Ti termini dolaze iz Svetoga pisma

Na mom postu o prozelitizmu prije II. vatikanskog koncila, ostavio mi je neki Tvrtko (da nije možda p. Tvrtko Barun?) jedan prilično neprijateljski nastrojen komentar.
Nisam objavio taj komentar, ali ću ipak ovdje odgovoriti na prigovore tog Tvrtka.

Naime, Tvrtku smeta ova moja rečenica:
"Ove promjene su se odrazile i na liturgijske reforme 1969. god. - uklonjene su (ili izmijenjene do neprepoznatljivosti) sve molitve za obraćenje heretika, raskolnika židova... Napuštaju se i sami termini "heretici", "raskolnici", "nevjernici"... koji se nikako ne uklapaju u politički korektni govor kojim je pisana nova liturgija."

Tvrtko se buni protiv korištenja termina "heretik", "raskolnik", "nevjernik"...

Dragi Tvrtko, jesi li ikada čitao Sveto pismo?
Ti termini dolaze iz Svetoga pisma!

Termin "heretik" je prvi upotrijebio sv. Pavao u poslanici Titu (3, 10-11):
"Haereticum hominem post unam et secundam correptionem devita: sciens quia subversus est, qui eiusmodi est, et delinquit, cum sit proprio iudicio condemnatus."

Ili kako je Bonaventura Duda preveo tu rečenicu:
"S krivovjercem nakon prvog i drugog upozorenja prekini znajući da je izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje."


I termin "nevjernici" preuzeli smo iz Svetoga pisma. 
Da navedem nekoliko primjera iz Novoga zavjeta...

"No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj', pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." (Lk 12, 45-46)

"Zar nema među vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi među braćom? Nego brat se s bratom parniči, i to pred nevjernicima?"               (1 Kor 6, 5-6)

"Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima?"               (2 Kor 6, 14-16)

 "Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." (Otk 21, 8)

Moguće je da se Tvrtko doista nikada nije susreo s tim dijelovima Svetoga pisma, jer su se sastavljači nove liturgije dobro pobrinuli da se takvi pasusi što manje pojavljuju u misnim čitanjima.

Nasuprot tome, sve prošle generacije katolika držale su te riječi Svetoga pisma duboko zapisanima u svijesti i savjesti.

Dovoljno je spomenuti najvećeg hrvatskog pisca svih vremena - Marka Marulića.

Već sam jednom naveo što je Marulić napisao o hereticima u svojoj slavnoj knjizi De institutione bene vivendi (LINK)... Dobro je da to ponovim i ovdje, jer se odnosi na spomenute dijelove Svetoga pisma...

"Sic etenim et Paulus apostolus ad Titum scribens monet ac dicit: 'Hereticum hominem post unam et secundam correptionem devita, sciens quia subversus est, qui eiusmodi est, et delinquit proprio iudicio condemnatus.' (Tit. 3, 10-11)
Et ipse Ioannes epistula secunda: 'Si quis venit ad vos et hanc doctrinam non adfert nolite recipere eum in domum nec ave ei dixeritis; qui enim dicit illi ave communicat operibus illius malignis.' (II. Ioan. 10-11)
Et in Apocalypsi (2, 14-16), angelus, id est, episcopus Pergami ecclesiae arguitur, non quod fidem negavit, fidelis enim erat, sed quod prope se habeant tenentes doctrinam Balaam, doctrinam Nicolaitarum. Quod si cohabitare cum illis crimini est datum, quanto gravius peccant, qui familiaritate et consuetudine eorum utuntur?"

("Tako naime i apostol Pavao pišući Titu, upozorava i kaže: 'S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini znajući da je izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje.' (Tit 3, 10-11)
I sam Ivan u drugoj poslanici kaže: 'Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.' (2 Iv 10-11)
I u Otkrivenju (2, 14-16) prekorava se anđeo, to jest, biskup crkve u Pergamu, ne zato što je zanijekao vjeru, bio je naime vjeran, već zato što kod sebe ima one koji drže nauk Bileama, nauk nikolaitski. Ako je samo biti zajedno s njima zločin, koliko teže griješe oni koji prijateljuju i druguju s njima?")

- Marko Marulić (De institutione bene vivendi, II., 11.)