petak, 21. listopada 2016.

Treći red - vojska Crkve




Sv. Franjo je osnovao tri reda. Osim prvog (za redovnike) i drugog (za redovnice-klarise), utemeljio je i treći red - za svjetovnjake, muškarce i žene.
O Trećem (svjetovnom) redu bilo je dosta govora na ovom blogu (ovdjeovdjeovdje), kao i o nesretnim promjenama koje je doživio nakon II. vatikanskog koncila (ovdje).

Treći je red od svog osnutka imao posebnu ulogu u obrani Crkve od njenih neprijatelja.
Pape su oduvijek visoko cijenili tu obrambenu ulogu Trećeg reda. Tako papa Leon XIII. u enciklici Auspicato (17. rujna 1882.) ističe da su trećoredci još u 13. stoljeću stajali u prvim redovima obrane katoličke vjere, protiv krivovjeraca albigenza i protiv pristaša izopćenog cara Fridrika II.
Papa Grgur IX. koji je vodio tešku borbu s Fridrikom II., naziva trećoredce Kristovom vojskom i novim Makabejcima.

Sv. Franjo je dao dopuštenje trećoredcima da nose oružje, kad je to potrebno za obranu Crkve (izvorno Pravilo Trećeg reda, cap. VII.):
"Impugnationis arma secum fratres non deferant, nisi pro defensione Romanae Ecclesiae, christianae fidei, vel etiam terrae ipsorum, aut de suorum licentia ministrorum."
("Neka braća ne nose sa sobom napadačko oružje, osim za obranu Rimske Crkve, kršćanske vjere, ili također svoje zemlje, ili po odobrenju svojih poglavara.")

Trećoredci su sudjelovali u križarskim ratovima. Gdje god je trebalo braniti katoličku vjeru - bili su tamo!
Član franjevačkog Trećeg reda bio je i francuski kralj sv. Ljudevit (Luj IX.), pokretač sedmog i osmog križarskog rata.

Treći red je nosio naziv "pokornički red". Život u pokori je jedna od glavnih svrha članstva u redu.
A kad malo bolje razmislite, poći u rat za obranu katoličke vjere je sigurno najteži oblik pokore. To znači riskirati vlastiti život, trpjeti u rovovima, blatu, na kiši i vjetru, ili pak na pustinjskoj vrućini; uz sve ratne opasnosti. Postoji li teža pokora od toga?
I zato je sasvim razumljivo da su pape dijelili potpune oproste za polazak u križarsku vojnu.




Sv. Ivan Kapistran i franjevački Treći red



Sv. Ivan Kapistran je u svoje vrijeme neumorno radio na širenju Trećeg reda po cijeloj srednjoj Europi (naročito u Poljskoj i Mađarskoj). Sačuvana su brojna njegova pisma pojedim istaknutim trećoredcima.
I oni križari koje je sv. Ivan Kapistran poveo u obranu Beograda 1456. god., dobrim su dijelom bili članovi Trećeg reda.

Sv. Ivan Kapistran je bio i jedan od najvećih branitelja Trećeg reda, u vrijeme kad su im pojedini svjetovni vladari pokušavali oduzeti privilegije.
U tu svrhu, napisao je djelo Defensorium Tertii ordinis beati Francisci, u kojem je dokazao da je franjevački Treći red - pravi crkveni red (a ne tek nekakva bratovština ili pobožno udruženje), te da zato njegovi pripadnici imaju iste povlastice kao i ostali crkveni redovi.

Djelo je prvi put tiskano u Veneciji, 1580. god. - to izdanje možete vidjeti ovdje.




Zanimljivi su termini kojima sv. Ivan Kapistran opisuje Treći red i njegovu ulogu u Crkvi i svijetu. Tako na jednom mjestu kaže da su:"tanquam pugiles ad bella doctissimi, sub imperiali Regis regum Iesu Cristi, ex decreto sanctae matris Ecclesiae viriliter militantes" ("kao borci najvještiji za rat, muževno vojujući pod carskom zastavom Kralja kraljeva Isusa Krista, prema dekretu svete majke Crkve").

Mislim da nam te riječi stvarno predočuju što je Treći red nekada bio, i što bi danas trebao biti.

Naravno, nitko danas ne očekuje da će se članovi FSR-a boriti s oružjem u ruci protiv neprijatelja Crkve, ali postoje i druga sredstva borbe.
A ako se već ne žele boriti protiv neprijatelja Crkve, onda neka im barem ne pomažu. Ovo pišem zato što je Treći red uslijed pokoncilskih promjena (kad je i preimenovan u Franjevački svjetovni red) postao sušta suprotnost od onoga što je bio.
No, slične stvari su se dogodile i s drugim redovima, pa zato nema smisla da o tome ovdje naširoko raspravljamo.

Rekao sam da postoje i druga sredstva borbe, osim željeznog oružja.
Ta je sredstva propisao papa Leon XIII. u konstituciji Misericors Dei Filius (1883.), kojom je dao novu svježinu franjevačkom Trećem redu.
Leon XIII. je zadao Trećem redu posebnu zadaću - borbu protiv liberalizma.
I njegovi nasljednici, sv. Pio X. i Benedikt XV., traže od trećoredaca da suzbijaju liberalnu pokvarenost u društvu.
Na tom tragu, papa Pio XI. uključuje Treći red u Katoličku akciju.



"Vjerna vojska Crkve u borbi protiv njenih neprijatelja"

Franjevački Treći red je u Hrvatskoj i BiH tijekom 1920-ih imao oko 80 000 članova. Kako bi svaki hrvatski trećoredac točno znao svoja prava, obveze i dužnosti, izdan je Katekizam Trećega reda sv. Franje.




Ta knjižica sadrži: prijevod Pravila Trećega reda (prema konstituciji Leona XIII. Misericors Dei Filius); zatim katekizam u obliku pitanja i odgovora, koji detaljno objašnjava Pravilo; sve oproste (potpune i djelomične) koje mogu dobiti članovi Trećega reda; i na kraju, križni put.

Znakovito je objašnjenje koje katekizam daje za motive koji su vodili papu Leona XIII. u izdavanju spomenute konstitucije:
"Zato da Treći red sv. Franje osobito podigne i svim vjernicima preporuči, jer je vidio u njemu najljepše sredstvo, kojim se može izliječiti ćudoredna pokvarenost ljudi."

I ovaj je katekizam istaknuo da je Treći red: "vjerna vojska svete Crkve u borbi protiv njezinih neprijatelja".








A ovo je ono što je možda najpotrebnije za današnje vrijeme...




3 komentara:

  1. Kao i sve drugo ovaj se red sveo na to da mu ni ime nije ostalo. Na sastancima se skupi par bakica i izmole novi časoslov a onda rasprava o tome tko je na redu za tzv, sidoliranje . Eventualno se pročita nekakva obavijest središnjice sa Kaptola ili kakav lijepi tekst recimo g. Stjepana Lice ili fra Terpeta koji samo oni razumiju. Već se naveliko poćne zijevati i čeka se polazak doma. Kad se samo pogleda molitvenik Serafsko cvijeće nekad i danas.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  2. Pravila Trećeg reda su promijenjena nakon II. vatikanskog koncila, upravo s ciljem da prestane biti "vojska Crkve".
    Zato što bi Treći red sa starim pravilima (kao "vojska Crkve") bio prevelika smetnja za ekumenizam i dijalog sa svijetom.

    OdgovoriIzbriši
  3. Jedna od glavnih zabluda modernizatora je to što oni misle da će "ublažavanje" pravila privući više ljudi, nego stara "stroga" pravila.
    A evo, povijest je pokazala da su u krivu.
    Razvodnjavanje nikoga nije privuklo!
    Štoviše, redovi koji se drže tradicije i izvorne strogoće imaju velik broj duhovnih zvanja i stalno rastu.
    Dok "liberalizirani" i "modernizirani" redovi izumiru.

    Nikoga ne može privući razvodnjavanje, antropocentrizam, "evolucija nauka", "prilagođavanje svijetu i vremenu".
    To stalno mijenjanje pravila zapravo odaje dojam neozbiljnosti njihovih protagonista.

    OdgovoriIzbriši