To isto vrijedi i za osobe koje se uporno izlažu grešnoj prilici, kao što su, primjerice, nevjenčani "zaljubljeni parovi".
I zato je Crkva uvijek zabranjivala da zaručnici žive zajedno prije braka, bez obzira koliko oni sami smatraju da "žive čisto".
A, naravno, ovdje spadaju i one neozbiljne tinejdžerske veze.
No, poslušajmo što o tome kaže sv. Alfonz Liguori (Praxis confessarii, t. 64.-65.):
"Adunt aliqui doctores negandam quoque absolutionem illi qui occasionem externam non removet, si cum occasione coniungitur habitus vitiosus, aut magna tentatio, seu vehemens passio, quamvis usque tunc in ea occasione nunquam peccaverit; nam facile deinde peccare poterit, si ab occasione se non amoverit... Et hic caveant confessarii a permittendo sponsis domos sponsarum adire et puellis earumque parentibus sponsos in domum admittere, quia raro aut evenit quod tales sponsi non labantur, saltem in verba aut cogitationes turpes in huiusmodi occasione, dum omnes aspectus et colloquia inter sponsos sunt incentiva ad peccandum: estque moraliter impossibile ipsos invicem conversari et non sentire stimulos ad eos turpes actos...
Generaliter autem loquendo de adolescentibus et puellis qui invicem se adamant, quippe non sunt isti omnes indistincte de gravi culpa damnandi, sed ordinarie puto ipsos difficulter esse extra occasionem proximam lethaliter peccandi. Id nimium experientia patet: nam ex centum adolescentibus vix duo aut tres in occasione a mortalibus invenientur immunes; et si non in principio, saltem in progressu, tales enim adamantes prius conversantur invicem ob propensionem, deinde propensio fit passio postquam radicem in corde fixerit, mentem obtenebrat et eos in mille rimina ruere facit.
Hinc cardinalis Picus de Mirandula, episcopus albanensis, in sua dioecesi per edictum suos admonuit confessores, ne tales adamantes absolverent su postquam ter ab aliis iam fuerint admoniti ab huiusmodi amore sectando non abstinuissent..."
PRIJEVOD:
"Dodaju neki [crkveni] naučitelji da treba uskratiti odrješenje onome tko ne ukloni vanjsku priliku za grijeh, ako je s prilikom uklopljena opaka navika ili velika napast ili pak burna strast, pa čak i ako do tada u toj prilici još nije sagriješio. Naime, on bi lako mogao sagriješiti, ako se ne makne od te prilike... I ovdje neka paze ispovjednici da ne dopuste zaručnicima da ulaze u kuću zaručnica; a djevojkama i njihovim roditeljima da ne puštaju zaručnike u kuću, jer se rijetko događa da takvi zaručnici ne padnu kod takvih prilika, barem u riječima ili sramotnim mislima; jer je svaki pogled i razgovor između zaručnika poticaj za grijeh, i moralno je nemoguće da se njih dvoje druže, a da ne osjete ponuku na one sramotne čine...
Općenito govoreći o mladićima i djevojkama koji su zaljubljeni, nisu oni svi bez razlike za osudu zbog smrtnog grijeha, no smatram da oni obično teško mogu biti izvan prilike da smrtno sagriješe. To nam doista pokazuje iskustvo; naime, od stotinu mladih, jedva dvoje ili troje u takvoj prilici ostanu neokrznuti od smrtnog grijeha. I ako ne na početku, onda barem tijekom vremena, takvi će se zaljubljenici međusobno družiti zbog naklonosti, zatim će naklonost prijeći u strast, i nakon što pusti korijen u srcu, zamrači um, i navede ih da padnu kroz tisuću pukotina.
Zato je kardinal Pico della Mirandola, biskup Albana, u svojoj biskupiji ediktom potaknuo svoje ispovjednike, da takvim zaljubljenicima ne daju odrješenje, ako se, nakon što budu tri puta od drugih na to upozoreni, ne maknu od sljeđenja takve ljubavi..."
Nema komentara:
Objavi komentar