Zanimljiva usporedba

Sv. Ivan Kapistran je jedan od najboljih primjera kako vojujuća Crkva pobjeđuje sve svoje neprijatelje.
On je doista pobijedio u svim bitkama protiv tijela, svijeta i vraga.

No, on nije pobijedio samo one unutarnje i nevidljive neprijatelje, nego i one vanjske i vidljive neprijatelje:  krivovjerce i muhamedance.

Prava je šteta što je njegova pisana ostavština danas zaboravljena.
Smatram da bi se barem franjevci iz Iloka trebali pobrinuti da djela sv. Ivana Kapistrana budu tiskana i u hrvatskom izdanju.... Da se opet u našem narodu proširi pobožnost prema ovom velikom svecu, koji je odabrao upravo Ilok kao mjesto svoga ukopa.


Sv. Ivan Kapistran u svojim djelima izlaže crkveni nauk na pristupačan i lako razumljiv način, često se koristeći zanimljivim usporedbama.
Tako npr. uspoređuje sakramente koji ostavljaju biljeg u duši sa oznakama u vojsci
(De papae et concilii auctoritate, I., 3.):

"Sic quilibet christianus habet in hac militia signum commune, scilicet baptismum, qui facit etiam eum habilem ad alia sacramenta. Est autem in eo signum distinctivum, quia per illud distinguitur ab infidelibus inhabilibus ad gratiam et reliqua sacramenta.
Sunt etiam in bello aliqui plus parati ad resistendum vel pugnandum et isti habent suum signum et vexillum. Tale est signum repraesentatum per confirmationem in fronte, per quam roboratur non solum ad pugnam pro salute propria contra concupiscentias, quae remanent post baptismum, sed et ad constantem confessionem nominis Christi et defensionem fidei.
Unde in primitiva Ecclesia eligebantur quidam ad publice manendum in loco persecutionis, aliis occulte latentibus in cavernis, ut patet in legenda s. Sebastianti, iuxta quod dicit Apostolus: 'Alii autem distenti sunt non suscipientes redemptionem, ut meliorem invenirent resurrectionem: alii vero ludibria et verbera experti, insuper et vincula et carceres, lapidati sunt, secti sunt, tentati sunt, in occisione gladii mortui sunt, circuierunt in melotis et in pelibus caprinis, egentes, angustiati, afflicti, quibus dignus non erat mundus, in solitudine errantes et in montibus et in speluncis, et in cavernis terrae' (Hebr. 11, 35-38)
Sunt et alii, qui habent alios regere, ut duces belli, et isti habere solent spirituale vexillum et talle est quod imprimitur in ordine, per quem aliquis fit habilis ad regendum alios et ad sacramenta aliis ministranda."

PRIJEVOD:
"Tako svaki kršćanin ima u ovoj vojsci zajednički znak, dakako krštenje, koje ga također čini sposobnim za druge sakramente. U njemu je, naime, znak razlikovanja, jer se po njemu razlikuje od nevjernika koji su nesposobni za milost i ostale sakramente.
I u ratu su neki više spremni za otpor ili za borbu i oni imaju svoj znak ili zastavu.
Takav se znak predstavlja po potvrdi na čelu [krizma], po kojem se učvršćuje ne samo za borbu za vlastito spasenje protiv požuda, koje preostaju i nakon krštenja, već i za postojano ispovijedanje imena Kristova i obranu vjere.
Zato su u prvoj Crkvi neki birani da javno ostanu u mjestu progona, dok su se drugi skrivali po špiljama, kako je to očito u legendi o sv. Sebastijanu, prema onome što kaže Apostol: 'Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.' (Heb 11, 35-38)
Ima i drugih, koji moraju drugima upravljati, kao vojskovođe, i ovi običavaju imati duhovnu zastavu i takva se utiskuje u [svetom] redu, po kojem netko postaje sposoban da ravna drugima i da dijeli sakramente drugima."