (čisto da se vidi kako se to zapisivalo), a malo kasnije popise obraćenika po godinama.
6. ožujka 1731.
"Conversio Joannis Georgii Celler... qui die 6. Martii abjurata Lutheri secta s. romano-apostolicae fidei adnumeratus est."
("Obraćenje Ivana Jurja Cellera... koji je dana 6. ožujka, odrekavši se Lutherove sekte, pribrojen sv. rimsko-apostolskoj vjeri.")
1734. g.
"Abjurata Lutheri secta romanam-catholicam fidei professionem sequebantur: Martinus Grill, Silesita, incola Esseckiensis et Elisabetha Putzbach..."
("Odrekavši se Lutherove sekte, ispovijest rimokatoličke vjere slijede: Martin Grill, Šlezanin, stanovnik Osijeka, i Elizabeta Putzbach...")
1752. g.
Ovdje imamo obraćenje jedne muhamedanske obitelji:
"Conversio specialis: Parens fuerat Mustapha dictus et ex pago Bistra, ditionis Scopiensis, oriundus, cui uxor ejus nomine Aikuna 3 filios genuit. Majoris nomen fuerat Usein, minori Hasan bas Hasan, minimo natu Mehmed. Filii primi uxor Aikuna, secundi Fatia dicta est. Omnes isti ab hara Turcica ad fidem salvificam per venerandum patrem Tiburtium instructi sunt. Sic christianas veritates edocti ab illustrissimo domino Josepho Antonio Chiolnich baptizati sunt, qui patri nomen Antonius Vukovicz, filiis - Georgii, Joannis, Josephi, feminis vero Magdalenae, Annae et Joannae imposuit."
("Posebno obraćenje: Bio je otac zvan Mustafa, podrijetlom iz sela Bistra, u skopljanskom vladanju, kome je njegova žena, imenom Aikuna rodila 3 sina. Najstarijemu je bilo ime Usein, mlađemu Hasan bas Hasan, a najmlađemu Mehmed. Žena prvog sina zvala se Aikuna, a drugoga Fatia. Svi ovi su iz turske hare, poučeni spasonosnoj vjeri po poštovanom ocu Tiburtiju. Tako poučeni kršćanskim istinama, kršteni su od presvjetlog gospodina [biskupa] Josipa Antuna Ćolnića, koji je ocu nadjenuo ime Antun Vuković, sinovima - Juraj, Ivan, Josip, ženama Magdalena, Ana i Ivana.")
Vidite na ovom primjeru da su obraćenicima nerijetko davali nova imena, a ponekad i nova prezimena.
Evo jedan primjer iz 1774. god.:
"21. Maii baptizatus est quidam Judaeus Loew, Nicolspurgo oriundus, 16 annorum. In baptizmo accepit nomen Michaelis, cognomen vero sortitus Ernst, utrumque a suo patrino Michaele Ernst cive et sartorum magistro in superiore civitate Essekinensi..."
("21. svibnja kršten je neki Židov Loew, podrijetlom iz Nicolsburga, od 16 godina. Na krštenju je primio ime Mihael, a dobio prezime Ernst, jedno i drugo od svog kuma Mihaela Ernsta, građanina i majstora krojača u gornjem gradu Osijeku...")
A sad jedan slučaj koji je obilježio godinu 1771.
U travnju 1771., skupina od 33 Roma bila je osuđena na smrtnu kaznu vješanjem (u dijariju se ne spominje zašto). Pa kad im već nisu mogli spasiti tijela, redovnici su odlučili da im barem spase duše. Naime, ti su Romi bili "pravoslavci". Po čemu je očito da su došli negdje s istoka.
U njihovom obraćenju sudjelovali su tri kapucina, jedan isusovac i dva franjevca (opservanta).
Ovako kaže samostanski dijarij:
"Mense Aprili suspensi sunt 33 Zingari, ex quibus circiter 29 amplexi sunt fidem catholicam abjurantes nefandam schisma Graecorum; caeteri jam antea conversi... Haec triduo executa sunt assistentibus tribus capucinis, uno e Societate Jesu et duobus Franciscanis."
("Mjeseca travnja obješena su 33 Cigana, od kojih su otprilike 29 prihvatili katoličku vjeru, odričući se opakog grčkog raskola; ostali su već prije obraćeni... Ovo je izvršeno u tri dana uz asistenciju trojice kapucina, jednog iz Družbe Isusove i dvojice franjevaca.")
Obraćenjima su u pravilu prisustvovali svjedoci.
Pa tako vijest iz 1781. g. kaže:
"Joannes Bapt. Mihajlovich, Semliensis, schismaticus conversus sub testibus Georgio Jankovich notario comitatensi et Josepho Szutlich..."
("Ivan Krst. Mihajlović, Zemunjanin, raskolnik obraćen pod svjedocima Jurjem Jankovićem, županijskim bilježnikom, i Josipom Sutlićem...")
Najvažnije je da revnost kapucina nikada nije popuštala. Koliko vidim iz dijarija, nije prošla nijedna godina, od osnutka samostana do 1741., da barem neke od inovjeraca nisu obratili na katoličku vjeru. Dakako, bilo je i u kasnijim godinama dosta obraćenja...
Evo imena obraćenika od 1736. do 1757. god.:
1736. g.
- Susanna Nagy ("ex secta Calvini" - "iz Calvinove sekte")
- Joannes Philippus Geigl, luteran
- Sigismund Mentzl, luteran
- Hermann Gärstenbach, luteran
- Mihael Bugarin, raskolnik
1737. g.
- Maria Anna Pircher, luteranka
- Georg Teofil Grass, luteran
1738. g.
- Georg Junghans, luteran
- Heinrich Joseph de Billen, luteran
- Andrija Szabo, kalvinist mađarske nacionalnosti iz Vukovara
- Jannes Pischker i njegova žena Terezija, kalvinisti iz Vukovara
- Christian Tschiederall, luteran
- Konrad Mück, luteran
- Joannes Proinger i žena Elizabeta, luterani
- Anna Sophia de Elsner, luteranka
- Heinrich Schlöger, luteran
- Nicolaus Knotter, luteran
- Christian Rudolf, luteran
- Joannes Christian Bung, luteran
- Michal Frey, kalvinist
- Joannes Konrad Perblinger, luteran
- Filip Pflug, luteran
- Joannes Friedrich Wittman, luteran
1739. g.
- Georg Heinrich Mayer, luteran
- Joannes Michael Steyrhemer, luteran
- Jacob Liperth, luteran
- Jacob Friedrich, luteran
- Joannes Georg Franz, luteran
- Christophor Schliffer sa ženom, luterani
- Konrad Apel, luteran
- Christophor Richter, luteran
- Karol August Schueman, luteran
- Daniel Pilstieger, luteran
- August Jäger, luteran
- Joannes Adam Dietrich, luteran
- Joannes Friedrich Schwarzburg, luteran
- Joannes Jacob Nothnagel, luteran
- Joanna Fridericia Engel, luteranka
1740. g.
- Georg Alex Ehrfurth, luteran
- Georg Peringer, luteran
- Simon Klepauer, luteran
1741. g.
- Friedrich Wendt, luteran
- Sebastian Harmon, luteran
- Joannes Hermann Sam, luteran
- Joannes Georg Schmidt, luteran
1743. g.
- Katarina Terkovin, mađarska kalvinistkinja
1745. g.
"Conversi: Michael Nikolay vexilifer et nonulli milites gregarii ex regimine Muroliano, omnes Lutherani."
("Obraćeni: Michael Nokolay zastavnik i nekoliko običnih vojnika iz murolijanske regimente, svi luterani.")
1748. g.
- Rosina Pataki, kalvinistkinja
- Balthasar Rösage, luteran
1750. g.
- Joannes Rutz, za njega piše "Wallachus coelebs schismaticus" ("Vlah neženja raskolnik")
- Michael Doko, Mađar, kalvinist
- Stefan Strajnović ("natus schismaticus in confiniis Turcicis" - "rođen kao raskolnik u turskim granicama")
1751. g.
- Elisabetha Bognar, mađarska kalvinistkinja
- Joannes Hüszeg, Mađar, luteran
1753. g.
- Friedrich August Hannsen, luteran
1755. g.
- Christian Reither, luteran
- Gregor Köhrer, luteran
- Maria Barbara Goll, luteranka
- Albert Minderlein, luteran
- Wolfgang Heidingsfelder, luteran
1756. g.
- Marija Besaković, raskolnica
- Joannes Georg Hoffmann, luteran
- Christiana Zabertin, luteran
- Konrad Pöcker, kalvinist
1757. g.
- Stephan Wilf Franz, luteran
- Joannes Ernst Helferstorff, kalvinist
- Catharina Hoffmann, luteranka
- Martin Schuhwaldt, luteran
- Stefan Rostantin, raskolnik
1759.
- Michael, Maria i Joseph Kaleich, kalvinisti
- Andreas Tingelmayer, luteran
- Alexander Pletrsa, kalvinist
- Georgius Bitter, luteran
Koga zanima za daljnje godine, neka potraži u samostanskom dijariju (na gore navedenom linku).
Nema komentara:
Objavi komentar