"O Domine, tibi gratias habeo ob immensum tuum erga me amorem et charitatem, quam et nunc clarius manifestas. Punis namque peccata in hac vita, ut condones in futura. Ego quod ad me attinet, prompto animo adsum, ut alacriter sustineam quamcumque tribulationem et poenam, quam divinae tuae maiestati placuerit infligere propter mea peccata."
("O Gospodine, tebi sam zahvalan zbog tvoje neizmjerne ljubavi i milosti prema meni, koju i sada jasnije pokazuješ. Kažnjavaš naime grijehe u ovom životu, da poštediš u budućem. Ja što se mene tiče, spremne duše pristajem, da veselo podnesem bilo koju nevolju i kaznu, koju se tvojem božanskom veličanstvu prohtje meni nametnuti zbog mojih grijeha.")
- sv. Franjo
(L. Wadding, Opuscula beati patris Francisci, Antwerpen, 1623., str. 442. )
Budimo iskreni prema sebi i priznajmo da je danas malo ljudi koji bi se usudili izreći ovakvu molitvu.
OdgovoriIzbrišiMožda smo mi danas pomalo zaraženi UN-humanizmom i ideologijom "ljudskih prava", koja nas navodi da stalno tražimo nekakva svoja "prava"... Umjesto da šutimo i trpimo, znajući da smo sva zla koja nas pogađaju, zaslužili svojim grijesima.
Čovjek grijehom zaslužuje (vremenite) kazne.
E sad, bolje je te kazne pretrpjeti ovdje na ovom svijetu, nego u budućem.
Tu se možemo sjetiti prispodobe o bogatašu i Lazaru.
Što je rečeno bogatašu koji je završio u paklu?
"Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš." (Lk 16, 25)
Ne zaboravimo koji je najbolji način da se riješimo vremenitih kazni:
OdgovoriIzbrišiBl. Alojzije Stepinac: "Prva je korist pokore što je ona najsigurniji put za odvraćanje kaznenih sudova Božjih"