 |
| Naslovnica molitvenika "Srce Isusovo - spasenje naše" iz 1971. |
Nakon što je krajem 1960-ih uvedena nova disciplina oprosta, isusovci iz Palmotićeve su napravili detaljnu analizu novih odredaba, koja je izašla u prvom postkoncilskom izdanju molitvenika Srce Isusovo - spasenje naše (Zagreb 1971., str. 30.-38.).
To je, po mom mišljenju, dosada najbolji hrvatski pregled novih (danas važećih) odredaba o oprostima. Vidi se da su patri pristupili čitanju i tumačenju novih odredaba sa "tradicionalnim stavom". Ipak je u Palmotićevoj početkom 1970-ih još uvijek vladala dosta konzervativna atmosfera (pričest se dijelila isključivo klečeći, još nije bio ni postavljen "Novus-ordo oltar", ni razorena pričesna ograda itd.).
Patri starog kova su brinuli prije svega o spasenju duša.
Vrijedi stoga prenijeti ovaj detaljan i potpuni pregled discipline oprosta...
Ovdje nije spomenuta jedna važna stvar, koja se prije uvijek naglašavala.
Samo dobivanje oprosta, pa čak i potpunog oprosta, ne oslobađa čovjeka od one općekršćanske dužnosti da čini pokoru. Govorim o onoj dužnosti svakoga kršćanina da čini pokoru dok god je na ovome svijetu.
"Poenitentiam agite, appropinquavit enim regnum coelorum!" - "Činite pokoru, jer se približilo kraljevstvo nebesko!" (Mt 4, 17)
O tome sam pisao u tekstu: Tko je "vere poenitens"?
A lijepo je to rekao, na primjer, biskup Bouvier (Treatise on Indulgences, art. I., q. 3.).
Drugi Vatikanski nigdje ne spominje Pričest na ruku ili uklanjanje klecala za Pričest. Stoga ne čudi da je bilo tako dijeljenje Pričesti kod Isusovaca. Mene čudi kad pojedini Isusovac danas ne želi na takav način pričestiti jer jednostavno zaboravi ili se zanese pa jednostavno ne vidi one koji kleče. Drugi VK ne spominje ni čistačice ni ministrantice... A što ćemo danas s oprostima kad nas uče da je i onako sve dopušteno? Koji grijeh? Kaj god to je za one iz prapovijesti....
OdgovoriIzbrišiMislim da upravo zbog ovog konzervativizma jednog dijela naših svećenika, naš narod nije na vrijeme shvatio kakve su sve revolucionarne promjene donijele postkoncilske reforme.
OdgovoriIzbrišiU mnogim su našim crkvama još 70-ih svećenici služili misu "ad orientem" (jer još nisu bili postavljeni novus ordo stolovi), u tradicionalnim misnicama (jer još nisu bile nabavljene nove), a pričest se dijelila klečeći. I pjevale su se još uvijek samo naše stare crkvene pjesme...
Zbog svega toga, naš narod nije na vrijeme prepoznao kakva se revolucija odvijala na Zapadu.
Stavio sam gore sliku naslovnice molitvenika iz 1971., na kojoj je prikazan glavni oltar u Palmotićevoj. Već se po slici može zaključiti da su se još 1971. u Palmotićevoj služile mise na starom glavnom oltaru.
IzbrišiU ovim pravilima piše da je za dobivanje oprosta za pjevanje himna "Tebe Boga hvalimo" potrebno otpjevati baš službeni crkveni himan, a ne neku pučku preradbu tog himna (kao što se danas radi u mnogim našim crkvama na Staru godinu).
OdgovoriIzbrišiTreba napokon vratiti pjevanje "Te Deum" na latinskom!
A isto tako i kod drugih crkvenih himana: "Tantum ergo", "Veni, Creator", "Adoro te devote" itd.
Moram ispraviti, pričesna ograda nije uopće razorena u bazilici Srca Isusova, a pričest se i dalje može primiti klečeći uz pričesnu ogradu, pri čemu nijedan današnji pater nije pravio probleme ili prigovarao. Nadalje, bazilika je jedno od rijetkih mjesta u gradu Zagrebu gdje se redovito koristi velum za kalež te ga pater uvijek sa sobom nosi na oltar. Bez obzira na sve, u bazilici se i dalje služi dostojanstvena liturgija, njeguje crkveno pjevanje i okuplja nezanemariv broj vjernika koji upravo zbog toga i dolaze s udaljenih dijelova grada. Ne znam znate li, ali nakon Summorum Pontificum-a, postojala je inicijativa (od strane nekoliko patara!) da bazilika postane mjesto služenja redovite tradicionalne latinske mise, ali taj potez nažalost nije zaživio zbog nedostatka interesa kao i prihvaćanja obveze misnika (dovoljno je da u roku godinu dana provincijal odredi premještaj patera koji zna služiti tradicionalnu misu, pa da sve to padne u vodu).
OdgovoriIzbrišiPogledajte dobro stare slike glavnog oltara u bazilici. Primijetit ćete da je pričesna ograda imala u sredini jedan željezni dio, koji je onemogućavao da laici ulaze u svetište. Taj je dio pričesne ograde maknut kad su postavljali "novus ordo" oltar.
IzbrišiNa to sam mislio, kad sam govorio o "razaranju pričesne ograde".
Govoriti da su u bazilici "njeguje crkveno pjevanje" je smiješno,pogotovo na najposjećenijoj misi za mlade kojom moderira pater Ike.
Izbriši