Krist koji je sve stvorio mora biti kralj svih ljudi

Bl. Ivan Merz je u svojoj poznatoj knjižici Katolička akcija (1927. g.) napisao:

"Krist koji je sve stvorio mora biti Kralj svih ljudi; slijedi da je Kralj svih obitelji, zvanja, političkih zajednica i cijeloga međunarodnog društva. On je svim ovim organizmima dao naravne zakone života i razvoja. Ti zakoni dolaze od Krista. Prema tome sve te zajednice trebaju djelovati prema tim od Krista danim naravnim zakonima. Tako se na primjer obitelj po naravi mora brinuti za rađanje i odgajanje djece; država se mora po naravi brinuti za javno blagostanje građana. 
Takav naravni društveni poredak je dobar, ali nije dovoljan jer čovjek nije stvoren da postigne svoju svrhu u naravnim dobrima već u vrhunaravnima. Da uzmogne nastati katoličko ili Kristovo socijalno Kraljevstvo potrebno je da sve organizacije računaju s vrhunaravnim ciljem čovjeka: potrebno je da brak bude sakramentom i da djeci olakša da postignu svoj vrhunaravni cilj; roditelji moraju odgajati djecu u duhu Crkve Božje. 
Isto se i političko društvo ne smije zadovoljiti time da Bogu odaje čast, već je ono dužno da prizna i prigrli pravu, to jest katoličku, vjeru i da Bogu odaje čast po zakonima koje određuje ta vjera. Političko društvo mora promicati tu vjeru i mora joj staviti svoju vlast - vremeniti mač - na raspolaganje da ona širi unutarnje Kraljevstvo Božje."

Nalazimo se pred blagdanom Krista Kralja. Trebamo se svi iznova podsjetiti koja je bit tog blagdana.

Papa Pio XI. je ustanovio blagdan Krista Kralja enciklikom Quas primas 1925. god.
Tom istom enciklikom, papa je osudio laicizam, ideju sekularne države i "ravnopravnosti religija", i to ovim riječima:

“Iam si Christum Regem ab universitate catholici nominis coli iusserimus, eo ipso et horum temporum necessitati prospecturi et pesti, quae societatem hominum infecit, praecipuum quoddam remedium adhibituri sumus.
Pestem dicimus aetatis nostrae laicismum, quem vocant, eiusdemque errores et nefarios conatus: quod quidem scelus, venerabiles fratres, nostis non uno maturuisse die cum iam pridem in visceribus civitatum lateret. Christi enim in omnes gentes imperium negari coeptum; negatum, quod ex ipso Christi iure exstitit, ius Ecclesiae docendi humanum genus, ferendi leges, regendi populos, ad aeternam utique beatitudinem perducendos.
Tum vero paulatim Christi religio aequari cum falsis in eodemque genere, prorsus indecore, poni…
Nec civitates defuere, quae censerent, posse se Deo carere et religionem suam in impietate negligentiaque Dei esse positam.”

(“Ako sad odredimo da cijeli katolički svijet štuje Krista Kralja, pružit ćemo lijek potrebi ovih vremena i kugi koja je zarazila ljudsko društvo.
Kugom našega doba nazivamo laicizam i njegove zablude i opake pokušaje: za taj zločin, poštovana braćo, znate da nije narastao u jednom danu, jer se već skrivao u utrobama država. Započevši negiranjem Kristove vlasti nad svim narodima, negiralo se što stoji od samog Kristovog zakona – pravo Crkve da naučava ljudski rod, donosi zakone, ravna narodima koje treba voditi prema vječnom blaženstvu.
Onda se malo-pomalo izjednačavalo Kristovu vjeru s lažnim religijama i sramotno stavljalo na istu razinu…
Nije nedostajalo ni država, koje su zaključile da mogu bez Boga i da je njihova religija u nepobožnosti i zanemarivanju Boga.”)

"A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima." (Lk 19, 27)

U Evanđelju po Luki, u 19. poglavlju, Gospodin je u prispodobi o mnama, spomenuo ljude koji ne žele da on kraljuje nad njima:

"Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.' "
(Lk 19, 12-14)

I na kraju te prispodobe, Gospodin kaže što čeka te njegove neprijatelje:

"A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima." (Lk 19, 27)

Kršćani su stoljećima razmišljali o tom zaista ozbiljnom upozorenju, a naročito o pitanju: Tko su ti neprijatelji, koje čeka tako strašan kraj?
Tko su ti neposlušni građani koji govore "ne želimo da ovaj kraljuje nad nama"?

Sv. Antun Padovanski je analizirao to pitanje u svojoj 104. propovijedi o Psalmima.
Ovo je Antunov odgovor:

"Cives sunt peccatores, qui eum odientes, mittunt legationem dicentes: 'nolumus hunc regnare super nos'. Hi sunt qui in scriptione tituli Regi Judaeorum contradicunt (Joan. 19, 21); de quibus Job: 'Ducunt in bonis dies suos et in puncto ad inferna descendunt, qui dixerunt Deo: 'Recede a nobis, scientiam viarum tuarum nolumus.' (Job 21, 13-14)
Hi sunt qui in deliciis mundi vivunt..."

("Građani su grešnici, koji ga [Gospodina] mrzeći, šalju poslanstvo govoreći: 'ne želimo da ovaj kraljuje nad nama'. To su oni koji su se bunili protiv naslova [na križu] kralj židovski (Iv 19, 21); o kojima kaže Job: 'Vode u dobrima dane svoje, i u trenu silaze u pakao, koji su rekli Bogu: 'Odstupi od nas, ne želimo znati o tvojim putovima.' 
(Job 21, 13-14)
To su oni koji žive u užicima svijeta...")



Ovdje vrijedi spomenuti potresni povik Williama Stanyhursta, poznatog isusovca iz 17. stoljeća, koji  u svojoj knjizi Dei immortalis in corpore mortali patientis Historia (cap. VIII., 6.) piše:

"O quam est homini noxium, nolle sibi Christum habere regem! Patet hoc ex verbis Christi: 'Verumtamen inimicos meos, illos qui noluerunt me regnare super se, adducite huc et interficite ante me.' (Luc. 19, 27)
Audis verba illa: 'Qui noluerunt me regnare super se'? Audesne affirmare, quod Christus regnet super te?"

("O kako je čovjeku štetno, ne željeti sebi Krista za kralja! Očito je to iz riječi Kristovih: 'A moje neprijatelje, one koji nisu željeli da kraljujem nad njima, dovedite ovdje i smaknite ih preda mnom.' (Lk 19, 27)
Čuješ li te riječi: 'Koji nisu željeli da kraljujem nad njima'? Usuđuješ li se potvrditi da Krist kraljuje nad tobom?")


I za kraj, dobro je podsjetiti se kako su Hrvati nekada slavili blagdan Krista Kralja: Proslava blagdana Krista Kralja u Šibeniku 1931. g.