Postupno prodiranje svjetovnog duha...

Još godinama uoči Drugoga vatikanskog koncila, duh ovoga svijeta je nastojao prodrijeti u Crkvu.
Ovo kratko pismo fra Jerka Lovrića upućeno fra Anti Antiću u travnju 1956. god., zabrinuto govori o prodoru svjetovnog duha u franjevački red.


“Poštovani Oče Magistre!
Primio sam Vaš list od 17. IV. tekuće godine.
Dozvoljavam, da klerici učine izlet, ali odmah izjavljujem, da mi je vrlo žao, da i na izlet ne idu u habitu.

Odlaganjem habita nužno se odlaže i duh franjevačke poniznosti, čednosti, priprostitosti i pokore.
Žalosno je, da ga se tako lako zamjenjuje za civil, a to bi se smjelo u najskrajnjoj nuždi.

Duboko smo pali, a da to i ne osjećamo.

Ne gledajmo oko sebe, nego spasavajmo sami sebe. Tko se stidi habita i nema Franjina duha ni srca. Za mnoge je postao težak oklop, koji jedva čekaju zbaciti.

Oče Magistre, očito je, da svjetovni duh, osjećaji i nazori preotimlju maha i kod braće. Jedino nas može na tom padu zaustaviti svakidašnje ozbiljno čitanje duhovnog štiva, svakidašnja solidna meditacija, (na koju se, žali Bože, malo pazi, površno obavlja) kao i svakidašnje čuvanje osjetila.

Ovih dana sam ponovno pročitao poslanicu ‘O čuvanju djevičanstva’ od Pija XII.
Kristov namjesnik osuđuje kao zabludu tezu; da mladi klerici treba da sve vide i sva znadu, tobože, da će otvrdnuti.

Molim Vas, da je pročitate više puta klericima, osobito stranu 25-6.

Opazite li, da netko nije prožet duhom mrtvljenja i uklanjanja pred svijetom i da mu ne imponira Franjina poniznost, skromnost, siromaštvo... maknite ga jer nije za nas.

Najgore je za nas, ako se niveliramo sa duhom svijeta: počnemo misliti, da je i nama dozvoljeno ono što je i svijetu dozvoljeno, da i mi možemo na sva vrata na koja svijet prolazi.

Pišem Vam ovo, jer se silno plašim pred činjenicama, koje se opažaju.

Neka nas Gospodin spasi po zagovoru naše svete Braće!

Split, 22, IV. 56."

(V. Kapitanović, Kristu suobličen, 2004., str. 197.-198.)