Fra Augustin Miletić

Fra Augustin Miletić (1763.-1831.) jedan je od najvećih franjevaca koje je dala provincija Bosna Srebrena.
Rođen je u Fojnici, 16. veljače 1763. Nakon što je kao mladić ušao u franjevački red, poslan je na školovanje u Austriju i Italiju. Brzo je napredovao i postao profesor u Padovi.
Glas o njegovoj učenosti i pobožnosti je došao i do pape Pija VII., koji ga je imenovao biskupom daulskim i apostolskim namjesnikom u Bosni.

Njegov učenik fra Marijan Šunjić napisao je na latinskom jeziku biografiju pod nazivom De vita illustris viri Augustini Milletichii, koja je tiskana u Rimu 1835. god.

Šunjić donosi vrijedne podatke o životu fra Augustina iz prve ruke.

Navodim neke od njih...

Prvo, zašto je pojava fra Augustina toliko impresionirala cijelu okolicu?
"Erat omnino novum in Bosnia phenomenon; audire in publico virum... cum prudentia et acumine, et venustate et gravitate, tum vero eloquentia, copia, invicto dicendi robore..."
("Bijaše to potpuno novi fenomen u Bosni; čuti u javnosti čovjeka... sa [takvom] mudrošću i oštroumljem i finoćom i težinom, a tako i elokvencijom, bogatstvom, nepobjedivom snagom govora...")

Dakako, fra Augustinu nije bio cilj zadiviti ljude svojim znanjem i elokvencijom. Njegov jedini cilj je bila slava Božja i spasenje duša.

"Hoc spiritu plenus, incredibile dictu est, quam ardua pro sui salute populi susciperet, qua cura, qua virium contentione omnes viva, ut ajunt, voce in Dei lege instituere, errantesque ab exitio retrahere, et propriis velut humeris ad caulam Domini referre sui fidelis satageret pastor."
("Pun toga duha, nevjerojatno je reći, kakve je teškoće prošao za spasenje svoga puka, kakve brige, kakve napore; dok je sve poučavao, kako kažu, živim glasom u zakonu Božjem, odvraćao zabludjele od propasti i kao vjeran pastir na vlastitim ih ramenima prenosio u ovčinjak svoga Gospodina.")


Borba za spasenje duša bila je vrlo opasan posao u Bosni, koja je tada još uvijek bila pod turskom vladavinom. No, te opasnosti nisu mogle zaustaviti fra Augustina..."nulla vitae pericula ardorem ejus poterant retardare" ("nijedna životna opasnost nije mogla zaustaviti njegov žar").

Posjećivao je i najzabačenija sela kako bi narod učvrstio u katoličkoj vjeri:
"...incredibili ardore omnium sitiens salutem, singulas gregis partes semper sedulusque circumibat..."
("...nevjerojatnim žarom žeđajući spasenje svakoga, obilazio je sve dijelove stada uvijek budan i marljiv...")


Nikada nije polazio na put prije nego što bi pobožno služio sv. misu.

"Et quamvis more suo, mox a media fere nocte se viae cum comitatu soleret commitere, nunquam tamen iter est aggressus, non oblato prius devoto Missae sacrificio."

("I iako je po svom običaju, gotovo odmah poslije ponoći običavao krenuti na put sa svojom pratnjom, nikada nije započinjao putovanje, ako nije prije pobožno prinesao misnu žrtvu.")



Propovijedi fra Augustina imale su snažan utjecaj na ljude. Događalo se da su i muslimani i raskolnici potajno slušali njegove propovijedi; mnogi od njih su se obratili na katoličku vjeru.

"...copiosi utriusque sexus schismatici, ipsique adeo Turcae multi, bonae odore fame, virtutisque illius exciti, et data opportunitate, coetui admixti catholicorum, aut vicinis dumentis subinde latitantes, sonum apostolici oris, arrectis auribus saepe avidi captabant; concione autem soluta, redibant pectora tundentes, plerique de rerum veritate persuasi, nec pauci ex prioribus postmodum conversi."

("...brojni raskolnici oba spola, čak i sami Turci, potaknuti su njegovim dobrim glasom i krepostima, i kad bi dobili priliku, pomiješani sa skupom katolika ili krijući se u obližnjem grmlju, otvorenih ušiju bi često željno slušali glas apostolskih usta; a kad bi završila propovijed, vraćali bi se udarajući se u prsa, mnogi od njih uvjereni o istini, i nemalo od tih se kasnije obratilo.")


No, činjenica što katolici na tom prostoru žive među muhamedancima i raskolnicima (ili kako bi rekao fra Marijan Šunjić, "inter maxime superstitiosas gentes") uvijek je predstavljalo posebnu opasnost za katoličku vjeru.
Ta je činjenica izazivala oprez kod fra Augustina...
"Nihil Augustinum tam solicitum tenebat, quam ne quis lupus sub pelle ovina suum invaderet gregem; neve satan aliquis in commisso sibi agro lolia misceret, et insereret zizania..."
("Ništa Augustina nije držalo tako zabrinutim, kao [briga] da ne bi koji vuk pod ovčjim runom navalio na stado; da ne bi sotona pomiješao ljulj na njivi koja mu je povjerena, i primiješao kukolj...")


Fra Augustin je bio pod stalnom paskom turskih vlasti,
"Neque enim, ob sinistras Mahummedanorum suspiciones, limites regni umquam audebat transire..."
("I nije se, zbog zlokobnih sumnji muhamedanaca, nikada usuđivao prijeći granice kraljevstva...")


Što se tiče fra Augustinove osobne pobožnosti, ona je najviše bila usredotočena na krunicu, križni put i sv. misnu žrtvu.
Iako se fra Augustin uvijek prvi dizao i dolazio u crkvu, puštao je ostale fratre da prije njega služe sv. mise. I tek nakon što bi pobožno slušao sv. misu svakoga od njih, onda bi posljednji i sam služio sv. misu.

"Fuit vero vitae illius haec perpetua ratio, a cujus rigida observantia fortis viri animus vix umquam, gravissimis etiam incommodis potuit dimoveri: summo mane auroram semper antevertens, primus omnium ecclesiam petebat, fervidas de more preces fusurus: auditisque pluribus saepe sacris, ipse deinde celebrabat tanta pietate, tam exacta SS. caeremoniarum observatione, ut durum admodum cor esse deberet, quod solo ejus aspectu ad devotionem non moveretur..."

("Bilo je naime ovo stalno pravilo njegova života, od čijeg se strogog obdržavanja njegov jaki duh nije mogao maknuti čak ni tijekom najvećih neprilika: u rano je jutro uvijek prestižući zoru, prvi od svih dolazio u crkvu, da po običaju uputi žarke molitve; i nakon što je često put slušao više bogoslužja, potom je on celebrirao s takvom pobožnošću, tako točnim pridržavanjem svetih obreda, da bi nečije srce trebalo biti potpuno otvrdnuto ako ga sam pogled na njega ne bi potaknuo na pobožnost...")





Fra Augustin je možda najpoznatiji kao pisac pučkog katekizma (koji je doživio četiri izdanja).
Katekizam nosi naslov Istomačenje stvarih potribitih nauka krstjanskoga

Djelo je napisano jednostavnim pučkim jezikom - štokavskom ikavicom, koja je u ono vrijeme bila raširena od Dalmatinske zagore, preko Hercegovine, Bosne, Slavonije... sve do Bačke i Banata.

Evo nekoliko izvadaka iz fra Augustinovog katekizma, da se vidi jezik i teme kojima se bavio...



Što je kršćanin? - str. 61.

O Crkvi - str. 71.-72.

O dužnostima krizmanih vjernika - str. 90.

O onima koji primaju pričest u stanju smrtnoga grijeha - str. 95.

Jesmo li dužni ljubiti nevjernike i heretike? - str. 140.

Naša tri glavna neprijatelja protiv kojih se moramo boriti cijeli život su: svijet, tijelo i vrag.
Evo što fra Augustin kaže o ta tri neprijatelja (str. 168.-169.):

Život vječni - str. 73.

O čistilištu ("purgatoriju") - str. 172.-173.

O paklu - str. 174.-175.

Fra Augustin o sv. misi - str. 148.

Kako trebamo slušati sv. misu? - str. 148.-149.

Što trebamo činiti za vrijeme podizanja? - str. 152.