Mons. Karlo Horvat je 1904. u Rimu napisao knjigu Život blaženog Marka Križevčanina, koja je ubrzo potom tiskana i u Zagrebu pod pokroviteljstvom Zagrebačke nadbiskupije.
U zaključku na kraju knjige, mons. Horvat je povezao borbu sv. Marka Križevčanina protiv protestantskog krivovjerja, sa općehrvatskom borbom za čistoću katoličke vjere u katoličkoj Hrvatskoj.
Horvat je kao vrsni povjesničar dobro znao da nije bilo gotovo nijedne sjednice Hrvatskog sabora u 16. i 17. stoljeću na kojoj se ne bi isticalo da je katolička vjera jedina vjera u Hrvatskoj, i da se treba pod svaku cijenu spriječiti ulazak protestantskim krivovjercima:
"Nema gotovo sabora hrvatskoga u XVI. i XVII. vijeku, na kojem ne bi oci naši izjavili na prvom mjestu, da im je vjera katolička najveća svetinja, te da ne će nikako dopustiti, da se u starodnevno Kraljevstvo Hrvatsko uvuče sjeme raskolničko (pod tim misle na sektu protestantsku). Pače svojim poslanicima, što ih šalju na zajedničke sabore u Ugarsku, uvijek prvu uputu daju, da svečano izjave, da od sv. vjere katoličke ni pod koju cijenu ne odstupaju i da druge vjere osim katoličke u kraljevstvu svom ne poznaju."
Zaglavak...
Trenutno u Hrvatskoj djeluju neke protestantske sekte (baptisti, adventisti, Luterani...). Sve skupa ih je malo... Problem je što ih "naši" ekumenisti neprestano pozivaju na svoja međureligijska okupljanja, i tako od tih beznačajnih skupina žele napraviti ravnopravne sugovornike. Oni silom žele od te šake jada napraviti neku releventnu zajednicu.
OdgovoriIzbrišiPonekad mi se čini da ekumenisti i modernisti s KBF-a žele da u Hrvatskoj ima što više nekatolika, kako bi imali više sugovornika za taj svoj "međureligijski dijalog".