Bl. Gracija iz Mula

Jedan od najsvetijih ljudi koje je dao naš hrvatski narod zasigurno je bl. Gracija iz Mula (1438.-1508.), poznat i kao bl. Gracija iz Kotora. Podsjećam vas da je Boka kotorska u ono vrijeme bila dio Dalmacije.

Bl. Gracija je bio redovnik augustinac, čovjek izrazito strogog pokorničkog života i veliki štovatelj Presvetog Oltarskog Sakramenta, što se očitovalo naročito u njegovom nastojanju da što više puta tijekom dana prisustvuje svetoj misnoj žrtvi.

Izdvajam ovdje nekoliko odlomaka iz službene biografije našega blaženika
(u G. Lanteri, Additamenta ad Crusenii Augustinianum Monasticon, 1890. g.)...

"B. Gratia de Catharo in oppido Mula prope Catharum in Dalmatia primam lucem aspexit die 27 Novembris anno 1438. Usque ad aetatis suae annum trigesimum nauticae arti operam dedit in longinquas, remotasque regiones navigando. Cum autem quadam die nostratis celeberimi concionatoris B. Simonis de Camerino sermonem audisset apud Augustinensem Montis Ortoni congregationem tum recens ab eodem B. Simone fundatam ceu frater laicus eremitanum habitum induit."

("Bl. Gracija iz Kotora prvo je svjetlo ugledao u utvrdi Muo blizu Kotora u Dalmaciji dana 27. studenoga, godine 1438. Sve do tridesete godine svoga života bavio se pomorstvom, ploveći po dalekim i udaljenim zemljama. No, kad je jednoga dana čuo propovijed našega slavnog propovjednika bl. Šimuna od Camerina, obukao je pustinjački habit kao brat laik u augustinskoj zajednici Monteortone, koju je nedugo prije osnovao isti bl. Šimun.")


Odmah se pokazala njegova velika pobožnost prema svetoj misnoj žrtvi:

"Statim ita se obedientiae studiosum exhibuit ut superiorum praecepta praeveniret, atque adeo pietatis officia adamare coepit ut quam posset pluribus Missis libenter inserviret, quo in munere angeli potius quam hominis speciem sua singulari modestia atque mirabili fervore praeferebat."

("Odmah se pokazao tako predan poslušnosti da je prestigao naredbe poglavara, i toliko je zavolio službe pobožnosti, da je rado posluživao u što je više mogao Misa, u kojoj službi je pokazivao prije naličje anđela nego čovjeka, svojom osobitom skromnošću i zadivljujućom gorljivošću.")


A ovo je opis onog događaja iz života bl. Gracije, koji se najčešće prikazuje na slikama:

"In coenobio s. Mariae de Monte Ortono cum quadam die non posset Missae interesse eo quia ex obedientia in horto conventur rei campestri vacare debebat, audiens sacrae hostiae elevationis signum in ipso viridario Christum Dominum adoraturus in genua se provolvit, cuius tantam fidem ac pietatem Dominus respiciens illud effecit ut noster Gratia per apertos ecclesiae muros ipsummet Christi Corpus sublato specierum velamine palam in hostia consecrata conspiceret."

("U samostanu sv. Marije od Monteortona, kad jednoga dana nije mogao prisustvovati Misi, jer se iz poslušnosti morao baviti poljskim radovima u vrtu; čuvši znak podizanja svete hostije, u samom se vrtu bacio na koljena da se pokloni Kristu Gospodinu; kad je toliku vjeru i pobožnost vidio Gospodin, učinio je da naš Gracija kroz otvorene zidove crkve ugleda samo Tijelo Kristovo, jasno bez zastora prilika.")

Bl. Gracija je uvijek želio biti najmanji, obavljao je najniže i najteže poslove u samostanu. To je bio samo jedan dio njegovog pokorničkog života:

"Interea autem rusticanos labores intra coenobii septa non refugiebat, atque viliora quaeque domus ministeria cum humilitatis studio tum caeterorum fratrum amore sibi libenter reservabat. Suum parcum aut frugale prandium quotidie medium dividebat  ut portionem alteram pauperibus esurientibus erogare valeret. Religiosae autem paupertatis ita erat sedulus custos ut in cella nullam haberet aliam supellectilem praeter aliquot sacras imagines, unam coronam precatoriam, duo flagella, unumque catenulam, atque duas tabulas quae una cum saxo lectum eius conficiebat, super quem non aliud operimentum quam pannosa quaedam..."

("U međuvremenu, nije bježao od sluganskih poslova unutar samostanskih zidina, i sve gore kućanske poslove ostavljao je sebi, sa svom poniznošću, a tako i ljubavlju prema ostaloj braći. Svoj je oskudni ili bijedni doručak svakodnevno dijelio na dva dijela, kako bi drugi dio mogao dati gladnim siromasima. Bio je tako pomnjiv čuvar redovničkog siromaštva, da u ćeliji nije imao drugoga namještaja, osim nekoliko svetih slika, jednu krunicu za molitvu, dva biča, jedan lančić i dvije ploče koje su zajedno s kamenom činile njegov krevet, nad kojim nije imao drugoga pokrivača, nego nekakve krpe...")


Kao i svi veliki sveci, i bl. Gracija se odlikovao velikom pobožnošću prema Majci Božjoj:
 "Erga Deiparam mira pietate ferebatur, atque ad illius honorem quotidie rosarium recitabat, et in singulis eius festivitatum vigiliis non aliter quam modico pane et aqua vescebatur, atque magis quam alias se flagellis verberabat."
 ("Prema Bogorodici se čudesnom pobožnošću zanosio, i u njezinu čast je svakodnevno recitirao krunicu, i u svakoj vigiliji njezinih svetkovina nije jeo drugo, nego malo kruha i vode, i bičevao se više nego inače.")


Put do savršenosti sastoji se naročito u izbjegavanju naoko malih i lakih grijeha. Izbjegavanje lakih grijeha je najbolja obrana od teških grijeha. Naš bl. Gracija je to uspijevao strogim obdržavanjem redovničke tišine i odlučnim odupiranjem svim napastima:

"Silentii autem ita erat rigidus custos ut nonnisi caritatis vel necessitatis causa illud unquam frangeret. Conscientiae vero erat adeo timoratae ut nedum quascumque voluntarias veniales noxas devitare, verum etiam ab omnibus involuntariis defectibus praecavere peculiari vigilantia conaretur. Inter haec pluribus variisque daemonis tentationibus saepenumero impetebatur; assidua nostratis B. Gratiae membrorum suorum afflictatio cum iugi oratione coniuncta illum semper superiorem atque victorem reddidit."

("Bio je tako strog čuvar tišine, da ju nikada nije prekršio, osim iz uzroka ljubavi ili nužde. Bio je toliko bojažljive savjesti da ne samo da se trudio izbjeći svaki namjerni laki grijeh, nego se osobitom budnošću nastojao čuvati i od nenamjernih nedostataka. U tome je često bio napadan mnogim i raznovrsnim napastima demona; no ustrajno mrtvljenje udova zajedno s postojanom molitvom našega bl. Gracije, uvijek ga je iznijelo kao nadvladatelja i pobjednika.")


Ljudske zle sklonosti se suzbijaju tjelesnim postom. I na ovom području je bl. Gracija bio nenadmašan:

"Praeter caetera ab Ecclesia atque ordinis constitutionibus praescripta ieiunia tribus hebdomadae diebus ieiunabat pane duntaxat et aqua parce se sustentans. Caeteris autem diebus comedebat tantummodo quoddam pulmentm ex herbis confectum... 
Supra nudam carnem cilicium ex equorum crinibus contextum gestabat, ferreaque catena lumbos sibi praecingebat. In summo etiam frigore discalceatus, nudatoque capite incedebat, neque ut se calefaceret unquam prunas accessit."

("Osim ostalih postova propisanih od Crkve i konstitucija reda, tri dana u tjednu je postio održavajući se samo kruhom i s malo vode. Ostalim je danima jeo samo neko varivo napravljeno od trave...
Preko golog je tijela nosio kostrijet satkanu od konjskih dlaka i željeznim lancem si je opasao bokove. I u najvećoj hladnoći hodao je bos i gole glave, i nikada se nije približio ognjištu da se ugrije.")


O ćeliji u kojoj je živio:
"Cellam autem angustiorem sibi elegerat tectum proxime sitam, in qua homo pedibus rectus ambulare nequibat adeo ut non quidem quietis, sed potius poenae locus esse videretur."
("Izabrao si je tijesnu ćeliju sa nisko postavljenim stropom, u kojoj čovjek nije mogao uspravan  hodati, tako da se to nije činilo kao mjesto odmora, već prije kao mjesto kazne.")

I za kraj, nešto po čemu bl. Gracija može biti uzor današnjim vjernicima - pobožno primanje svete pričesti.
Bl. Gracija je čak i u zadnjoj bolesti, kad je već bio onemoćao, slab i blizu smrti, skupio dovoljno snage da izađe iz kreveta i klečeći primi sv. pričest:

"Itaque viva fide roboratus e lectulo repente surgens... SS. Viatico obviam ivit, et in genua provolutus illud ferventi religione recepit.
Extrema tandem unctione munitus ad meritorum suorum retributionem a Domino recipiendam transivit die 9 Novembris 1508., aetatis suae 70."

("I tako ojačan živom vjerom, brzo je ustao iz kreveta... pošao ususret sv. popudbini i bacivši se na koljena primio ju je s gorućom vjerom.
Posljednjom pomašću pak utvrđen prešao je Gospodinu, da primi nagradu za svoje zasluge, dana 9. studenoga 1508., u 70 godini života.")