Ivan Ratkaj D.I. (1647.-1683.) bio je prvi hrvatski misionar u Meksiku.
Napisao je tri izvješća u kojima je detaljno opisao isusovačke misije u Meksiku, te život i običaje Indijanaca.
Ovdje imamo opis misija u pokrajini Tarahumara, koji je Ratkaj napisao 1683. god. i poslao svojim poglavarima.
Iz tog opisa možemo vidjeti kroz koje su sve nedaće prolazili hrabri misionari, i kako je mukotrpan bio proces kristijanizacije i pokatoličenja Meksika.
Znalo se događati da Indijanci prihvate katoličku vjeru, ali se onda ubrzo zatim vrate svojoj lažnoj domorodačkoj religiji. Bile su česte pobune Indijanaca i mnogo je misionara ubijeno.
Ratkaj kaže:
"nulla est hic securitas, sicut oves in medio luporum habitamus"
("ovdje nema sigurnosti, živimo kao ovce među vukovima")
Ali, kaže da su misionari "omnes... in martyrii coronam summo desiderio intenti, in gloriosam mortem omnes paratissimi..."
("svi... na vijenac mučeništva najvećom željom usmjereni, na slavnu smrt svi najspremniji...")
A zašto su bili spremni podnijeti sve te muke?
"quia non solum nostra inde dependebat salus, verum tot Christianorum ibidem viventium"
("jer o tome ne ovisi samo naše spasenje, već i svih kršćana koji žive na tom mjestu")
Inače, Ratkaj kaže da je te godine krstio 150 ljudi, i djece i odraslih ("Baptizavi hoc anno centum et quinquaginta parvos et magnos.")
Vidimo i koliko su katoličke države važne za širenje katoličke vjere. Španjolska je svojim brodovima prevozila te misionare u Novi svijet. Španjolska ih je uzdržavala.
I sam Ratkaj kaže da se sve te misije uzdržavaju "kraljevom milostinjom" ("regia eleemosyna").
A kasnije: "nec desunt... pii zelosique Hispani, qui eleemosynis patres adiuvant"
("ne nedostaju... pobožni i gorljivi Španjolci koji milostinjom pomažu ocima [isusovcima]...")
A sad malo o ljudima koje su Ratkaj i njegovi suradnici trebali obratiti.
Opisuje iznimno nemoralne običaje Indijanaca.
"Praecipue, cum daemon illos adhuc vehementer decipiat, nec permittit, ut supertitiones suas et cultum idolorum adhuc adaequate deserant."
("Osobito, jer ih demon i dalje strašno zavarava i ne dopušta im da napuste svoja praznovjerja i štovanje idola.")
"Idola multa habent occulte, pauci tamen ea confitentur."
("Imaju potajno mnogo idola, ali malo tko to želi priznati.")
"Sic vivebant ad instar caecorum, servientes cupiditatibus et malis suggestionibus daemonis."
("Tako življahu kao slijepci, služeći požudama i zlim prišaptavanjima demona.")
To Ratkaj kaže o lažnoj domorodačkoj religiji. Dok danas neki "misionari" idu među pogane s poštovanjem (!?) prema njihovim lažnim religijama!
Pravi misionari, kao što je Ratkaj, sve su činili da domorodačka religija bude iskorijenjena i zaboravljena.
Jer, kao što kaže Sveto pismo:
"omnes dii gentium daemonia sunt" - "svi bogovi pogana su đavli" (Ps 95, 5)
No, Ratkaj je na kraju mogao sretno nabrojati uspjehe isusovaca:
- "in ista Tarahumara Provincia a 7 abhinc annis ultra 20 000 animarum sacro baptismatis fonte a nostris esse lustrata"
("u ovoj provinciji Tarahumara u zadnjih 7 godina naši [isusovci] su pročistili preko 20 000 duša svetim izvorom krštenja")
- izgrađeno je 25 crkvi
- "idolorum superstitionumque usus prope extinctus"
("upotreba idola i praznovjerja gotovo iskorijenjena")
i još mnogi drugi uspjesi...
Sav rad misionara bio je usmjeren isključivo na spasenje duša.
Duše su, kaže Ratkaj, "omnibus margaritis pretiosiores" ("dragocjenije od svih bisera").
Nema komentara:
Objavi komentar