Pobjeda nevjernika je već u tome što odbijaju proglasiti katoličku vjeru vladajućom

Papa Pio VI. imao je nesreću da je za vrijeme njegova pontifikata izbila Francuska revolucija.
Papa je dakako osudio i Revoluciju i sve liberalne ideje i zakone koji su iz nje proizašli.
To nije ostalo samo na razini nekakvih deklarativnih osuda, već je on ušao u stvarni sukob s revolucionarnim snagama. Poduzeo je oštre mjere protiv svećenika koji su se priklonili Revoluciji; izopćio je biskupa Talleyranda i njemu slične.

Sve to nije prošlo bez velikih osobnih žrtava.
Pio VI. je pao u francusko zarobljeništvo 1798., i umro u progonstvu (Valence, 29. kolovoza 1799.).

Čini se da se povijest ponovila 1870., kad je talijanska vojska okupirala Rim, a tadašnji se papa bl. Pio IX. našao opkoljen; "zatočenik u Vatikanu". 
Tada su se u Svetoj Stolici sjetili pape Pija VI. i njegove borbe protiv francuskih revolucionara.
Godine 1871., Kongregacija za širenje vjere je objavila knjigu "Pii VI acta quibus Ecclesiae Catholicae calamitatibus in Gallia consultum est", koja donosi tekst svih dokumenata u kojima Pio VI. osuđuje Revoluciju, te pojedina njegova pisma francuskim biskupima.

Knjigu imate ovdje.
Citati koje ću iznijati u nastavku ovog teksta, navode se prema toj knjizi.

Francuska revolucija je donijela dvije nove ideje u kontinentalnu Europu - ideju sekularne države i ideju "ljudskih prava".
Papa Pio VI. je te ideje osudio.

Za sekularnu državu kaže (str. 24.):

"incredulorum... triumphum iam in eo [est], quod recusarunt catholicam religionem dominantem declarare..."
("pobjeda nevjernika je već u tome što odbijaju proglasiti katoličku vjeru vladajućom...")

Papa je osudio i ideju "ljudskih prava i sloboda", i to konkretno:

- "libertas cogitandi etiam de religione prout cuique libeat"
("sloboda mišljenja čak i o vjeri, kako se kome prohtje")

- "suaque cogitata impune proferendi"
("i svoja [protukatolička] mišljenja nekažnjeno izlagati")

Tu je i problem "ravnopravnosti religija" koju su promicali revolucionari:

"habiles facti sunt acatholici ad omnia gerenda municipalia, civilia, militaria munera"
("nekatolici su proglašeni sposobnima za sve pokrajinske, građanske i vojne položaje")

Netko će možda pomisliti da je Pio VI. reagirao prekasno; da je progovorio kad je već sve bilo gotovo. Međutim, takva razmišljanja nisu točna.

Pio VI. je od početka svog pontifikata upozoravao na opasnost koju za katoličku vjeru predstavljaju liberalni "filozofi-prosvjetitelji", koji su još od polovice 18. stoljeća pripremali tlo za revoluciju.
Već u svojoj prvoj enciklici Inscrutabili divinae Sapientiae (1775.) traži od svih biskupa da suzbijaju širenje liberalnih knjiga:
"Auferte malum de medio vestri, id est venenatos libros ab oculis gregis magna vi et sedulitate extorquete; animos autem infectos prompte fortiterque segregate ne sint ceteris nocumento..."
("Uklonite zlo iz svoje sredine, to jest, velikom silom i marljivošću maknite otrovne knjige od očiju stada; a zaražene duše brzo i odlučno odvojite da drugima ne naštete...")


Pio VI. je bio razočaran biskupima koji se nisu borili protiv zablude "ljudskih prava". 
Neki takvi biskupi su pali pod sumnju da su članovi masonskih loža.
Pišući jednom takvom biskupu, upozorava ga Pio VI. (Priores litterae, 23. veljače 1791):

"Quis enim non videat constitutionem nationalem, dum libertatem relinquit homini, ea quae velit cogitandi et scribendi de rebus ad religionem spectantibus, praefracte cum religione ipsa pugnare; dum vero tot alias novitates inducit, funditus evertere auctoritatem Ecclesiae...?
Tuum erat hisce resistere erroribus, sequique exemplum collegarum tuorum; nam veritas, quae non defenditur, opprimitur; et erranti consentit, qui ad resecanda, quae corrigi debent, non occurit; et ipse sanctus Felix III. docet, quod negligens deturbare perversos, nihil agit aliud, quam eos fovere; nec caret suspicione societatis occultae, qui evidenter facinori desinit obviari."

PRIJEVOD:
"Tko naime ne vidi da se narodni ustav [Francuske], dok ostavlja čovjeku slobodu da ono što želi misli i piše o stvarima koje se tiču vjere, bezobzirno sukobi sa samom vjerom; i dok uvodi druge novotarije, nastoji iz temelja uništiti autoritet Crkve...?
Tvoje je bilo da se odupreš takvim zabludama i da slijediš primjer tvojih kolega;
naime, istina koja se ne brani - zatire se; i uz onoga tko je u zabludi pristaje onaj koji ne priskoči da ispravi ono što je dužan ispraviti; i sam sveti Feliks III. uči da onaj koji propusti srušiti pokvarene, ne čini ništa drugo nego da ih podržava; a ne nedostaje ni sumnja pripadnosti tajnom društvu [masoneriji] kod onoga tko očito propušta spriječiti [taj] zločin."