"Sic etenim et Paulus apostolus ad Titum scribens monet ac dicit: 'Hereticum hominem post unam et secundam correptionem devita, sciens quia subversus est, qui eiusmodi est, et delinquit proprio iudicio condemnatus.' (Tit. 3, 10-11)
Et ipse Ioannes epistula secunda: 'Si quis venit ad vos et hanc doctrinam non adfert nolite recipere eum in domum nec ave ei dixeritis; qui enim dicit illi ave communicat operibus illius malignis.' (II. Ioan. 10-11)
Et in Apocalypsi (2, 14-16), angelus, id est, episcopus Pergami ecclesiae arguitur, non quod fidem negavit, fidelis enim erat, sed quod prope se habeant tenentes doctrinam Balaam, doctrinam Nicolaitarum. Quod si cohabitare cum illis crimini est datum, quanto gravius peccant, qui familiaritate et consuetudine eorum utuntur?"
("Tako naime i apostol Pavao pišući Titu, upozorava i kaže: 'S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini znajući da je izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje.' (Tit 3, 10-11)
I sam Ivan u drugoj poslanici kaže: 'Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.' (2 Iv 10-11)
I u Otkrivenju (2, 14-16) prekorava se anđeo, to jest, biskup crkve u Pergamu, ne zato što je zanijekao vjeru, bio je naime vjeran, već zato što kod sebe ima one koji drže nauk Bileama, nauk nikolaitski. Ako je samo biti zajedno s njima zločin, koliko teže griješe oni koji prijateljuju i druguju s njima?")
- Marko Marulić (De institutione bene vivendi, II., 11.)
Nema komentara:
Objavi komentar