Prozelitizam franjevaca u Slavoniji 1696.-1822.

Fra Grgur Čevapović (1786.-1830.)

U prijašnjim sam postovima malo dotaknuo temu franjevačkog prozelitizma u Dalmatinskoj zagori i BiH. Malo, kažem, jer bi se o toj temi mogle napisati cijele knjige.

Sad je došao red na Slavoniju.

Slavonija je u razdoblju nakon oslobođenja od Turaka bila vjerski vrlo izmiješana. Osim ostataka muhamedanaca, bilo je tu i srpskih raskolnika, kao i protestanata mađarske nacionalnosti.

Franjevci su svim silama nastojali da sve ove obrate na katoličku vjeru.
Njihov misionarski rad je dobro dokumentiran u knjigama fra Grgura Čevapovića.

Fra Grgur je bio provincijal franjevačke provincije sv. Ivana Kapistrana. Napisao je dvije knjige o povijesti te provincije. Obje su napisane na latinskom i obje su danas dostupne preko interneta.

Prva je Recensio observantis minorum provinciae s. Ioannis a Capistrano.

Druga, kojom ću se koristiti u ovom tekstu, nosi naslov
Synoptico-memorialis catalogus observantis minorum provinciae s. Ioannis a Capistrano

U knjizi se nalazi puno podataka i o provinciji Bosni Srebrenoj, jer su slavonski franjevci formalno spadali pod tu provinciju sve do 1757. god. (kad je utemeljena provincija sv. Ivana Kapistrana).

Knjiga ima posebno poglavlje o misionarskoj djelatnosti franjevaca, na str. 236.-241.
To poglavlje donosi čitav niz autentičnih dokumenata o obraćenjima raznih inovjeraca.
Ja ću ovdje redom navesti sve dokumente koji se odnose na Slavoniju.


Prvo dolazi pisana izjava dana 10. srpnja 1696., i potpisana od trojice provizora (Mihaela Milekovića, Jurja Strojovića i Emerika Sedeckog), koja glasi:

"Nos infrascripti ad fidem catholicam et puram conscientiam nostram vigore praesentium fatemur et recognoscimus; quod a. r. p. Antonius Markovich, parochus Miholjcensis, provinciae Bosnae Argentinae regul. s. Francisci... in oppido Miholjacz homines 200, in pago Podagrovczi homines 100, in pago Rakitovczi homines 100, in pago Morosavlje homines 50, in pago Varas homines 150, in pago Cherkovczi et Kanisnovczi homines 100, in pago Benicsanczi homines 150, in Marjanovczi vero homines 150, ac in aliis pagis circumiacentibus quam plures homines ex haeresi Lutheranica et Calvinistica in praemissis locis... ad veram Romano-Catholicam fidem convertit."

("Mi doljepotpisani na katoličku vjeru i našu čistu savjest pred prisutnima očitujemo i priznajemo da je m. p. o. Antun Marković, župnik miholjači, redovnik sv. Franje provincije Bosne Srebrene, u utvrdi Miholjac ljudi 200, u selu Podagrovci ljudi 100, u selu Rakitovci ljudi 100, u selu Morosavlje ljudi 50, u selu Varaš ljudi 150, u selu Čerkovci i Kanižnovci ljudi 100, u selu Beničanci ljudi 150, a u Marjanovcima ljudi 150, i u drugim okolnim selima više ljudi sa krivovjerja luteranskog i kalvinističkog u rečenim mjestima... obratio na pravu rimokatoličku vjeru.")


Druga je potvrda od 22. prosinca 1699., koju je dao pukovnik Mihael Siba, zapovjednik posavske krajine, uz potpis biskupa Nikole Ogramića. Ona glasi:

"Sincere in Domino attestor, provinciae Bosnae Argentinae religiosos patres in his Slavoniae et Hungariae plagis commorantes, honeste, pie ac religiose, non sine notabili maximoque animarum fructu et sanctae fidei catholicae propagatione, conversatos fuisse; ac innumeros Mahometanos, schismaticos, Calvinistas et Lutheranos ad agnitionem sanctae orthodoxae fidei catholicae, suis assiduis concionibus, admonitionibus, ac religiosis exemplis, adduxisse et s. Matri Ecclesiae incorporasse."

("Iskreno u Gospodinu svjedočim, da su pobožni oci provincije Bosne Srebrene koji borave u ovim stranama Slavonije i Ugarske, djelovali časno, predano i pobožno, ne bez istaknute i vrlo velike koristi za duše i širenje svete katoličke vjere, i nebrojene su muhamedance, raskolnike, kalviniste i luterane privukli svojim ustrajnim propovjedima, poticajima i pobožnim primjerima i pridružili ih sv. Majci Crkvi.")


Zatim Čevapović navodi pisanu izjavu fra Jakova Tvrtkovčanina (nekadašnji gvardijan u Kraljevoj Sutjesci, izbjegao u Slavoniju za vrijeme Bečkog rata) od 22. siječnja 1700., koju su svojim potpisima potvrdili Ivan Sekula, vrhovni kapetan u Slavoniji, i biskup Nikola Ogramić. Izjava glasi:

"Ego fr. Iacobus Tvertkovcsanin cum essem gvardianus in Conventu s. Ioannis Baptistae in Sutiska provinciae Bosnae Argentinae, ad fidem converti et baptisavi 337 Turcas, ad an. 1686., omnes etiam supra nominati patres quidam plures, nonnulli pauciores, Turcas et schismaticos, divina adiuvante gratia, ad nostram veram sanctamque fidem catholicam converterunt, ut in ipsis et per ipsis honorificetur verus Deus et Dominus noster Iesus Christus."

("Ja fr. Jakov Tvrtkovčanin dok sam bio gvardijan u Konventu sv. Ivana Krstitelja u Sutjesci provincije Bosne Srebrene, obratio sam na vjeru i krstio 337 Turaka, do g. 1686., također su i svi gorespomenuti oci, neki više a neki manje Turaka i raskolnika, uz pomoć Božje milosti obratili na našu pravu i svetu katoličku vjeru, da se u njima i po njima časti pravi Bog i Gospodin naš Isus Krist.")


Iza toga dolazi izjava vukovarske općine od 20. siječnja 1700., koju su potpisali trojica vojvoda. Ona glasi:

"Nos infrascripti universis, quibus expedit, notum et indubitatum facimus, per m. v. p. Iosephum Mathievich, ordinis s. Francisci provinciae Bosnae Argentinae, qua Vukovariensem parochum annis 1689. et 1699. ab infidelitate et haeresi exemtas et ad gremium s. Matris Ecclesiae Catholicae receptas fuisse quinquagintas personas."

("Mi doljepotpisani svima kojima pristoji, obznanjujemo i činimo nedvojbenim, da je po m.p.o. Josipu Matijeviću, reda sv. Franje provincije Bosne Srebrene, dok je bio vukovarski župnik godina 1689. i 1699., oslobođeno od nevjere i krivovjerja i primljeno u krilo sv. Majke Katoličke Crkve pedeset osoba.")


Zatim slijedi jedna izjava od 4. prosinca 1711., koja svjedoči da je:
"p. Hieronymum Tomicsevich Velicensem 180 personas Turcicas ad fidem convertisse, baptisasse, et eapropter a Turcis capite truncatum fuisse"
("o. Jeronim Tomičević Velički 180 turskih osoba obratio na vjeru, krstio, i zbog toga mu je od Turaka odrubljena glava").


Službenici iz Orahovice, 14. prosinca 1722., svjedoče da:

"E patribus Provinciae Bosnae Argentinae, p. Augustinus ad fidem convertit Turcas novem, quos simul baptisavit in pago Luxani, duos quoque schismaticos redire fecit ad Ecclesiam et sub conditione baptisavit;
p. Antonius a Cotor unam schismaticam unumque Calvini asseclum convertit ad fidem."

("Od otaca provincije Bosne Srebrene, o. Augustin je na vjeru obratio devet Turaka, koje je zajedno krstio u selu Lužani, također je učinio da se dvojica raskolnika vrate u Crkvu i krstio ih pod uvjetom;
o. Antun iz Kotora je obratio na vjeru jednu raskolnicu i jednog Calvinovog sljedbenika.")


Čevapović navodi izvadak iz posebnog priznanja koje je car Karlo VI. dao fra Šimunu Mečiću iz Požege (2. ožujka 1731.), koji glasi:

"Benigne itaque considerantes... quia frequentibus in Christi fideles devotis exhortationibus, publicisque hinc inde in regnis nostris Hungariae et Slavoniae peractis concionibus, quindecim achatolicos ad fidem orthodoxam reducendo narasti operam... dignum te sana iudicavimus, quem in bene meritae Provinciae tuae decus."

("Blagohotno stoga promatrajući... da si čestim pobožnim poticajima među Kristovim vjernicima, i javnim propovjedima ovdje ondje u našim kraljevinama Ugarske i Slavonije, vratio na pravu vjeru pedeset nekatolika... s pravom te doista smatramo uresom tvoje vrlo zaslužne provincije.")


Komandant Wachtendonck sa drugim službenicima svjedoči za fra Luku Karagu Čilića (lipanj 1733. god.):
"eum verbo et exemplo a 27. Decemb. 1731. usque 6. Iunii 1733. ad orthodoxam fidem convertisse 117 personas, cum abiurationibus publicis ac privatis Lutheranae et Calvinae sectae, uti commoditas temporum permisit"
("da je on riječju i primjerom od 27. prosinca 1731. do 6. lipnja 1733. obratio na pravu vjeru 117 osoba, sa javnim i privatnim odricanjem od luteranske i kalvinističke sekte, kako je to dopuštala prikladnost vremena")


Čevapović daje kraću statistiku za sredinu 18. stoljeća:

"Testantibus abhinc ordinis actis, per patres huius provinciae a capitulo generali Mediolanensi usque ad 14. Novembr. an. 1739. ex variis sectis ad fidem Romano-Catholicam conversi sunt 494; et ab anno praefato usque ad capitulum generale, Romae an. 1750. celebratum, 700; ab eodem anno vero usque ad Mantuanum capitulum plusquam 400."

("Po svjedočenju akata reda od tada, preko otaca ove provincije od generalnog kapitula u Milanu sve do 14. studenog 1739. g. iz raznih sekti su na rimokatoličku vjeru obraćeni 494; a od spomenute godine sve do generalnog kapitula održanog u Rimu 1750. g., 700; a od te godine sve do mantuanskog kapitula više od 400.")


Što se pak tiče vremena u kojem je on živio, Čevapović kaže:

"Sed nec provectiore aetate deerant hac in provincia viri, qui omni virium contentione, gloriam Dei salutemque animarum ex aequo zelantes, conversioni ad fidem studuerunt; ac hodiedum pro sua religiosa pietate studere non desinunt."

("Ali ni tijekom odmaklog vremena nije nedostajalo u ovoj provinciji muževa, koji su svim snagama revnovali za slavu Božju i spasenje duša, trudili se oko obraćenja na vjeru, a ni danas se sa svojom redovničkom pobožnošću ne prestaju truditi.")


Na kraju navodi statistiku za svoje vrijeme, prema protokolima i župnim matrikulama, te opću sumu za ukupni vijek provincije:

"...ab anno 1760. usque ad praesens, huius provinciae patrum opera ad fidem catholicam conversos fuisse plus quam 360 et quidem confessionis Augustanae 220, Helveticae 64, schismatici 53, Iudaei 23...
Itaque praeter hos aliosque indefinitos, numerus conversorum, quos solliciti huius provinciae patres caulae Christi Ecclesiae adsociarunt, inde a sua coalitione usque an. 1822. ad 253577 facile ascendit..."

("...od godine 1760. sve do sadašnje, djelima otaca ove provincije na katoličku vjeru je obraćeno više od 360, i to sa Augsburške konfesije [luterani] 220, sa helvetske [kalvinisti]  64, raskolnika 53, židova 23...
Nadalje, osim ovih i drugih neutvrđenih, broj obraćenika koje su marljivi oci ove provincije pridružili ovčinjaku Kristove Crkve, od svoga osnutka sve do 1822. g., lako se penje do 253577...")