Ispit savjesti - nekada i danas

Vjernik se za sakrament ispovijedi mora dobro pripremiti. Kao pomoć u toj pripremi, već se stoljećima koristi ispit savjesti, koji se obično daje kao dodatak molitveniku ili kao zasebna knjižica.

Kao što se moglo očekivati, moderni relativizam je zahvatio i ispite savjesti.

Opća je tendencija (koja traje već dugo) da ispiti savjesti sadrže sve manji broj pitanja, a sama pitanja prestaju biti izravna, i postaju nekako neodređena. Dobar primjer su pitanja u vezi nečednog odjevanja žena, koja su nakon Drugoga vatikanskog koncila naglo nestala iz ispita savjesti. A posljedica je da se danas "katoličke" žene neprimjereno odjevaju i kad idu u crkvu, čak i kad idu na ispovijed!

To je samo jedan dio općeg razvodnjavanja svih područja vjerničkog života.

Prosječan današnji vjernik teške grijehe smatra lakim grijesima, dok lake grijehe uopće ne smatra grijesima. I kako da se takva osoba valjano ispovjedi???

Pitanje je postoje li uopće danas pravi ispiti savjesti... Kad se danas djeca pripremaju za prvu ispovijed i prvu pričest, obično dobe na vjeronauku neki papirić koji više izgleda kao "ispit lijepog ponašanja", nego kao ispit savjesti. Mladima u višim razredima je još gore: njima dijele primjerke Youcata - pseudokatekizma napisanog u duhu Kasperovog nauka. U Youcatu i sam termin "smrtni grijeh" pišu pod navodnim znakovima!
Takvi spisi, prožeti duhom relativizma, ne mogu čovjeka pripremiti za valjanu ispovijed.

Cilj ispita savjesti je prepoznavanje smrtnih grijeha.
To nije tek ispit "jesi li se lijepo ponašao prema drugima". Većina smrtnih grijeha koje pojedinac počini, nije baš tako očita njegovoj okolini. Oni se, uglavnom, događaju negdje u dubini srca.
Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. (Mt 5, 28)


Vratimo se sad par stoljeća unatrag.
Pogledajmo primjerak ispita savjesti iz Eisengreinovog Confessionale (1577. god.).

Ali, prvo par riječi o autoru...
Martin Eisengrein (1535.-1578.) rođen je i odrastao u luteranskoj obitelji. Pod utjecajem isusovaca, obratio se na katoličku vjeru i postao svećenik. S vremenom se razvio u jednoga od najistaknutijih katoličkih teologa svoga vremena. Koliko je bio cijenjen, dovoljno govori to što je upravo on davao aprobacije za djela sv. Petra Kanizija.

U ovom ispitu savjesti, Eisengrein daje točne primjere grijeha (mišlju, riječju, djelom i propustom) protiv svake od 10 Božjih zapovijedi.


Ovdje sam izdvojio početak ispita, koji počinje primjerima grijeha mišlju protiv prve Božje zapovijedi...

Dakako, vidite da je riječ o grijesima krivovjerja i namjernog sumnjanja u vjerske istine.

Obratite posebnu pozornost na ovaj 3. primjer:
"Qui credidit consulto, quemcunque infidelem, in secta quam profitetur, salvari posse, si moraliter bene vivat."
("Tko je namjerno vjerovao da bilo koji nevjernik [nekatolik], u sekti kojoj pripada, može biti spašen ako moralno dobro živi.")

Dakle, ne samo da nema spasenja izvan Crkve, već je grijeh ako bilo koji katolik u sebi promišljeno misli da je moguće spasenje izvan Crkve (bez obzira na to koliko "dobro" živi ovaj ili onaj nekatolik).



Na žalost, nemam ni vremena ni prostora da izložim redom cijeli Eisengreinov ispit savjesti, ali evo još nekoliko primjera čestih grijeha (koji se posebno tiču osoba koje nisu u braku).

Dakle, griješi onaj:
- qui noluit obedire in spectantibus... ad salutem animae suae, videlicet, ut fugeret consortia mala, ludum prohibitum, mulieres...
(tko nije želio slušati u onome što se tiče spasenja njegove duše; na primjer, da izbjegava loše društvo, zabranjenu zabavu, žene...)

- qui se peccandi periculis exponit
(tko se izloži opasnosti od grijeha)

- qui non retrahit filiam suam a commerciis periculosis castitati
(tko ne odvrati svoju kćer od poslova opasnih/štetnih za čednost)

- qui consentit filiam suam amasios habere
(tko dopusti svojoj kćeri da ima momke/dečke)

- qui deliberate voluit exosculari, complecti aut tangere mulierem
(tko je namjerno želio poljubiti, zagrliti ili dodirnuti ženu)

- qui iactat se de fornicatione
(tko se hvali [počinjenim] bludnim grijehom)

- qui deliberate exosculatus aut complexus fuit vel tetigit mulierem
(tko je namjerno poljubio ili zagrlio ili dodirnuo ženu)

- qui se non armat contra tentationes carnis, nec occasiones removet eius peccati
(tko se ne „oboruža“ [pripremi] protiv tjelesnih napasti, niti otkloni prilike takvog grijeha)