ponedjeljak, 20. studenoga 2017.

Ponavljanje gradiva o kršćanskoj ženidbi

Za kršćansko razumijevanje ženidbe iznimno je važna starozavjetna Knjiga Tobije, i to naročito ona upozorenja koja daje arkanđeo Rafael u Tob 6, 16-17 i Tob 6, 22.

U Vulgati ovako glasi Tob 6, 16-17:
"Tunc angelus Raphael dixit ei: Audi me, et ostendam tibi qui sunt, quibus praevalere potest daemonium. Hi namque qui coniugium ita suscipiunt, ut Deum a se et a sua mente excludant, et suae libidini ita vacent, sicut equus et mulus, quibus non est intellectus - habet potestatem daemonium super eos."

("Tada mu je anđeo Rafael rekao: 'Poslušaj me, i pokazat ću ti koji su oni, koje može nadvladati demon. Oni, naime, koji ženidbu tako primaju, da Boga isključuju od sebe i svoga uma, i tako se predaju svojoj požudi, poput konja i mule, koji nemaju razuma - nad njima ima vlast demon.' ")

Mislim da po ovim riječima možemo dobro prosuditi koliko danas ima brakova nad kojima vlada đavao. Je li onda čudno što ima toliko razvoda?

Drugo važno mjesto su one riječi iz Tob 6, 22, koje u Vulgati glase:
"accipies virginem cum timore Domini, amore filiorum magis quam libidine ductus"
("uzet ćeš djevicu sa strahom Gospodnjim, vođen više ljubavlju prema djeci [potomstvu], nego prema požudi")


Ova mjesta iz Tobije citira i Katekizam Tridentskog koncila u poglavlju o ženidbi (kad govori o razlozima zašto muškarac i žena sklapaju sakrament ženidbe), i napominje:

"Atque una etiam haec causa fuit cur Deus ab initio matrimonium instituerit. Quare fit ut illorum sit scelus gravissimum, qui matrimonio iuncti, medicamentis vel conceptum impediunt vel partum abigunt: haec enim homicidarum impia conspiratio existimanda sit."

("I ovo je također jedan razlog zašto je Bog od početka ustanovio ženidbu. Zbog toga je najteži zločin onih, koji združeni u braku, lijekovima bilo sprječavaju začeće, bilo čine pobačaj: ovo naime treba smatrati opakom urotom ubojicâ.")


Vrijedi ovdje opet ponoviti svrhu ženidbe prema Zakoniku kanonskog prava  iz 1917. (Can. 1013. § 1.): 

"Matrimonii finis primarius est procreatio atque educatio prolis; secundarius mutuum adiutorium et remedium concupiscentiae."

("Prva svrha ženidbe je rađanje i podizanje potomstva; druga, međusobno pomaganje supružnika, i lijek protiv požude.")


Kao što vjerojatno znate, modernistički su heretici (naročito kardinal Suenens) poveli pravi rat protiv ovog nauka na Drugom vatikanskom koncilu. Nažalost, djelomično su uspjeli, ubacivanjem raznih dvosmislenosti u neke dokumente.
Odraz toga je i novi Zakonik kanonskog prava 1983., koji je pomiješao svrhe ženidbe, tako da stavlja apstraktni pojam "zajedničko dobro supružnika" ispred dužnosti rađanja i podizanja djece!


Broj komentara: 9:

  1. Kako to da naši biskupi i svećenici koji su uvijek bili toliko zabrinuti padom nataliteta, nisu dignuli buku oko ovih dvosmislenosti na Drugom vatikanskom saboru i u novom Kodeksu kanonskog prava?
    Oni svagdje vide razlog za opadanje nataliteta, samo ne na onom mjestu koje im stoji ravno pred očima!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To vam je ono kad se čovjek, u ovom slučaju posvećeni i Bogu zavjetovani dužnosnik povjerenog mu stada, ustručava zamjeriti starješinama, usprkos svijesti i savjesti o očiglednoj potrebi za obranom svetog nauka a time i svetog Sakramenta braka, te tako i povjerenih mu vjernika i njihovih obitelji, koje su na izvjestan način ujedno i kralježnica Mističnog Tijela, Crkve.
      U isto vrijeme nadajući se, odnosno priželjkujući da će Gospodin, kojemu se tako i s time zamjeriše, biti eto, valjda milosrdniji u praštanju njihovih i njima znanih, pogreški i grijeha, nego li što bi to bili njihovi im nadređeni.
      Gospodin zna i Gospodin će suditi po svojoj pravdi i pravednosti i milosrđu dakako.
      Ali jao si ga veliki onim mlakima.
      Nekako sve izgleda da ti mlaki nekako jako dugo ustrajavaju u mlakosti i dulje ostaju takvima, nego li oni hladni, od kojih neki u određeno vrijeme ipak spoznaju ugodnu ali i spasonosnu toplinu plamena Božje ljubavi.

      Oni koji primiše objavu i spoznadoše, ne mogu dakle biti hladni, a ne smiju biti mlaki. Nego pak moraju uvijek i goriti i žariti i svijetliti za Krista Isusa, svoga Spasitelja i Otkupitelja.
      JbD

      Izbriši
  2. Po novom se redu npr. 8. 6. 2017. u našim crkvama čulo iz 8. poglavlja Tobije ovako: "Ti, Gospodine, znaš da ne uzimam zbog pohote ovu sestru svoju za ženu, već jedino iz ljubavi prema potomstvu..." Pogledao sam kako to zvuči kod Amerikanaca i našao: "...but for a noble purpose [nego zbog plemenite svrhe]." A kod Nijemaca: "...sondern aus wahrer Liebe [nego iz prave ljubavi]."
    Kod nas se dakle, lijenčine, još nisu nisu dospjeli riješiti stare Vulgate.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  3. U novim prijevodima Biblije, ova mjesta iz Tobije glase sasvim drugačije.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To je zato što se novi (postkoncilski) prijevodi namjerno nastoje što više udaljiti od Vulgate, čime zapravo pokazuju da ih vode posve nekatolički porivi.
      Pogledajmo, na primjer, Duda-Kaštelanov prijevod Biblije. Oni se u prijevodu Tobije uopće nisu niti osvrtali na Jeronimovu Vulgatu, već su prevodili prema grčkim predlošcima, premda su sami priznali da je sv. Jeronim pred sobom imao aramejski izvornik. To su izričito naglasili u bilješkama na kraju knjige:
      "Djelce je vjerojatno napisano na hebrejskom ili, još vjerojatnije na aramejskom jeziku (Jeronim je u IV. st. još imao aramejski predložak za svoj prijevod)... Naš prijevod slijedi recenziju sačuvanu u rukopisima A i B [grčki rukopisi]… mjestimično je popunjen recenzijom S (sinajskog) rukopisa.“
      (Kaštelan-Duda, Biblija, KS, 1974. str. 1194.)

      Zbog ovoga nam može biti žao vjernika kojima se uporno servira Dudin prijevod, koji nikako ne možemo smatrati katoličkim.

      Za nas katolike je Vulgata jedini autentični i autoritativni tekst Svetoga pisma, kako su to definirali Tridentski i Prvi vatikanski koncil.
      Više o tome ovdje.

      Izbriši
  4. Kod Šarića, u 8. poglavlju o Tobiji naći ćemo: "nego od ljubavi k potomcima", prema Vulgati: "sed sola posteritatis dilectione" (8,9). Ali postoji i "novi" Šarić: "nego radi istine", u skladu s "novom" Vulgatom: "sed in veritate" (8,7).
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  5. "Za kršćansko razumijevanje ženidbe iznimno je važna..."
    Nažalost, odveć je jasno da pojam riječi "važno" i "bitno" više nemaju pravilnog odjeka niti shvaćanja u ljudi općenito, ali što je još gore, niti kod nekih (veoma) odgovornih, klerika, pastira, katoličkih teologa, naučitelja...
    Upozorenja koje daje arkanđeo Rafael Tobiji, koja su ustvari direktne upute, naredbe Božje, koje arkanđeo tek prenosi svim Božjim ljudima (u ovom slučaju po Tobiji), su izvrstan primjer gore izrečenog, na veliku žalost i nesreću mnogima.
    Ako je dakle jedan od možda najplodonosniji Crkvenih sabora,- Tridentski, a potom i I. Vatikanski, odredio da je (sv. Jeronima) Vulgata za sve Katolike jedini autentični i punovažeći tekst Svetog pisma, kako onda može ikomu, bilo kojem pripadniku i predstavniku Crkve, pasti na pamet da to svjesno osporava te ono iznimno bitno iz Svetog pisma mijenja, tj. uklanja?!

    Ako dakle sam Bog govori cijelom Božjem narodu, preko svog izabranog i posebnog nad-anđela, a po Tobiji, te potom cijeloj svojoj Crkvi po Svetom pismu - VULGATI: "Oni, naime, koji ženidbu tako primaju, da Boga isključuju od sebe i svoga uma, i tako se predaju svojoj požudi, poput konja i mule, koji nemaju razuma - nad njima ima vlast demon." - i nadalje naređuje - "uzet ćeš djevicu sa strahom Gospodnjim, vođen više ljubavlju prema djeci [potomstvu], nego prema požudi" (Tob 6,17;22)
    Te potom kroz (Tridentski) Katekizam Katoličke Crkve najoštrije osuđuje sve one koji prihvatiše Sveti sakrament braka riječima: "najteži zločin onih, koji združeni u braku, lijekovima bilo sprječavaju začeće, bilo čine pobačaj: ovo naime treba smatrati opakom urotom ubojicâ."
    I kroz Crkveni Zakonik kanonskog prava (iz 1917.) izričito govori o primarnoj svrsi Sakramenta: "Prva svrha ženidbe je rađanje i podizanje potomstva; druga, međusobno pomaganje supružnika, i lijek protiv požude."

    Svi oni koji su učestvovali u 'izmjenama' ovih iznimno bitnih i vrlo jasnih i razumljivih Božjih uputa njegovim stvorenjima, ne bi se smjeli tješiti kako su oni time učinili tek neke neznatne izmjene, nego neka si posvijeste da su nekim 'izmjenama' izokrenuli Božji nauk, usprotivivši se tako samom Stvoritelju!

    A da su te njihove 'izmjene' osim rigorozne, nego i na zlo vjernicima, nije teško uvidjeti ako se usporedi i pomnije razmotre određeni dijelovi Svetog Pisma VULGATE (sv. Jeronima) sa onim modificiranim tzv. NEO-VULGATOM (dakle modernizirana verzija Latinske VULGATE odobrene od pape IPII. za korištenje u posebne svrhe, a posebno u liturgiji, koja dakle nije 'promaknuta' u službenu Bibliju KC, te službeno nikada nije preuzela mjesto prave Latinske VULGATE (sv. Jeronima)).

    Ovdje je dakle riječ o Latinskoj Vulgati i Latinskoj neo-vulgati.
    Tako, pored velikih, već postojećih problema oko (ne)autentičnosti prijevoda sa VULGATE na stotine svjetskih jezika, ovdje još treba imati na umu i ove, još veće probleme oko neautentičnosti, a zbog prijevoda sa NEO-VULGATE. - Da li se ovo odnosi na možda sve Katoličke BIBLIJE koje su prevođene ili naknadno preuređene (tzv. 'poboljšana izdanja') nakon '50-tih godina 20 stoljeća??

    Pogledajmo za primjer izdanje Biblije od KS, Kaštelan / Duda iz 1974, - neo-vulgata!
    Prvo, originalno izdanje Biblije nadbiskupa Ev. Ivana Šarića, 1941.-42. godine je urađeno po VULGATI, i sa zgodnim i potrebnim bilješkama koje su stavljene ispod samog teksta na koje se odnose. Dok već 5. tzv. popravljeno izdanje Šarićeva prijevoda Biblije, izdanje 2005, Verbum Split jeste proizvod podvrgnut promjenama koje dolaze iz neo-vulgate!

    Američke, tj engleske verzije prijevoda Biblije isto tako.
    Koju god uzmete i pogledate, ili je zamalo ili preveć protestantska, ili je po neo-vulgati. Jedini dobar Engleski prijevod (meni poznat) koji uz to ima i Latinski izvornik VULGATE jeste izdanje Douay-Rheims iz 1899.
    (. . .)

    OdgovoriIzbriši
  6. (. . .)
    Ostala izdanja koja su prevođena ili preuređivana u drugoj polovini 20. stoljeća, kao npr. New American Bible (Revised Edition) (NABRE) 2010, 1991, 1986, 1970, su neo-vulgate proizvodi, ili u njima potpuno nedostaju neke knjige, kao deuterokanonske.

    No najveća opasnost se krije u svim onim manje primjetnim 'izmjenama'. Manje primjetnim ili gotovo neprimjetnim, posebice nepažljivu oku i lijenu duhu.

    Usporediti treba recimo ovaj primjer, knjigu Tobijinu, i ova znakovita poglavlja 6. i 8. iz Šarićevog izdanja iz 1941. sa onim kasnijim 'moderniziranim' neo-vulgate prijevodima.

    Ovdje doista ne govorimo o tek neznatnim razlikama, nego o jako bitnim, po vjeru destruktivnim preinakama, tj. izostavljanjima najbitnijih poruka za čovjeka i čovječanstvo. Šarić npr. u svojim bilješkama uvijek napominje koji od redaka i cijelih poglavlja nedostaju u recimo Septuaginti (Grčkom prijevodu knjiga iz Starog Zavjeta), a koje on sam itekako unosi u svoj prijevod Biblije iz 1941.-42.
    Primjerice, retci 3,4,5 iz poglavlja 6. Tobijine knjige su skraćeni ili neki dijelovi nedostaju. U 8. poglavlju redaka 4-6 uopće nema!

    A Tobija 8,4-6 su vrlo važni i prevažni retci!

    (Biblija Ivan Šarić, izdanje 1941., Tobija 8,4-6):
    4 A Tobija opomenu djevojku i reče joj: "Sara, ustani! Mi ćemo danas, sutra i prekosutra moliti Bogu. Ove tri noći združit ćemo se s Bogom. A poslije treće noći bit ćemo u svojoj ženidbi.
    5 Jer mi smo djeca svetaca i ne smijemo se združiti kao pogani, koji ne poznaju Boga"
    6 Oni ustadoše zajedno i molili su se skupa postojano da im se dadne zdravlje.


    (Biblija Kaštelan/Duda, izdanje 1974., Tobija 8,4-6):
    4 Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: »Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje.«
    . . . (???)
    5 Onda se Tobija poče moliti: »Blagoslovljen da si, Bože naših otaca,
    blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke!
    Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!
    6 Ti si stvorio Adama i dao mu pomoćnicu Evu:
    od njih je proizašao ljudski rod.
    Ti si rekao: ‘Nije dobro da čovjek bude sam;
    načinimo mu pomoćnicu sličnu njemu.’


    Tobiju na Latinskom (VULGATI) i Engleskom jeziku (Douay-Rheims izdanje 1899.) možete radi usporedbe vidjeti ovdje: http://drbo.org/drl/chapter/17008.htm

    Tobiju po Američkoj pak neo-vulgatskoj verziji (New American Bible (Revised Edition) (NABRE) 2010, 1991, 1986, 1970) ovdje: https://www.biblegateway.com/passage/?search=Tobit+8&version=NABRE

    Ovdje imate Tobiju na Latinskom neo-vulgati i Holandski prijevod te iste (Willibrord izdanje 1975.): https://rkbijbel.nl/kbs/bijbel/willibrord1975/neovulgaat/tobit/8
    (. . .)

    OdgovoriIzbriši
  7. (. . .)
    Nakon svega, ne izostavite nipošto, na istim, ili osobnim izvorima usporediti i onu važnu Tobijinu molitvu Gospodinu Bogu, koja po VULGATI sv. Jeronima i dakle po službenom Svetom Pismu KC traje od 7-9 poglavlja, i koju evangelista Šarić prevodi onako kako i mora biti prevedeno:
    7 Tobija reče: "Gospode, Bože otaca naših! Neka te blagosivaju nebo i zemlja, more, izvori i rijeke i sve, što si stvorio u njima!
    8 Ti si Adama stvorio od gliba zemaljskoga i dao mu Evu za pomoćnicu.
    9 Ti znaš Gospode, da ja svoje sestre ne uzeh za ženu od razblude, nego od ljubavi k potomcima, koji će u sve vijeke blagosivati ime tvoje."


    Ono dakle, što je sama bit našeg postojanja, naša glavna i primarna zadaća, - Jer smo stvoreni da blagoslivljamo Gospodina za života i za vječnost! Te da Gospodu samom po njegovu daru Sakramenta ženidbe uz njegov blagoslov izrodimo djecu, te potom naša djeca djecu, te njihova djeca djecu,... koja će sva vazda i uvijek, generacijama činiti što i njihovi praoci, ono za što su i stvoreni, blagoslivljati, hvaliti, slaviti i častiti Gospodina, - oni su to jednostavno izbacili iz Svetog pisma!?

    A ovo je dakle taj prijevod Tobijine molitve s neo-vulgate, KS Kaštelan/Duda, izdanje 1974.:
    6 Ti si stvorio Adama i dao mu pomoćnicu Evu:
    od njih je proizašao ljudski rod.
    Ti si rekao: ‘Nije dobro da čovjek bude sam;
    načinimo mu pomoćnicu sličnu njemu.’
    7 Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru,
    nego po istini. Smiluj mi se i učini da s njom doživim starost.«
    8 I zajedno rekoše: »Amen, amen.«
    9 I zaspaše oboje te noći.


    Božji blagoslov svima.
    Nabavite si i čitajte Sveto Pismo po VULGATI!
    Ispričavam se zbog poduljeg posta.
    Zahvaljujem Antemurale i M.P. na dobrom poticaju i vrijednom trudu za ukazati na pogrešno kao i na dobro.
    JbD

    OdgovoriIzbriši