Juraj Križanić u svom djelu De providentia Dei (1667. god.) ovako opisuje kako su se u to vrijeme postavljali patrijarsi kod istočnih raskolnika:
"Ex quo autem Turcica gens ibi regnat, Ecclesia Graecorum non aliter gubernatur, quam gubernatur Judaeorum synagoga temporibus Machabaeorum. Quisquis plus pecuniae adfert, ille fit patriarcha; et qui statim post unum aut dimidium annum rursus pecuniam adfert, is priorem emptorem extrudit, ut ipsemet fit patriarcha, mox et ipse ab alio extrudendus.
Itaque interdum tres aut quatuor unius sedis patriarchae viventes numerantur. Haec autem sola causa, sive haec manifesta sacerdotum impietas sufficeret ad hoc, ut merito credendum sit, omnem virtutem in Graecorum natione esse extinctam. Hoc enim non semel aut bis factum est, sed assidue et perpetuo fit iam per 260 annos."
("Od kada naime turski narod ondje [u Grčkoj] vlada, Grčkom Crkvom se ne upravlja drugačije, nego kako se upravljalo židovskom sinagogom u vrijeme Makabejaca. Tko god dade više novaca, on postane patrijarh, a tko odmah nakon jedne ili pola godine ponudi još više novca, on prijašnjeg kupca istjera i sam postane patrijarh, da bi ubrzo i taj od drugoga bio istjeran. Tako da je ponekad troje ili četvero živih patrijarha jedne stolice.
Samo ovaj naime razlog, ili ova otvorena opakost svećenika je dovoljna, da se s pravom može vjerovati, da je nestala svaka krepost u grčkom narodu. Jer ovo se nije dogodilo jednom ili dvaput, nego se kontinuirano i stalno događa već 260 godina.")
Nema komentara:
Objavi komentar