Josip Antun Ćolnić, biskup đakovački 1751.-1773. |
Josip Antun Ćolnić je na poseban način obilježio povijest Slavonije u 18. stoljeću. U 22 godine na biskupskoj stolici u Đakovu, dao je velik doprinos obnovi vjerskog života na istoku naše zemlje.
Ćolnić je od mladosti bio dobar prijatelj (za nas Hrvate veoma zaslužnog) talijanskog isusovca Danijela Farlatija.
Napisao je opis svoje biskupije, koji je Farlati objavio u IV. tomu svoga velikog dijela Illyricum sacrum.
Taj opis je vrijedan izvor za proučavanje povijesti Đakovačke biskupije.
U njemu se, između ostalog, može vidjeti kako su Ćolnićevi prethodnici na biskupskoj stolici - Juraj Patačić i Petar Bakić - čistili Slavoniju od ostataka muhamedanstva, nakon oslobođenja od Turaka.
No, treba prvo nešto reći o širem kontekstu u kojem se to događalo...
Slavonija je ukupno 163 godine provela pod turskom okupacijom (1526.-1689.).
Kao i u svim drugim područjima pod turskom vlašću, i u Slavoniji se provodila intenzivna islamizacija.
Dovoljno je samo pogledati kako je Osijek izgledao za vrijeme turske vladavine... sve džamija do džamije...
Do preokreta dolazi tijekom Velikog bečkog rata (1683.-1699.). Tada i kod nas počinje ono što bi Španjolci nazvali Reconquista. Oslobađenje Slavonije je trajalo desetak godina, što dovoljno govori kako je žilav bio otpor Turaka i domaćih muhamedanaca-poturica.
Nakon oslobođenja, uslijedio je proces čišćenja tih krajeva od islama. Slično čišćenje se istovremeno odvijalo i u drugim našim oslobođenim krajevima (pogledaj npr. što o tome kaže fra Stipan Zlatović ovdje).
A sad dolazimo do spomenutog Ćolnićevog opisa.
Kao što sam rekao, on donosi važne podatke o deislamizaciji koju su provodili njegovi prethodnici, Patačić i Bakić.
Nisu sve džamije porušene... neke su pretvorene u crkve.
Trebalo je, dakako, obnoviti i crkve koje su Turci srušili.
Izdvajam nekoliko rečenica...
Za biskupa Jurja Patačića (1704.-1716.) piše Ćolnić (Illyricum sacrum, tom. IV., str. 89.):
"Cum statim ac gubernare coepisset, feliciter omnes eo intendit vires, ut profanatam Mahometana barbarie et solo aequatam apostolorum principi dicatam ecclesiam Diacovae super ruderibus excitaret et consecraret 1709...
Patres Franciscanos introduxit primus Diacovam, fundis sufficientibus dotavit et moscheam Turcicam in formam ecclesiae aedificavit iisdem patribus Franciscanis, quam Immaculatae Concepte Dei Genitricis Virginis Mariae titulo decoravit ac consecravit in qua expectat resurrectionem mortuorum."
("Čim je počeo upravljati [biskupijom], sretno je usmjerio sve snage da crkvu posvećenu prvaku apostola [sv. Petru] u Đakovu, koja je oskvrnjena muhamedanskim barbarstvom i sravnjena sa zemljom, opet podigne na temeljima i posveti 1709...
Oce franjevce je prvi doveo u Đakovo, obdario ih sa dovoljno zemlje i dao istim ocima franjevcima tursku džamiju koju je pregradio u crkvu, ukrasio i posvetio Bezgrješno Začetoj Bogorodici Djevici Mariji, i u kojoj čeka uskrnuće mrtvih.")
Za biskupa Petra Bakića (1716.-1749.) piše Ćolnić:
"Capellam extruxit Diacovae, ubi prius moschea Turcica, posuit in ea elegans omnium sanctorum altare et turrim proportionatam erexit; haec ecclesia modo Diacovae parochialis..."
("Izgradio je kapelu u Đakovu, gdje je prije bila turska džamija, postavio je u nju uglađen oltar svih svetih i izgradio skladan zvonik; ta crkva je sada župna u Đakovu...")
Nema komentara:
Objavi komentar