Kolektivne kazne

Sv. Ivan Kapistran i sv. Bernardin Sienski

Sv. Ivan Kapistran je napisao životopis sv. Bernardina Sienskog, koji mu je bio učitelj i najbolji prijatelj.
Taj se životopis obično tiska na početku sabranih djela sv. Bernardina. Tako je barem bilo kod svakog izdanja Bernardinovih djela u zadnjih 400 godina (pogledaj npr. ovdje).


Iz tog životopisa možemo vidjeti ne samo utjecaj sv. Bernardina na puk, već i njegov veliki utjecaj na najznačajnije svjetovne vladare onoga vremena.

Evo, na primjer, što sv. Ivan Kapistran piše o utjecaju sv. Bernardina na cara Žigmunda Luksemburškog (koji je, usput budi rečeno, bio i hrvatsko-ugarski kralj):

"...qui quum Italiam pro suscipienda corona imperialis dignitatis intrasset, Senam adveniens et de sancto Dei viro fama per orbem undique convolasset, adeo affectus est ad virum Dei et amicitia copulatus, quod ea die qua s. Bernardinum propriis oculis non vidisset, aut in praedicationibus vel in missis sive alibi non visitasset, diem illum sine luce transisse decerneret."

("...koji kad je ušao u Italiju da primi krunu carskog dostojanstva, prišavši u Sienu, a već se glas o ovom svetom Božjem čovjeku [sv. Bernardinu] proširio svugdje po svijetu, toliko je zavolio Božjeg čovjeka i povezao se prijateljstvom, da svaki onaj dan kad sv. Bernardina nije vidio vlastitim očima ili ga nije posjetio na propovjedima ili na misama ili drugdje, smatrao je da je taj dan prošao bez svjetla.")


Što je sv. Bernardin govorio vladarima?
Pa, isto što je govorio i puku: da iskorijene krivovjerja; da iskorijene nemoral, pederastiju, nepravde, sablazni... Tražio je od njih da ne ulaze ni u kakve saveze sa "službenicima grijeha".

Treba samo čuti kako je o tome odlučno propovijedao sv. Bernardin
(De evangelio aeterno, serm. 65., art. 2.):

"...ideo Apostolus ad quosdam ait: 'Nondum usque ad sanguinem restitistis adversus peccatum repugnantes.' (Hebr. 12, 4)
Talis utique debet esse zelus servi Christi contra peccatum et ministros ejus; ut malit innocens sanguinem suum fundere, quam falsum foedus in contumeliam Christi cum inimicis ejus componere."

("...zato Apostol nekima kaže: 'Još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.' 
(Heb 12, 4)
Takva svakako treba biti revnost sluge Kristovog protiv grijeha i njegovih službenika; da bi radije nevin prolio svoju krv, nego da sklopi lažni savez na uvredu Kristovu s njegovim neprijateljima.")


Ali, zašto bi bilo tko poslušao sv. Bernardina?
Sad dolazimo do naslova ovoga teksta: kolektivne kazne. Zemlje u kojima se dozvoljava da se opačine čine javno i nekažnjeno, zaslužuju mnoge i teške kazne.
Božje kazne ne pogađaju samo pojedince, već i kolektivitete - države, narode, gradove, sela... To vidimo u cijelom Svetom pismu, od prve knjige, Knjige postanka (opći potop, uništenje Sodome i Gomore...) pa sve do zadnje knjige Biblije, knjige Otkrivenja, koja spominje mnoge kazne koje će pogoditi čovječanstvo u kasnijim vremenima.

Sv. Bernardin je često propovijedao o kolektivnim kaznama. Nabrojao je 12 grijeha zbog kojih Bog kažnjava cijele narode i zemlje. U ono vrijeme, kao i danas, bilo je dosta ravnodušnih ljudi koji su mislili da se to njih ne tiče.
Zatvaranje oči pred zlom neće nikoga opravdati. Ignoriranje javnih grijeha i sablazni samo doprinosi njihovom širenju. A najgore od svega je tolerancija prema zlu. Takva tolerancija je sablazan, jer zbunjuje mlađe, tako da više ne znaju razlikovati dobro i zlo.

No, poslušajmo što o tome kaže sv. Bernardin (De evangelio aeterno, serm. 18.):

"Tria vero sunt principalia peccata Dei et proximi charitatem extinguentia quibus totus mundus infectus est; scilicet, superbia qua offenditur Deus per animam, luxuria qua offenditur Deus per corpus et avaritia qua Deus offenditur per substantiam temporalem. Unde I. Joan. 2, 16: 'Omne quod est in mundo concupiscentia carnis est, vel concupiscentia oculorum, aut superbia vitae', et sic proposito verbo Apostolus ait: 'Vindex est Dominus de omnibus his' (I. Thess. 4, 6), nam secundum haec tria peccata, tria sunt generalia judicia Dei.
Primum est quod jam exercuit contra superbiam, superbientes angelos ejiciendo de coelis. Unde Apoc. 12, 7: 'Factum est proelium magnum in coelo.' Et sequitur: 'Et projectus est draco ille magnus, serpens antiquus, qui dicitur diabolus et sathanas, qui seducit universum orbem et projectus est in terram et angeli ejus cum illo missi sunt.'...
Secundum judicium quod etiam factum est fuit contra luxuriam, unde Gen. 6, 6: 'Videns Dominus quod multa malitia hominum esset in terra et cuncta cogitatio cordis intenta esset ad malum omni tempore: poenituit eum quod hominem fecisset in terra.' Et sequitur 'quia induxit diluvium ad delendam omnem carnem.'
Tertium judicium quod futurum est contra avaritiam fiet, unde Psalmus 96.: 'Ignis ante ipsum praecedet et inflammabit in circuitu inimicos ejus' et merito correspondent judicia culpis.
Nam superbientes angeli sunt humiliati, luxuriosi homines aquis diluvii sunt submersi et avari, qui insatiabili igne avaritiae incensi sunt, ipsi et eorum substantiae igne irremediabili comburentur. Haec sunt tria generalia judicia Dei.
Sed alia habet, quae licet sint minora, tamen sunt crebriora. 
Primum est bellorum ad comprimendum et conterendum et ad humiliandum elatas animas superborum. Secundum est pestilentiarum ad puniendam luxuriam lascivorum. Tertium est consumptionis substantiarum per rapinas, sive per incendia civitatis, aut per praedationes, aut per grandines, aut per sterilitates et sic de aliis ad confundendum animas avarorum."

PRIJEVOD:
"Tri su, naime, prvenstvena grijeha koji gase ljubav prema Bogu i bližnjemu, kojima je cijeli svijet zaražen, i to: oholost kojom se vrijeđa Boga preko duše, bludnost kojom se vrijeđa Boga preko tijela i pohlepa kojom se vrijeđa Boga po vremenitom imetku. Zato kaže 1 Iv 2, 16: 'Sve što je u svijetu je požuda tijela, ili požuda očiju ili oholost života', i tako postavljenim stvarima Apostol kaže: 'Osvetnik je Bog za sve ovo' (1 Sol 4, 6), naime, prema ta tri grijeha, tri su općenita suda Božja.
Prvi je koji je već izvršio protiv oholosti, kad je uzoholjene anđele izbacio sa neba. Stoga kaže Otk 12, 7: 'Nastao je veliki rat na nebu.' I slijedi: 'I zbačen je taj veliki zmaj, stara zmija, koji se zove đavao i sotona, koji zavodi cijeli svijet, i zbačen je na zemlju i anđeli njegovi su bačeni s njim.'...
Drugi sud koji je također već izvršen bio je protiv bludnosti, stoga kaže Post 6, 6: 'Vidjevši Gospodin da je velika zloća ljudi na zemlji i da je svaka pomisao srca usmjerena na zlo u svako vrijeme, požalio je što je načinio čovjeka na zemlji.' I slijedi: 'jer je doveo potop da uništi svako tijelo.'
Treći sud koji će doći, bit će protiv pohlepe, zato kaže Psalam 96.: 'Oganj pred njim stiže i spalit će uokolo sve neprijatelje njegove', i zasluženo se poklapaju sudovi s krivnjama.
Naime, oholi anđeli su poniženi, razbludni ljudi su utopljeni vodama potopa, a pohlepni, koji su zapaljeni neutaživom vatrom pohlepe, oni i njihov imetak bit će spaljeni neizlječivim ognjem. To su tri općenita suda Božja.
Ali ima i drugih, koji iako su manji, znatno su brojniji.
Prvi je ratova, kako bi se skršile i slomile i ponizile podignute duše oholih. Drugi je boleština kako bi se kaznila bludnost pohotnika. Treći je proždiranja imetka preko otimačina, ili preka požara u gradu, ili preko krađa, ili po tuči, ili po suši, i tako i drugim načinima, da se skrše duše pohlepnih."

Congregatio taurorum in vaccis populorum (Psalm. 67, 31)

Malo kasnije, sv. Bernardin govori o četiri vrste grijeha "zbog kojih se domovine istrebljuju" ("propter quae patriae exterminantur"). Opisuje bludnike oštrim riječima Psalma 67. "congregatio taurorum in vaccis populorum":

"Secundum vitium increpandum est luxuria, unde subdit: 'congregatio taurorum in vaccis populorum' (Psalm. 67, 31). Tauri sunt indomiti juvenes et lascivi viri, in suis luxuriis indurati. Vaccae populorum sunt proprie meretrices, vel sunt juvenculi ephoebi atque effeminati, qui vaccae dicuntur propter eorum fragilitatem et debilem conditionem.
Omnes hujusmodi sunt increpandi, et maxime propter quatuor genera peccatorum propter quae patriae exterminantur; quae omnes in luxuria radicata sunt. Primum est sodomia, secundum est lascivia vel luxuriosa vita, tertium est insipientia, quartum est injustitia: et de his omnibus 'vindex est Dominus' (I. Thess. 4, 6)."

("Druga opačina koju treba prekoriti je bludnost, stoga dodaje [Psalmist]: 'krdo bikova u kravama naroda' (Ps 67, 31). Bikovi su neukroćeni mladići i pohotni muškarci, okorjeli u svojim bludnostima. Krave naroda su osobito bludnice, ili mladići razmaženi i poženstvenjeni, koji se nazivaju kravama zbog njihove krhkosti i slabog stanja.
Sve ovakve treba prekoriti, i najviše zbog četiri vrste grijeha radi kojih se domovine istrebljuju, koji su svi utemeljeni na bludnosti. Prvi je sodomija, drugi je raskalašenost ili razbludan život, treći je mahnitost, četvrti je nepravda: i za sve ovo 'osvetnik je Gospodin' (1 Sol 4, 6).")


Poruka je jasna: Ako vi ne ustanete protiv tih zala, bit ćete kažnjeni zajedno sa zlikovcima koji čine ta zla. I na ovom svijetu i na drugom!

Kako izbjeći kolektivne kazne?

Što, dakle, trebamo učiniti da i sami ne budemo zahvaćeni kaznama koje prijete opakim narodima?

Ne trebamo izmišljati ništa novoga. Ugledajmo se na sv. Bernardina i ostale svece. Jednostavno, radimo ono što su i oni radili.

Sv. Ivan Kapistran u gore spomenutom životopisu kaže da je sv. Bernardin neprekidno oplakivao i svoje vlastite grijehe i grijehe naroda:

"et in terram ante se nonnunquam devotis lachrymis aspergebat, nunc se peccatorem accusans, nunc de offensione divina propter peccata populorum se affligens..."

("i zemlju ispred sebe je nerijetko pobožnim suzama zalijevao, sad se optužujući kao grešnika, sad se udarajući zbog uvrede Bogu nanesene grijesima naroda...")

Iz svega ovdje navedenoga, vidimo da je sv. Bernardin koristio dva oruđa:

a) bez prestanka je činio pokoru za grijehe naroda

b) tražio je od svjetovnih vlasti da iskorijene javne opačine

Zanimljivo je da sličan način razmišljanja nalazimo i kod našega bl. Ivana Merza.

Pogledajte npr. kako je izgledala borba protiv psovke, koju je Merz propisao za orlovsku organizaciju u Zlatnoj knjizi (X., 10.):

"Kako će se orao uspješno boriti protiv psovke?

Orao će se uspješno boriti protiv psovke:

- ako često moli za psovače i djelima samoprijegora nastoji odvratiti srdžbu Božju od hrvatskoga naroda;

- ako privatno i javno žigoše psovače kao najveće zločince naroda;

- ako, napokon, gdje je to moguće, traži od javnih vlasti da zabrane kletvu."