Neozbiljnost s kojom se pristupa ovom sakramentu, jednostavno zapanjuje.
Pitamo se koliko će i ove godine mladih ljudi pristupiti sakramentu potvrde u stanju smrtnog grijeha... Nemojmo imati iluzije kad je u pitanju čistoća današnje mladeži. Dovoljno je da čujete u tramvaju kakve razgovore vode među sobom - i sve vam je jasno. A one ispovijedi koje se obavljaju prije krizme, većinom su obična formalnost, bez iskrene želje za napuštanjem grijeha. Ovdje mutatis mutandis vrijedi ono što sam napisao u postu: Ispit savjesti - nekada i danas.
Toj je neozbiljnosti sigurno doprinijelo i to što je nakon II. vatikanskog koncila, obred sakramenta potvrde u cijelosti promijenjen - do te mjere da je izmijenjena i sama formula sakramenta! To je stvarno bila reforma bez presedana u cijeloj crkvenoj povijesti: da se toliko radikalno zadire u jedan crkveni obred koji je stoljećima bio na snazi!
Ove mi misli uvijek prolaze kroz glavu, kad god god u starim katekizmima i molitvenicima vidim pouke o sakramentu svete potvrde.
Prije se doista puno držalo do svetosti ovoga sakramenta.
Pogledajmo samo kako 1899. govori don Zvonimir Kirigin u molitveniku Gori srca:
"A ti, dragi krizmaniče, znaj da čim se bolje pripraviš, tim ćeš više primiti kod sv. potvrde darova i milosti Duha Svetoga. Najmanja od njih vrijedi više, nego sve zlato i blago ovoga svijeta."Vrijedi zato ponoviti pouke o svetoj potvrdi iz tog molitvenika (str. 323.-328.):
Po "Summorum pontificum" može se dijeliti i sveta potvrda po tradicionalnom obredu.
OdgovoriIzbrišiSamo je pitanje kako to ostvariti u Hrvatskoj?