Donosim dio njegovog životopisa koji je napisao fra Pavao Dragičević (apostolski vikar u Bosni 1740.-1767.). Objavio ga je fra Vigilius Greiderer (u Germania Franciscana, tom. I., 1777., str. 215.).
Dragičević kaže da je sv. Jakov Markijski obratio Anđela Zvizdovića na katoličku vjeru i primio ga u franjevački red. Fra Anđeo je potom cijelu svoju rodbinu (i nebrojene druge) preveo na katoličanstvo.
"Beatus Angelus Zvizdovich... in Regno Bosnae ex nobilibus parentibus Graecis schismaticorum erroribus perversis, descendit. Divina providentia bonos mores et notitiam linguae Graecae, in quibus a juventute excultus fuit, ad magnalia Dei facienda direxit. Gratia divina juvenem, eleganti forma praeditum, ac in conversatione affabilem, a labe impudicitiae et sensualitatis praeservavit.
Fluente illo aureo tempore, quo s. Jacobus de Marchia Bosnam sua praesentia beavit, ac spiritu oris sui pluribus Bosnensibus fidem unice salvificam afflavit, ingenuus hic juvenis ab eodem non solum ad gremium Ecclesiae, sed etiam ad insitutum suum reductus fuit. Aestimatur primus, cui s. Jacobus de Marchia habitum ordinis in Regno Bosnae contulit. Sub magisterio hujus divi ita profecit in linguae Latinae peritia, eruditione, eloquentia, gratia et virtute, ut in magnum evaserit concionatorem.
Munus hoc aggressus, parentes una cum universa familia ad unionem Ecclesiae Catholicae flexit; Manicheorum schismaticorumque errores confutavit; plurimos eorum rectam fidem edocuit; et authoritate apostolica, sibi a s. Jacobo de Marchia commissa, ad Ecclesiae Catholicae obedientiam recepit... Laboribus plurimis pro salute animarum ad extremam usque senectutem exantlatis et Ecclesiae Sacramentis rite susceptis, anno 1498. in Conventu Foiniczensi SS. Spiritus, pie in Domino obdormivit..."
PRIJEVOD:
"Blaženi Anđeo Zvizdović... rođen u Kraljevstvu Bosne od plemenitih roditelja, izopačenih zabludama grčkih raskolnika. Božjom providnošću upućen na dobro ponašanje i poznavanje grčkoga jezika, u kojima je od mladosti odgajan, kako bi činio velika djela za Boga. Božja milost je mladića, obdarenog krasnim držanjem i pristojnim ponašanjem, sačuvala od ljage nečistoće i osjetilnosti.
Za onog zlatnog vremena, kada je sv. Jakov Markijski obradovao Bosnu svojom nazočnošću, i duhom svojih usta udahnuo mnogim Bosancima jedinu spasonosnu vjeru, ovaj je istaknuti mladić od njega priveden ne samo u krilo Crkve, već i u njegov red. Smatra se da je on prvi kome je sv. Jakov de Marchia pružio habit [franjevačkog] reda u Kraljevstvu Bosne. Pod učiteljstvom ovoga sveca, toliko je napredovao u vještini latinskog jezika, učenosti, elokvenciji, milosti i kreposti, da je postao veliki govornik.
Obdaren tom službom, priveo je svoje roditelje, zajedno sa cijelom obitelji, jedinstvu Katoličke Crkve; pobio je zablude manihejaca i raskolnika i mnoge od njih poučio o pravoj vjeri, i apostolskom vlašću koja mu je povjerena od sv. Jakova Markijskog, priveo ih poslušnosti Katoličke Crkve... Velikim radom za spasenje duša, iscrpljivao se do duboke starosti, i, primivši sakramente Crkve, pobožno usnuo u Gospodinu, godine 1498., u Fojničkom konventu Svetoga Duha..."
IZVORNIK - link!
Nema komentara:
Objavi komentar