Nakon što je sv. Margareta Marija Alacoque primila objave od Gospodina da proširi štovanje njegovog Presvetog Srca, ona je nastojala ostvariti tu zadaću kako je najbolje znala i mogla. Pri tome se susrela s nebrojenim teškoćama. Bila je silno žalosna kad su joj zabranili širenje javnog štovanja slike Presvetoga Srca Isusova.
No, u tim ju je trenucima utješio sam Gospodin, i to riječima koje bi i nama danas mogle biti velika utjeha: "Ne boj se. Ja ću kraljevati, bez obzira na sve što protiv toga pokušavaju moji neprijatelji."
Svetica u svojoj autobiografiji napominje da ona ništa drugo nije ni tražila, nego da vidi Krista Gospodina kako kraljuje (J. de Gallifet, De cultu sacrosancti Cordis, 1726., p. II., str. 106.-107.):
"In afflictione mea non habebam ad quem confugerem, nisi ad ipsummet Dominum, qui dejectum mihi erigebat animum, dicens assidue: 'Ne timeas. Regnabo, quicquid contra moliantur inimici mei, iisque omnes qui obstare conabuntur.' Quae verba me admodum consolata sunt, quandoquidem aliud optabam nihil nisi ut ipsum regnantem viderem."
("U svojoj patnji nisam imala kome pribjeći, osim samome Gospodinu, koji je uzdigao moj klonuli duh, govoreći postojano: 'Ne boj se. Kraljevat ću, bez obzira na sve što protiv toga pokušavaju moji neprijatelji, i svi oni koji se tome pokušavaju suprotstaviti.' Te su me riječi veoma utješile, jer ništa drugo i ne tražim, nego da Njega vidim kako kraljuje.")
U tom svjetlu, znakovito je da u časoslovu, u prvoj večernjoj blagdana Presvetoga Srca Isusova, antifona za psalam 109. glasi:
"Suavi iugo tuo, dominare Domine, in medio inimicorum tuorum"
("Slatkim svojim jarmom, vladaj Gospodine, posred svojih neprijatelja.")
U kontekstu psalma 109. koji počinje riječima:
"Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
'Sjedi mi zdesna
dok ne podložim neprijatelje tvoje
pod podnožje nogama tvojim.'
Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona:
vladaj posred svojih neprijatelja."
Zanimljivo je da su i u pokoncilskom "novom časoslovu" zadržali ovu antifonu u (drugoj) večernjoj.
OdgovoriIzbrišiNo, uz jedan veliki problem… To što u novom časoslovu psalam 109., ili kako ga po novom zovu "psalam 110. (109.)", nije cjelovit!
Iz njega je uklonjen 6. stih koji glasi:
"Judicabit in nationibus, implebit ruinas: Conquassabit capita in terra multorum."
("Sudit će narodima, napuniti ruševine: Razbit će glave u zemljama mnogih.")
U Duda-Kaštelanovom prijevodu Biblije, taj stih glasi: "On će sudit’ narodima: bit će truplâ na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava."
Zašto je ovaj stih uklonjen iz novog časoslova!? Zar se ne smije više reći da će Bog kazniti svoje neprijatelje?
A to je samo jedan primjer… Iz Novus Ordo časoslova su uklonjeni deseci stihova iz psalama, pa i čitavi psalmi, jer su po mišljenju modernizatora bili "pretvrdi", tj. zato što otvoreno govore kako Bog kažnjava grijeh.
Prema tome, psaltir je u Novus Ordo časoslovu na neki način cenzuriran. Zamislite koja je bila drskost pojedinih sastavljača "novog časoslova" da tako samovoljno uklanjaju psalamske stihove, samo zato što se ne uklapaju u "aggiornamento".
I zato se ne trebamo čuditi što mnogi "moderni" svećenici i redovnici, koji koriste novi časoslov, nemaju straha Božjega.