Postoji jedna ovlast pape o kojoj se danas malo govori, a o kojoj je sv. Robert Bellarmin dosta pisao.
A to je papina vlast da svrgne svjetovnog poglavara, koji je nevjernik ili heretik i sa svojom politikom odvraća puk od katoličke vjere.
Piše Bellarmin (De Summo Pontifice, lib. V., cap. VII., 11.):
“non licet Christianis tolerare regem infidelem aut haereticum, si ille conetur pertrahere subditos ad suam haeresim vel infidelitatem; at iudicare, an rex pertrahat ad haeresim, nec ne, pertinet ad pontificem, cui est commissa cura religionis. Ergo pontificis est iudicio regem esse deponendum vel non deponendum.”
(“nije dopušteno kršćanima podnositi kao kralja nevjernika ili heretika, ako on pokušava privući podređene svojoj herezi ili nevjeri; a prosuditi da li kralj privlači [puk] herezi ili ne, pripada prvosvećeniku.
Stoga, prvosvećenikova je odluka treba li kralja svrgnuti ili ne svrgnuti.”)
…
…
To se dogodilo nekoliko puta u praksi.
Na primjer, kad je sv. Pio V. bulom “Regnans in excelsis” (1570. god.) objavio da svrgava englesku (protestantsku) kraljicu Elizabetu I., i podržao ustanak engleskih katolika.
Nema komentara:
Objavi komentar