Tko je "vere poenitens"?

Eusebius Amort (1692.-1775.)

Mnogi crkveni dokumenti koji govore o oprostima, jasno kažu da oprost može dobiti samo "vere poenitens" ("zaista pokajan, "uistinu pokajan", "pravi pokajnik", "istinski pokornik", "pravi pokornik"...).

To vrijedi uvijek za potpune oproste, a vrlo često i za djelomične oproste.

Već stoljećima traje rasprava među teolozima o pitanju tko bi se trebao smatrati kao "vere poenitens".

Tim se pitanjem naročito bavio njemački teolog Eusebius Amort.
Njegova knjiga De origine, progressu, valore ac fructu indulgentiarum (1735. g.) vjerojatno je najopširnija, najdeblja, knjiga koja je ikada napisana o oprostima. On sam u predgovoru kaže da je obišao više od 50 knjižnica i nebrojene arhive, kako bi svu dostupnu građu o oprostima unio u ovu knjigu.

Osnovna Amortova teza je da će oprosti malo koristiti vjerniku, ako on sam ne nastoji dati zadovoljštinu za svoje grijehe. Dakle, Amort smatra da vjernik, osim što se treba truditi da dobije oproste, treba još dodatno činiti pokornička djela i prikazivati ih kao naknadu za svoje grijehe.
Drugim riječima, oprosti ne mogu biti izgovor vjerniku da prestane činiti pokoru. Kad bi neki vjernik mislio da dobivanjem oprosta prestaje njegova obveza na zadovoljštinu, onda takav vjernik, smatra Amort, nije "vere poenitens".

Amort potkrepljuje svoje teze dugim nizom citata raznih crkvenih otaca, naučitelja, svetaca, papa i koncila.

Na primjer, na str. 378., citira papu Pavla II. i kaže:

"Paulus II. in bulla Jubilaei 1475. expresse docet, cum indulgentiis adhibenda esse alia opera expiatoria, si velimus introire beatitudinem. 'Attendant', inquit, 'fideles et ponderent peccatorum suorum sarcinam, et ut mortis aeternae ac damnationis detrimenta evitent, bis, atque aliis meritoriis operibus peccata sua  omni ex parte studeant expiare, ut saltem per haec media, atque remissionum et indulgentiarum largitionem hujusmodi ac sanctorum meritis et intercessionibus adiuti ad aeternam mereamur beatitudinem pervenire.' "

("Pavao II. u buli jubileja 1475. izričito naučava, da je s oprostima potrebno koristiti i druga iskupljujuća djela, ako želimo ući u blaženstvo. 'Neka paze', kaže, 'vjernici i procjene prtljagu svojih grijeha, i da izbjegnu opasnosti vječne smrti i osude, dvaput trude i drugim zaslužnim djelima sa svake strane okajati svoje grijehe, da barem preko tih sredstava, i ovakvog dara otpuštenja i oprosta, i pomognuti zaslugama i zagovorima svetaca, zaslužimo doći do blaženstva.' ")



Amort navodi slične odredbe drugih papa (str. 378.-379.):

"Varii summi pontifices in suis bullis indulgentiarum hortantur fideles ut 'redimant sua peccata operibus poenitentiae, ut his placent iram Numinis, ut iisdem promereantur divinam clementiam'; hoc autem verum non esset, si opera poenitentiae in ordine ad indulgentias tantum essent conditio, qua posita per indulgentiam totaliter redimerentur peccata.
S. Pius V. 1566. sic ait: 'Ante omnia, ut flectamus justam Dei vindicis iram, a poenitentia sumendum principium. Quare adhortamur omnes, ut conscientiam emundent, orationi et eleemosynarum largitioni juxta consilium confessarii incumbant; ut vero hos salutaris poenitentiae fructus promptius proferant, plenariam indulgentiam concedimus.'
Sixtus V. 1590. ait: 'Placanda est ira divina poenitentia, contestante Scriptura,...  hinc in Urbe ordinavimus supplicationes, ut inveniamus misericordiam etc.' Promulgatio vero hujus bullae facta in Dioecesi Ratisbonensi sic habet: 'Parochi populum, cum iam alias sit tempus quadragesimae, ad majorem abstinentiam et temperantiam, preces, eleemosynas, adhortentur, ut sic per dignos poenitentiae fructus placetur Deus.'
Clemens VIII. 1592. sic in sua bulla ait: 'Deum per poenitentiam placandum esse existimavimus. Dignos itaque fructus poenitentiae faciamus, et in hoc quadragesimali tempore ad pensum sanctae institutionis aliquid addamus, corda nostra scindamus, et in oratione, jejunio, caeterisque pietatis operibus unanimiter perseveremus, ut mutuis poenitentium suffragiis adiuvemur.'
Idem 1599. in bulla ait: 'Revertimini ad Dominum in toto corde, in jejunio, et fletu, et planctu, ite ad Matrem gratiarum, ite ad principes apostolorum, plorate coram Domino, et preces cum lachrymis fundite, ut per merita et intercessionem sanctorum veniam atque indulgentiam impetremus.'
Urbanus VIII. 1628. in bulla ait: 'Thronum gratiae adeuntes, peccata, jejunio, fletu, orationibus et eleemosynis redimamus.'
Innocentius XI. in bulla 1681. ait: 'Adeamus thronum gratiae, scindamus corda nostra, et expiatis per veram poenitentiam peccatis divinam indignationem placere, jejuniisque et eleemosynis... studeamus.'
Alexander VIII. in bulla 1689. ait: 'Adeamus mente contriti ad thronum gratiae, dolentes per veram poenitentiam veniam petamus, instemus obsecrationibus die ac nocte, sanctificemus jejunia, eleemosynas in sinu pauperum abscondamus, aliisque pietatis operibus divinam clementiam conciliemus.'
Clemens XI. in bulla 1706. ait: 'Adeamus ad thronum gratiae; obsecrationibus, jejuniis, eleemosynis divinam iram placare studeamus.'
En! Summi pontifices in ipsis indulgentiarum bullis nos adhortantur ad opera poenitentiae, etiam non praescripta in bulla, idque eo fine, ut redimamus nostra peccata, vel generalem iram Dei in populum Christianum placemus, agendo talem poenitentiam.
Adeoque clarum est, indulgentias non velle tollere omnem obligationem ad poenam temporalem, sed requirere ad hanc tollendam ulteriora opera poenitentiae."

PRIJEVOD:
"Razni vrhovni prvosvećenici u svojim bulama o oprostima potiču vjernike da 'iskupljuju svoje grijehe pokorničkim djelima, da njima ugode božanskom gnjevu, i da njima zasluže božansku milost'; a to ne bi bilo pravo, da su pokornička djela u odnosu prema oprostima samo uvjet, postavljanjem kojih se po oprostima potpuno iskupljuju grijesi.
Sv. Pio V. 1566. ovako kaže: 'Prije svega, da odvratimo pravedan gnjev Boga osvetnika, treba početi od pokore. Zbog čega potičemo sve, da pročiste savjest, predaju se molitvi i darivanju milostinja, prema savjetu ispovjednika; a da doista što brže donesu te spasonosne plodove pokore, udjeljujemo potpuni oprost.'
Siksto V. 1590. kaže: 'Treba pokorom ublažiti božanski gnjev, kako svjedoči Pismo,... ovdje u Gradu [Rimu] odredili smo molitve da dostignemo milosrđe itd.' A promulgacija ove bule u regensburškoj biskupiji ovako kaže: 'Neka župnici potiču puk, jer je inače već vrijeme korizme, na veću uzdržljivost i umjerenost, molitve, milostinje, da se tako po dostojnim plodovima pokore umilostivi Bog.'
Klement VIII. 1592. ovako kaže u svojoj buli: 'Smatramo da treba umilostiviti Boga preko pokore. Donosimo dakle dostojne plodove pokore, i u ovom vremenu korizme dajmo nešto nadoknadi svete uredbe, razderimo naša srca, i jedinstveno ustrajmo u molitvi, postu i drugim pobožnim djelima, da se međusobno pomoćima pokore pomažemo.'
Isti [papa] 1599. u buli kaže: 'Vratite se Gospodinu svim srcem, u postu, i plaču, i jecanju, idite Majci milosti, idite prvacima apostola, plačite pred Gospodinom, i uputite molitve sa suzama, da po zaslugama i zagovoru svetaca postignemo milost i oprost.'
Urban VIII. 1628. u buli kaže: 'Pristupajući prijestolju milosti, iskupimo grijehe postom, plačem, molitvama i milostinjama.'
Inocent XI. u buli 1681. kaže: 'Pristupimo prijestolju milosti, razderimo naša srca, i trudimo se ublažiti božanski gnjev okajavši grijehe pravom pokorom, i postovima i milostinjama...'
Aleksandar VIII. u buli 1689. kaže: 'Pristupimo skrušenim stavom prijestolju milosti, sa boli preko istinske pokore molimo milost, ustrajmo u molitvama danju i noću, posvetimo post, milostinju sakrimo u krilo siromaha, i drugim pobožnim djelima pomirimo božansku milost.'
Klement XI. u buli 1706. kaže: 'Pristupimo prijestolju milosti, trudimo se prošnjama, postovima, milostinjama ublažiti božanski gnjev.'
Evo! Vrhovni prvosvećenici nas u svojim bulama o oprostima potiču na pokornička djela, također i ona koja nisu propisana u buli, i to s ciljem da iskupimo svoje grijehe ili da čineći takvu pokoru ublažimo općeniti gnjev Božji prema kršćanskom puku.
I stoga je jasno, oprostima se ne želi oduzeti cijela obveza na vremenitu kaznu, već su za njezino oduzimanje potrebna daljnja pokornička djela."