Sekularizacija školstva u Hrvatskoj 1874.-1913. g.

Liberalne ideje potekle iz Francuske revolucije širile su se kao kuga Europom tijekom cijelog 19. stoljeća. Te su se ideje prvenstveno širile u višim slojevima društva, što će imati kobne posljedice za cijelo društvo. Ono što su prije bile samo zamisli, počelo se polako pretvarati u državne zakone.

U Austriji su 1868. god. doneseni zakoni o braku, školi i odnosima među vjerskim zajednicama. Školstvo je sekularizirano, uveden je "civilni brak"; protestanti i židovi proglašeni su ravnopravnima s katolicima.
Time je de facto Habsburška Monarhija prestala biti katolička država. To je izazvalo prosvjed bl. pape Pija IX. i otpor katoličkog svećenstva. No, liberalne vlasti se nisu na to obazirale.

Kakve je to posljedice imalo u Hrvatskoj?
Prema Hrvatsko-ugarskoj nagodbi iz 1868., Hrvatskoj je bila zajamčena autonomija u pitanjima školstva, sudstva, unutarnje uprave i vjerske politike.
Da sasvim izravno kažem, Hrvatska je mogla ostati katolička... Da Hrvati nisu tako povodljivi, kakvi jesu...

Godine 1873., hrvatskim je banom imenovan Ivan Mažuranić, takozvani "ban pučanin".
On si je zacrtao da presadi u Hrvatsku sve liberalne reforme iz Beča. To je slično kako su hrvatski političari za vrijeme pretpristupnih pregovora za ulazak u EU, bez imalo kritike usvajali sve ultraliberalne preporuke briselskih birokrata. Ta sluganska povodljivost je, nažalost, već dugo jedna od glavnih karakteristika hrvatskog političkog mentaliteta.

Hrvatski sabor je 1873. g. donio zakon o građanskoj i vjerskoj ravnopravnosti židova. Možemo reći da je to bio simbolični početak kraja katoličke Hrvatske.

U listopadu 1874. donesen je Zakon o pučkim školama, kojim je Crkvi oduzet nadzor nad školstvom.
Cijelo hrvatsko svećenstvo je ustalo protiv tog zakona, čak i "liberalni" biskup Strossmayer, koji je ne jednom optužio "židove i masone" za sekularizaciju školstva.

No, nije bilo pomoći... Uvedene su interkonfesionalne škole. Hrvatski učenik se prvi put našao u školskim klupama s inovjercima. I tako je ostalo do danas.

Nema nikakve sumnje da takav školski sustav potiče vjerski indiferentizam kod djece.

Podsjećam da Zakonik kanonskog prava iz 1917. izričito propisuje (can. 1374.):
"Pueri catholici scholas acatholicas, neutras, mixtas, quae nempe etiam acatholicis patent, ne frequentent."
("Katolička djeca neka ne pohađaju škole [koje su] nekatoličke, neutralne, mješovite, koje su naime otvorene i nekatolicima.")


Treba ovdje napomenuti da su se Zakonu o pučkim školama iz 1874. protivili i Srbi u Hrvatskoj. Njihova su djeca prije tog zakona pohađala "grko-istočne" (raskolničke) škole. I oni su htjeli ostati odvojeni od ostalih religija. Ni njihova djeca nisu otporna na indiferentizam sekularne škole.



Ovo je bio kratak uvod za razumijevanje ovog dolje članka iz časopisa Kršćanska škola (1913. god., br. VIII.). Taj je časopis izlazio u Zagrebu 1913.-1945. Promicao je katoličko školstvo.


Sam članak govori o rezultatima Zakona iz 1888. (koji je djelomično promijenio Zakon o pučkim školama iz 1874.)...