Zabluda na kojoj se temelji "karizmatski pokret"

"Karizmatski" pokret se temelji na krivom tumačenju pojedinih mjesta u Djelima apostolskim.

Naime, u Djelima apostolskim čitamo:

"Tada [apostoli] polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga."
(Dj 8, 17)

"pa kad Pavao položi ruke na njih, dođe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati" (Dj 19, 6)

O čemu je ovdje riječ?

Crkva je kroz cijelu svoju povijest naučavala da se tu govori o sakramentu sv. potvrde.

No, u 16. stoljeću protestanti (koji ne priznaju sakrament sv. potvrde) počeli su izmišljati nova tumačenja tih mjesta iz Djela apostolskih.
Luther i Calvin su dali cijeli niz kontradiktornih interpretacija i mišljenja o tim mjestima. Oni zapravo nisu ni bili sigurni što bi te rečenice trebale značiti, ali su obojica negirali da se tu radi o sakramentu sv. potvrde.

I tako su protestanti počeli širiti novo tumačenje prema kojem se ovdje ne radi o sakramentu sv. potvrde, nego o nekakvom posebnom darivanju darova Duha Svetoga (bez sakramenta!).

Na tom krivom protestantskom tumačenju se temelji cijeli današnji "karizmatski" pokret.


To protestantsko-"karizmatsko" mišljenje je u potpunoj suprotnosti sa stoljetnim naukom Crkve, koja je oduvijek naučavala da je polaganje ruku apostola (opisano na spomenutim mjestima Djela apostolskih) - sakrament sv. potvrde.


Evo par svjedočanstva crkvenih naučitelja...

Sv. Izidor Seviljski (De ecclesiasticis officiis, II., 26.):
"Sed quoniam post baptismum per episcopos datur Spiritus Sanctus cum manuum impositione, hoc in Actibus apostolorum fecisse meminimus apostolos."
("Jer se nakon krštenja preko biskupa daje Duh Sveti polaganjem ruku, sjećamo se, to su činili apostoli u Djelima apostolskim.")


Sv. Toma Akvinski (Summa theologica, III, q. 72., a. 1., 1.):

"Hoc enim sacramentum institutum est a Christo promittente discipulis Spiritum Sanctum... apostoli hoc sacramentum conferebant per solam manus impositionem absque chrismate; dicitur enim (Act. 8, 17) quod apostoli imponebant manus super baptizatos et accipiebant Spiritum Sanctum."

("Taj je, naime, sakrament [sv. potvrda] ustanovljen od Krista kad je obećao učenicima Duha Svetoga... Apostoli su taj sakrament dijelili samim polaganjem ruku bez ulja; kaže se naime (Dj 8, 17) da su apostoli polagali ruke na krštenike i primali su Duha Svetoga.")



Sv. Petar Kanizije (Summa doctrinae christianae, IV., 2.):

"Testimonium habet a divina Scriptura, secundum patrum et Ecclesiae concordem sententiam atque interpretationem. Huc enim spectat, quod Lucas Evangelista semel atque iterum scribit de apostolis, qui super baptizatos manus imposuerunt: hoc signo utentes visibili, divinitusque instituto, quod Christo iam initiatus nova et amplior Spiritus Sancti gratia conferretur... Nunc vero, ubi apostolorum vicem episcopi gerunt et locum tenent, non fraudat Deus Ecclesiam suam hac tam salutari gratia, sed per eosdem episcopos in hoc sacramento efficaciter operatur..."

("Imamo svjedočanstvo [o sakramentu sv. potvrde] iz Sv. Pisma, prema zajedničkom sudu i tumačenju sv. otaca i Crkve. Tu pripada, što je evanđelist Luka prvi i drugi put pisao o apostolima, koji su polagali ruke na krštenike, koristeći taj vidljivi znak, ustanovljen od Boga, kojim se daje onome tko je već obilježen od Krista nova i obilnija milost Duha Svetoga... A ni sad, kako položaj i mjesto apostola imaju biskupi, ne uskraćuje Bog svojoj Crkvi spasonosnu milost, već preko tih biskupa u tom sakramentu učinkovito djeluje...")


To je službeno učenje Crkve, koje je Firentinski koncil potvrdio ovim riječima:

"Ordinarius minister est episcopus. Et cum caeteras unctiones simplex sacerdos valeat exhibere, hanc non nisi episcopus debet conferre; quia de solis apostolis legitur (quorum vicem tenent episcopi) quod per manus impositionem Spiritum Sanctum dabant, quemadmodum Actuum apostolorum lectio manifestat. Loco autem illius manus impositionis, datur in Ecclesia confirmatio."

("Redoviti djelitelj [sakramenta sv. potvrde] je biskup. I dok je ostala pomazanja ovlašten dati običan svećenik, sv. potvrdu ne može dijeliti nitko osim biskupa, jer čitamo samo za apostole (čije mjesto drže biskupi) da su polaganjem ruku davali Duha Svetoga, kao što pokazuje lekcija Djela apostolskih. Na mjesto tog polaganja ruku u Crkvi se daje sv. potvrda.")