Libertas credendi = Libertas errandi

Sv. Robert Bellarmin, koji kao da ima odgovor na svako životno pitanje, jednako je aktualan danas kao i u svoje vrijeme.

U De laicis sive saecularibus (iz II. tom. njegovih De controversiis) obračunao se s heretičkim idejama o državnoj politici: vjerska sloboda, odvojenost Crkve i države, lažni pacifizam itd.

Te su se ideje pojavile već u 16. stoljeću, nakon nastanka protestantizma. 

Naime, neki vladari su išli linijom manjeg otpora, pa su jednostavno dopustili djelovanje svim novonastalim luteranskim i kalvinističkim sektama... u ime nekakvog "mira u državi". 

Tu je zapravo korijen političkog liberalizma.

Bellarmin je već tada predvidio sve pogubne posljedice takve politike (koje vrlo dobro vidimo u naše vrijeme).

U pitanjima državne politike dolaze do izražaja vjerske dužnosti laika. Oni su ti koji vode državnu politiku.
Dužnost je laika da spriječe pojavu vjerski indiferentne države.

Pri tome, trebaju imati na umu da:

 "potestas temporalis et spiritualis in Ecclesia non sunt res disiunctae et separatae"
("svjetovna i duhovna vlast u Crkvi nisu dvije odijeljene i odvojene stvari").

Svećenici i laici nisu dvije odvojene crkve, već jedna Crkva.

"Ergo debet potestas temporalis spirituali servire, eamque ab hostibus suis protegere ac defendere."
("Stoga svjetovna vlast treba služiti duhovnoj vlasti i štititi ju i braniti od njezinih neprijatelja.")

To su naučavali i mnogi prije Bellarmina, ali kako čovjek u svojoj slabosti često zaboravlja svoje obveze, treba ga uvijek iznova podsjećati na njegove dužnosti.

Što se tiče tzv. vjerske slobode, tu za Bellarmina nema nikakve sumnje:
"libertas credendi = libertas errandi".

Ta navodna "sloboda" je najštetnija upravo onima kojima se daje. Svjetovni poglavari je ne smiju dati svojim podanicima... "sicut non permittitur ovibus libertas vagandi per montes" ("kao što se ovcama ne dopušta sloboda da lutaju po planinama").
Bellarmin stoga predlaže da vladari zabrane širenje heretičke literature u svojim državama. Kao i mnogi drugi crkveni naučitelji (npr. sv. Toma Akvinski) i Bellarmin smatra da okorjele heretike treba i fizički kažnjavati. Neću dublje o tome govoriti, jer znam da takva stajališta danas jednostavno ne prolaze.
 
Međutim, treba reći da je motiv u svemu tome isključivo spasenje duša.
Kaže Bellarmin:
"Ecclesia vero zelo salutis animarum, quas haeretici pervertunt, eos persequitur, quo zelo ipse Christus bis flagello eiecit ex templo vendentes oves et boves..."
("Crkva gorljivošću za spasenje duša, koje heretici kvare [tj. onemogućuje im spasenje], progoni ih, kojom gorljivošću je sam Krist dvaput bičem izbacio iz hrama trgovce ovaca i volova...)

"De laicis" možete vidjeti ovdje...LINK