Dužnosti kanonika i prebendara - neprekidni božanski oficij u katedrali

Najpoznatiji kanonik u povijesti Zagrebačke nadbiskupije zasigurno je Baltazar Adam Krčelić (1715.-1778.). Njegova su djela nezaobilazan izvor za povijest Hrvatske u 18. stoljeću, a naročito za povijest zagrebačke crkve.

Obitelj Krčelić je inače podrijetlom iz Like i Krbave, odakle su zbog divljačkog turskog terora u 16. stoljeću izbjegli na sjever - u krajeve između rijeka Krapine i Sutle.
Krčelić je imao vrlo jaku svijest o svom podrijetlu, pa se uvijek potpisivao kao "Kercselich de Corbavia" ("Krčelić od Krbave").

Neću danas detaljno ulaziti u njegov život i djelovanje, nego ću se samo osvrnuti na neke važne podatke o dužnostima zagrebačkih kanonika i prebendara, iz njegove knjige De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares.

U poglavlju u kojem opisuje zagrebačku katedralu, daje nam detaljan opis kako funkcionira zagrebački kaptol: a napose prava i obveze kanonika i prebendara.

Krčelić kaže da zagrebački prebendari imaju sljedeće dužnosti (str. 412.):

"horas canonicas cum alumnis in cathedrali decantare, matutina sacrificia absolvere, et quidem Missam se Beata Virgine Maria cantatam, de sanctissima autem Cruce et de sancto rege Stephano lectam... Sacra item ferialia et certorum festorum. Ipsi ad aram majorem missas conventuales pro canonicis peragunt."

("pjevati kanonske časove s bogoslovima u katedrali, služiti jutarnje žrtve, i dakako pjevanu misu o Blaženoj Djevici Mariji, a čitanu o presvetom Križu i o svetom kralju Stjepanu... Također ferijalne službe i određenih svetkovina. Oni služe konventualne mise za kanonike na velikom žrtveniku.")


Čini se da Krčelić i sam termin "prebendar" izvodi iz tih njihovih dužnosti:

"In hac vero Zagrabiensi Basilica, ad laudem et honorem omnipotentis Dei cum continua sint in cantu divina officia, haec peragentes, praebendarii vocantur."

("U ovoj, naime, zagrebačkoj bazilici, kako je neprekidno pjevanje božanskog oficija na slavu i čast svemogućega Boga, oni koji to obavljaju, nazivaju se prebendari.")


Naglasak je ovdje na neprekidnom božanskom oficiju u zagrebačkoj katedrali, a to znači svaki dan - cijeli dan.
Krčelić to opisuje na str. 415., kao jedan neprekidan kor ("chorus perpetuus"):

"Chorus autem prope perpetuus est, nam mane intrant cum praebendariis alumni, incoantque a sacro cantato de Beata Virgine Maria, post hoc hora prima absolvitur. Haec maior est ac in Romano, praecipue diebus dominicis. Festisque diebus a Prima incoant, tum missa solemnis, concio. Ferialibus autem diebus post Primam, si sint anniversaria defunctorum, absolvuntur. Hora nona intrant alumni, praebendarii, absolvuntque Tertiam. Canonici quoque adveniunt estque sacrum conventuale, pro ratione festi, saepe cum processione post 'Asperges', intra vel extra ecclesiam. Post hanc sacrum cantatum, et hoc finito, absolvitur Sexta. Haec festivitatum solenniis, ultra horam undecimam aguntur. Hora iterum 2da, aut in aestate 3. intratur et decantata Nona, incoant Vesperae, secundum rubricas (haec in quadragesima post missam conventualem sunt). Tum si non sit festum solenne et occurrant Vesperae defunctorum, absolvantur. Post Completorium, cum antiphona conveniente Salve Regina. Incoat sequentis diei Matutinum cum Laudibus, quae majoribus festivitatibus ad horam sextam et ultra protrahuntur."

("Kor je, naime, gotovo neprekidan, jer ulaze ujutro s prebendarima bogoslovi, započinju od pjevane službe o Blaženoj Djevici Mariji, a poslije toga odsluži se prvi čas [prima]. Ova je veća nego u rimskom obredu, naročito nedjeljama. I svetkovine počinju od Prime, zatim svečana misa, pa propovijed. A ferijalnim danima nakon Prime, ako dođu godišnjice za pokojne, služe se. U devet sati ulaze bogoslovi i prebendari, i obave Terciju [treći čas]. Pristižu također i kanonici, i služi se konventualna misa, prema svetkovini, često s procesijom nakon 'Asperges', unutar ili izvan crkve. Nakon toga, pjevana misa, a poslije njenog završetka, obavlja se Seksta [šesti čas]. Ovo se na svečane blagdane čini iza jedanaest sati. Opet se ulazi u dva sata ili ljetom u tri, i nakon pjevanja None [deveti čas] započinju Vespere, prema rubrikama (one se u korizmi obavljaju nakon konventualne mise). Tada, ako nije svečani blagdan, i dospiju Vespere za pokojne, odsluže se. A nakon kompletorija, Salve Regina s pripadajućom antifonom. Zatim započinje Matutin sljedećega dana s Laudama, koji se na veće blagdane proteže do šest sati i više.")



Krčelić posebno opisuje službu Božju za Božić:

"In vigilia Nativitatis Domini, hora noctis undecima intratur, durantque caeremoniae et cantus, cum sacro ultra horam secundam. Sexta hora propter Primam intratur, duratque devotio cum concione ad octavam. A nona ultra horam undecimam, sacrum summum est. Ab hora prima, Vesperae Nativitatis, tum de sequenti, Completorium; alterius diei Matutinum. Quaevis haec cantu chorali et saepe cum organo."

("Na vigiliju Rođenja Gospodnjega, ulazi se u crkvu u jedanaest sati navečer, i traju ceremonije i pjevanje, sa žrtvom, do preko dva sata [ujutro]. U šest sati ulazi se zbog Prime, i traje pobožnost s propovijedi do osam sati. Od devet sati do jedanaest, služi se glavna žrtva. Od jedan sat [popodne], Vespere Porođenja, a nakon kompletorija slijedi Matutin idućega dana. Sve ovo s koralnim pjevanjem, i često uz pratnju orgulja.")



Kad ovo danas čitamo, pitamo se u čudu: Što se dogodilo sa zagrebačkom katedralom?
Danas je to jedan sasvim drugi svijet. Nije ostalo ništa od nekadašnje revnosti.

Nakon postkoncilske liturgijske reforme, zavladala je neopisiva lijenost i acedija.
Utihnule su stare molitve i himni, a nemar u liturgiji dosegao je vrhunac. Nemarnost je to koja dolazi iz samog relativističkog "opcionalističkog" karaktera "novog misala" i "novog časoslova". Pod egidom "uključivanja laika u liturgiju" sve je razvodnjeno, a klerici su prestali obavljati svoje dužnosti.

Danas zagrebačka katedrala u 90% vremena služi kao razgledavalište za turiste, koji se nerijetko ponašaju neprimjereno i sablažnjivo.
Nekadašnji dom molitve postao je kuća trgovačka.

Što danas rade kanonici? Što rade prebendari? Čime se ti ljudi bave?

Budući da ova nenormalna situacija traje već dugo, mnogi je uzimaju kao normalnu.
Zato trebamo stalno ponavljati: ovo nije normalno. Nije normalno da katedrala služi svemu, samo ne onom cilju radi kojeg je izgrađena.