Franjevački Treći Red (2. dio) - Izvorno pravilo

Ovdje dolje možete vidjeti izvornu regulu Trećeg reda, koja je bila na snazi sve do 1883. god.

Regulu je napisao sv. Franjo, a potvrdio ju je papa Nikola IV. 1289. god.

A kao dokaz da je sam sv. Franjo doista autor ove regule, dovoljno je navesti kako je glasila stoljetna prisega kojom se pristupalo u Treći red:
Ego frater N. [vel soror N.] voveo etc. servare mandata Dei toto tempore vitae meae et satisfacere, ut convenit, transgressoribus contra Regulam et vivendi modum Tertii ordinis de poenitentia institutam per beatum Franciscum et per dominum Nicolaum IV confirmatam.

Papa Nikola IV. je samo potvrdio Regulu; on je nije napisao!
Pisac je sv. Franjo.
To treba istaknuti jer dosta prominentnih modernista (i od njih zavedenih neznalica) tvrde da sv. Franjo nije napisao nikakvo posebno pravilo za Treći red. A time pokušavaju opravdati radikalne reforme koje su nakon Drugog vatikanskog koncila u potpunosti promijenile Treći red.
Novo pravilo, uvedeno 1978. god., donosi cijeli niz odredbi koje su u suprotnosti sa izvornim pravilom, kao i običajima kojih su se trećoredci držali stoljećima. Moderno pravilo je pretvorilo Treći red u običnu humanitarnu udrugu, kojoj su "ljudska prava" i ekologija važniji od spasenja duša... Danas je pripadnicima FSR-a glavna aktivnost organiziranje "zajedničkih molitava" sa inovjercima. No, o tome više drugi put...


Vratimo se staroj reguli. Ona je bila na snazi gotovo 600 godina.
Najslavnije stranice povijesti Trećeg reda ispisali su ljudi koji su se držali te regule, među njima mnoštvo svetaca i blaženika.


Sv. Franjo već u prvoj odredbi propisuje da nijedan heretik ili osoba koja je pod sumnjom za krivovjerje, ne može biti primljen u Treći red.

Prvo poglavlje Regule jasno kaže:

"...ante assumptionem seu receptionem ipsorum de fide catholica et obedientia erga praefatam Ecclesiam, diligenti examinationi subdantur... Praecavendum est tamen sollicite, ne quis haereticus vel suspectus de haeresi aut etiam infamatus ad vitae observationem istius quomodolibet admittatur. Et si talem inveniri contigerit extitisse receptum, assignitur ille quantocyus inquisitoribus pravitatis haereticae puniendus."

("...prije njihovog prihvaćanja ili primanja, neka budu pažljivo ispitani o katoličkoj vjeri i poslušnosti spomenutoj Crkvi... Treba naime budno paziti da nijedan heretik ili osumnjičen za krivovjerje ili također ozloglašen, na bilo koji način ne bude primljen u obdržavanje ovog života. I ako se nađe da je takav bio primljen, neka bude predan istražiteljima heretičke zloće [tj. inkvizitorima] da bude kažnjen.")

Današnji "modernizirani" FSB se ističe po promociji liberalnog pacifizma.
Što bi na to rekao zaštitnik i najslavniji pripadnik Trećeg reda - sv. kralj Luj IX., koji je vodio križarske vojne protiv muhamedanaca?

Izvorna regula čak ima i odredbu o nošenju oružja (cap. VII.). Ona glasi:
"Impugnationis arma secum fratres non deferant, nisi pro defensione Romanae Ecclesiae, christianae fidei, vel etiam terrae ipsorum, aut de suorum licentia ministrorum."
("Neka braća ne nose sa sobom napadačko oružje, osim za obranu Rimske Crkve, kršćanske vjere, ili također svoje zemlje, ili po odobrenju svojih poglavara.")

Sv. Franjo je odredio da pripadnici Trećeg reda nastoje svaki dan slušati sv. Misu (cap. XIII.). I to mora biti u tišini, sabranosti i molitvi:
"Studeant quilibet dum Missae celebratur officium et praedicationis verbum proponitur, servare silentium, orationi et officio sit intentus..."
("Neka svatko nastoji dok se slavi služba Mise i iznose riječi propovijedi, održati tišinu, neka bude predan molitvi i oficiju...")

Ta odredba se, dakako, ne može izvršiti u novoj misi, koja je zamišljena kao "dijalog" između svećenika i puka.


Evo, bula Nikole IV. Supra montem catholicae fidei kojom je odobrena regula Trećega reda (u Magnum Bullarium Romanum, 1655. god., str. 185.-187.)