Učinci svete pričesti

Iz molitvenika Srce Isusovo - spasenje naše (Zagreb, 1946.) - u kršćanskom nauka na kraju molitvenika (str. 29)

U starim katekizmima čitamo kako je jedan od učinaka sv. pričesti da daje snagu vjerniku da se čuva budućih grijeha.
Spomenimo samo kako glavni katekizmi govore o tome...

Katekizam Tridentskog koncila (p. II., cap. IV., 53.):

"Illa praeterea in sanctis mysteriis vis est, ut nos a criminibus puros et integros, atque tentationum impetu incolumes servet ac tamquam caelesti medicamento animam praeparet, ne alicuius mortiferae perturbationis veneno facile infici ac corrumpi queat. Atque ob eam etiam causam, ut testatur divus Cyprianus, cum olim a tyrannis fideles ad tormenta et caedem propter christiani nominis confessionem vulgo raperentur, ne illi, forte dolorum acerbitate victi, in salutari certamine deficerent, vetus in Ecclesia Catholica mos fuit, ut eis ab episcopis Dominici Corporis et Sanguinis sacramenta praeberentur. Sed carnis etiam libidinem cohibet ac reprimit: dum enim charitatis igne animos magis incendit, concupiscentiae ardorem restinguat necesse est."

("Takva je, osim toga, snaga u svetim otajstvima, da nas čuva čistima i nepovrjeđenima od zlodjela, čvrstima prema navalama napasti, te kao nebeski lijek pripravlja dušu da se ne može olako zaraziti i pokvariti otrovom smrtonosnog poremećaja. I zbog te svrhe, kako svjedoči sveti Ciprijan, dok su nekada tirani hvatali vjernike radi ispovijedanja kršćanskog imena i slali ih na muke i smrt, stari je običaj bio u Katoličkoj Crkvi da prime od biskupa sakrament Gospodnjeg Tijela i Krvi, kako ne bi svladani okrutnošću bolova, posustali u spasonosnoj borbi. A [sv. pričest] također suzbija i potiskuje tjelesne požude: dok naime duša sve više izgara ognjem ljubavi, nužno je da se gasi žar požude.")

Veliki katekizam sv. Petra Kanizija (zvan Summa doctrinae christianae) - među učincima sv. pričesti ističe:

"Ac praecipue quidem duo, ut egregie docet Bernardus, in nobis operatur hoc sacramentum: ut et sensum minuat in minimis et in gravioribus peccatis tollat omnino consensum. Si quis vestrum non tam saepe modo, non tam acerbos sentit iracundiae motus, invidiae, luxuriae aut caeterorum huiusmodi, gratias agat Corpori et Sanguini Domini, quoniam virtus sacramenti operatur in eo, ut gaudeat, quod pessimum ulcus accedat ad sanitatem. Et idem alibi: Hoc Corpus Christi aegris medicina, peregrinantibus via: quod debiles confortat, valentes delectat, languorem sanat. Per hoc homo mansuetior efficitur ad correptionem, patientior ad laborem, ardentior ad amorem, sagacior ad cautelam, ad obedientiam promptior, ad gratiarum actionem devotior."

("A osobito stoga dvoje, kako izvrsno uči Bernard, u nama čini ovaj sakrament: da umanjuje sjetilnost u manjim grijesima, a u većima posve uklanja pristanak. Ako netko od vas više ne osjeća tako često teške napasti srdžbe, zavisti, bludnosti ili druge slične, neka zahvali Gospodnjem Tijelu i Krvi, jer snaga sakramenta djeluje u njemu, i neka se veseli što se približava ozdravljenju teškog čira. I na drugom mjestu: Ovo Tijelo Kristovo je bolesnima lijek, staza putnicima, koja jača slabe, jake razveseljuje, ozdravljuje bolesnoga. Po njemu čovjek postaje ponizniji prema opomenama, strpljiviji u radu, gorljiviji u ljubavi, pažljiviji u oprezu, brži u poslušnosti, predaniji u zahvali.")

A tako i Katekizam sv. Pija X., ■ 625.-626.:

"■ 625. P. Koje učinke proizvodi u nama presveta euharistija?
O. Glavni učinci presvete euharistije na one koji je dostojno primaju jesu:
1. čuva i umnožava milost u duši, t.j. milost kao što materijalna hrana uzdržava i razvija život tijela;
2. oprašta lake grijehe i čuva od smrtnih,
3. daje duhovnu utjehu.

■ 626. P. Stvara li presveta euharistija u nama i druge učinke?
O. Da, presveta euharistija stvara u nama još tri učinka, a to je:
1. ublažuje naše strasti, i prije svega gasi u nama plamen pohote,
2. jača žar ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te nam pomaže da postupamo u skladu sa željama Isusa Krista,
3. daje zalog buduće slave i uskrsnuća našega tijela."

Vidimo da se u svim katekizmima ističe da sv. euharistija umanjuje požudu, gasi želju za grijehom, ili kako je govorio sv. Toma Akvinski: "smanjuje nagnuće" - "diminuit fomitem" (Summa theologica, III, q. 79., a. 6., ad 3um).

Gledajući koliko se danas ljudi pričešćuje, trebali bismo negdje vidjeti na djelu navedene učinke. Pazite, danas se redovito pričešćuje više ljudi, nego ikada prije u povijesti Crkve. Imate župe gdje 99% prisutnih na misi, pristupa sv. pričesti. Redovi za pričest nikada nisu bili duži. Do mjere da ponekad izgleda kao da se samo mala djeca u kolicima ne pričešćuju.

S pravom se stoga pitamo: Gdje su rezultati? Gdje su učinci koje navode katekizmi?
Prema broju ljudi koji se pričešćuju, u ovoj našoj Hrvatskoj trebala bi potpuno nestati požuda, bludništvo, svađe, neprijateljstva itd. Ako ništa drugo, barem bi se na području župa gdje žive ti ljudi trebali vidjeti neki rezultati.

Međutim, toga nema.
Ljudi se pričešćuju i nastavljaju biti robovi svojih strasti i požuda. Nema nikakvih promjena. Dapače, danas ima više grijeha po svijetu nego ikada prije.

Kako to može biti? Zašto ne vidimo učinke koji bi trebali slijediti svetu pričest?
Odgovor je bolan, ali netko to napokon treba reći.
Učinaka nema, jer se većina tih ljudi pričešćuje u stanju smrtnog grijeha. Ne samo da ne dobivaju milosti sv. pričesti, nego još dodaju svojim grijesima i teški grijeh svetogrđa.

Ali, nije tu samo stvar u primanju pričesti u stanju smrtnog grijeha.
Problem je daleko širi. Liturgijske reforme iz 1960-ih su donijele cijeli sustav koji pogoduje neozbiljnom odnosu prema svetinjama. Autorima reforme kao da je bio cilj ukloniti ili barem umanjiti strahopoštovanje prema Presvetom Sakramentu.

Pogledajmo samo što su učinili s pretpričesnim postom... Smanjili na sat vremena!
Zar je to post? Ne jesti sat vremena?
Danas imate situacije da se netko naždere sat vremena prije odlaska u crkvu, i takav ide na pričest. Hoće li takva osoba primiti one učinke koje navode katekizmi? U nekim crkvama možete čak vidjeti ljude koji za vrijeme mise žvaču žvakaće - i idu na pričest!

Jesu li se ti ljudi ikada pitali zašto je Crkva od pamtivijeka tražila da se sveta pričest prima isključivo natašte?
Ta su pravila vjernicima davala do znanja da sv. pričest nije tek obična hrana, nego nešto posebno i sveto - najsvetije! Presveto koje se mora primiti s najvećom sabranošću i pripremom, duhovnom i tjelesnom.

Pobožno i sabrano primanje sv. pričesti je ključno za stjecanje njenih učinaka.
Sv. Toma Akvinski objašnjavajući važnost pravila da se sveta euharistija prima natašte (Summa theologica, III, q. 80., a. 8., ad 6um), kaže da je potrebna maksimalna pobožnost kako bi se primili učinci Presvetog Sakramenta:

"maxima devotio requiritur in ipsa sumptione huius sacramenti, quia tunc percipitur sacramenti effectus"

("najveća se pobožnost traži u samom primanju ovoga sakramenta, jer se tada primaju učinci sakramenta")

Ako želite da vjernici prime sve učinke sv. pričesti, koje navode gorespomenuti katekizmi, onda se pobrinite da ispune uvjete za sv. pričest koje traže ti isti katekizmi.

Pa, evo, da navedem kakvu pripremu za sv. pričest propisuju navedeni katekizmi.

Katekizam Tridentskog koncila odgovarajući na pitanje o duhovnoj pripremi za sv. pričest ("Quo pacto animus sit ad eucharistiam praeparandus), kaže:

"Primam itaque illam praeparationem fideles adhibeant, ut discernant mensam a mensa, hanc sacram ab aliis profanis, caelestem hunc panem a communi. Atque hoc fit, cum certo credimus praesens esse verum Corpus et Sanguinem Domini, quem in caelo angeli adorant (Psal. 96, 8), ad cuius nutum columnae caeli contremiscunt et pavent (Iob 26, 11), cuius gloria plenum est caelum et terra (Isa. 6, 3). Hoc nimirum est diiudicare Corpus Domini quod Apostolus admonuit. (I. Cor. 11, 29)...
Altera vero illa praeparatio maxime necessaria est, ut unusquisque a seipso quaerat, num pacem cum aliis habeat, num proximos vere atque ex animo diligat... Deinde conscientiam nostram scrutari diligenter debemus, ne forte exitiali aliquo peccato contaminati simus, cuius poenitere necesse sit; ut prius contritionis et confessionis medicamento illud eluatur... Praeterea tacitis cum animis nostris cogitemus, quam indigni simus, quibus divinum hoc beneficium a Domino tribuatur. Quare illud centurionis (Matth. 8, 10) de quo ipse Salvator testatus est, se non invenisse tantam fidem in Israel, ex animo dicendum est: 'Domine, non sum dignus ut intres sub tectum meum'. Exquiramus etiam a nobis ipsis, an illud Petri usurpare nobis licet: 'Domine, tu scis quia amo te' (Ioan. 21, 15). Meminisse enim oportet, eum qui sine veste nuptiali in convivio Domini accubuerat, in tenebrosum carcerem coniectum, sempiternis poenis addictum fuisse (Matth. 22, 11)."

("Prvo neka vjernici nastoje oko one pripreme da razlikuju stol od stola, ovaj sveti od drugih profanih, ovaj nebeski kruh od onog običnog. A to će biti, kad zasigurno vjerujemo da je prisutno pravo Tijelo i Krv Gospodnja, kojemu se na nebu klanjaju anđeli (Psal. 96, 8), na čiju zapovijed dršću i strahuju stupovi nebeski (Job 26, 11), čije su slave puna nebesa i zemlja (Iz 6, 3). To znači razlikovanje Tijela Gospodnjega na koje upozorava Apostol (1 Kor 11, 29). Druga je vrlo važna priprema, da se svatko ispita drži li mir s drugima, ljubi li bližnjega zaista i iskreno... Zatim trebamo pažljivo ispitati svoju savjest, da nismo možda zaraženi kojim smrtonosnim grijehom, za koji se potrebno pokajati, da se prvo ispere lijekom kajanja i ispovijedi. Osim toga, treba tiho razmišljati u duši, kako smo nedostojni, kojima se daje ova povlastica od Gospodina. Zato trebamo reći onu satnikovu (Mt 8, 10) za koga je sam Spasitelj posvjedočio da nije pronašao toliku vjeru u Izraelu, iz sve duše: 'Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj'. Ispitajmo se također možemo li reći onu Petrovu: 'Gospodine, ti znaš da te volim' (Iv 21, 15). Treba se sjetiti, naime, da je onaj čovjek koji je sjedio na svadbi Gospodnjoj bez svadbenog ruha, bio bačen u mračni zatvor, predan vječnim kaznama (Mt 22, 11).")

Što se tiče tjelesne pripreme za sv. pričest, Katekizam Tridentskog koncila ističe:

"Neque vero animi solum, sed etiam corporis praeparatione opus est. Nam ieiuni ad sacram mensam accedere debemus, ita ut saltem a dimidia antecedentis diei nocte, usque ad illud tempus punctum quo sacram eucharistiam accipimus, nihil omnino comederimus aut biberimus. Postulat etiam tanti sacramenti dignitas, ut qui matrimonio iuncti sunt, aliquot dies a concubitu uxorum abstineant, Davidis exemplo admoniti, qui cum panes propositionis a sacerdote accepturus esset purum se et pueros suos ab uxorum consuetudine tres ipsos dies professus est. Haec fere sunt, quae maxime observari a fidelibus oportet, ut se ad sacra mysteria utiliter accipienda antea parent."

("Nije potrebna samo priprema duše, nego također i priprema tijela. Naime, trebamo natašte pristupiti svetom stolu, tako da barem od ponoći prethodnog dana sve do onog trenutka kad primamo svetu euharistiju, baš ništa ne jedemo ni pijemo. Traži također dostojanstvo tolikog sakramenta, da se oni koji su u braku, uzdržavaju nekoliko dana [prije sv. pričesti], opomenuti primjerom Davida, koji je, dok je imao primiti prinesene kruhove od svećenika, priznao da su on i njegovi bili čisti od žena tri dana. Ovo je otprilike, čega se napose moraju držati vjernici, da se prethodno pripreme za korisno primanje svetih otajstava.")

U većem katekizmu sv. Petra Kanizija (Summa doctrinae christianae) na pitanje "Što je potrebno za dostojno primanje euharistije i stjecanje njenih plodova?" odgovara se ovako:

"Expedita est Apostoli responsio: 'Probet autem seipsum homo et sic de pane illo edat' (I. Cor. 11, 28) quemadmodum et Augustinus dixit: In Christi Corpore vita nostra consistit: mutet ergo vitam, qui vult accipere vitam. Haec autem probatio sui et vitae mutatio in quatuor potissimum rebus versatur, videlicet: ut adsit fides, poenitentia, mentis attentio et christiani hominis habitus decens. Fides hoc postulat, ne de his quae diximus, aliisque similibus ad hoc mysterium pertinentibus, quicquam dubites. Id fiet, si simpliciter quidem in fide atque sententia Ecclesiae, ut est sane necessarium, per omnia acquiescas. Poenitentia, de qua mox plura dicemus, peccatorum detestationem et explicitam coram sacerdotem confessionem, impetratamque absolutionem exigit. Animus deinde praesens accedat opus est, qui sese per meditationes et precationes pias ad hoc sacramentum serio convertat. Postremo decens habitus et compositio postulat ad sacram synaxim neminem, nisi castum, ieiunum, modestum, humilem, supplicem, minimeque sordidum accedere. Qui vero sacram eucharistiam indigne sumunt, non vitam sed iudicium sibi sumunt, et rei sunt Corporis et Sanguinis Domini, Apostolo teste (I. Cor. 11, 27-32): quales cum Iuda et Iudaeis, sanguinariis Christi hostibus, gravissime condemnabuntur."

("Poučan je odgovor Apostola: 'Neka se ispita čovjek, pa tako jede od toga kruha' (1 Kor 11, 28) kako je i Augustin rekao: 'U Kristovom Tijelu se nalazi naš život: neka promijeni stoga život, tko želi primiti život'. A ovo ispitivanje sebe i promjena života nalazi se naročito u četiri stvari, i to: da ima vjeru, pokoru, sabranost duha i dostojno držanje kršćanina. Vjera ovo traži: da ono što smo rekli i ostalo što se tiče ovoga otajstva, nikako ne sumnjaš. A to će biti ako jednostavno u svemu pristaješ, kako je dakako nužno, učenju Crkve. Pokora, o kojoj ćemo ubrzo više govoriti, traži preziranje grijeha i izričitu ispovijed pred svećenikom i zatraženo odrješenje. Nadalje, potrebna je sabranost duha, tako da se ozbiljno usredotoči na ovaj sakrament razmatranjem i pobožnim molitvama. Naposljetku, dostojno držanje i urednost traži da nitko ne pristupa svetom susretu, osim onoga koji je čist, natašte, skroman, ponizan, smjeran i što manje zaprljan. A oni koji svetu euharistiju nedostojno primaju, ne primaju život nego osudu, i krivci su Tijela i Krvi Gospodnje, kako svjedoči Apostol (1 Kor 11, 27-32): takvi će biti zajedno s Judom i židovima, krvoločnim neprijateljima Kristovim, najteže osuđeni.")

Navedimo i upute Katekizma sv. Pija X. (■ 627.-644.)

■ 627. P. Postiže li sakrament euharistije u nama uvijek svoj čudesni učinak?
O. Sakrament euharistije proizvodi u nama svoje čudesne učinke, ako se prima s dostojnim raspoloženjem.

■ 628. P. Što je sve potrebno da bismo se dobro pričestili?
O. Da bismo se dobro pričestili potrebne su tri stvari: 1. biti u milosti Božjoj, 2. biti natašte od ponoći do časa pričesti, 3. znati što primamo i pristupiti na pričest sa svom pobožnošću.

■ 629. P. Što znači biti u milosti Božjoj?
O. Biti u milosti Božjoj znači imati čistu savjest od svih smrtnih grijeha.

■ 630. P. Ako je tko u smrtnom grijehu, što mora učiniti prije negoli se pričesti?
O. Ako tko zna da je u smrtnom grijehu, mora se dobro ispovjediti prije negoli se pričesti, jer samo kajanje bez ispovijedi nije dovoljno onome tko je u smrtnom grijehu, i tko se želi dostojno pričestiti.

■ 631. P. Zašto nije dovoljno samo potpuno kajanje onome tko zna da je u smrtnom grijehu da bi se mogao pričestiti?
O. Zato što je Crkva radi časti sakramenta odredila da se onaj tko je u smrtnom grijehu ne usudi pričestiti, ako se prije toga nije ispovjedio.

■ 632. P. Prima li Isusa Krista tko se pričesti u smrtnom grijehu?
O. Ako se tko pričesti u smrtnom grijehu, on prima Isusa Krista, ali ne i njegovu milost, dapače, počinio bi svetogrđe i zaslužio bi prokletstvo.

■ 633. P. Kakav je post potreban prije pričesti?
O. Prije pričesti potreban je potpuni post, ali taj razbija svaka mala stvar koja se uzme kao hrana ili piće.

■ 634. P. Što bi bilo ako bi tko progutao kakvu sitnicu koja mu je ostala među zubima, ili koju kap vode što mu je ušla u usta? Smije li se i onda pričestiti?
O. Tko bi progutao kakvu sitnicu, što mu je ostala među zubima ili kakvu kap vode, koja mu je došla u usta zbog pranja, mogao bi se pričestiti, jer se to ne uzima na način hrane ili pića, budući da su ti ostaci izgubili značenje hrane.

■ 635. P. Je li dopušteno pričestiti se ako nismo natašte?
O. Pričestiti se bez prethodnog posta dopušteno je samo bolesnicima kojima je smrt blizu, ili onima koji su zbog duge bolesti dobili posebno ovlaštenje od Pape. Pričest bolesnika na smrti zove se poputbina, jer jača na putu od ovog života do vječnosti.

■ 636. P. Što znači "znati što primamo u pričesti"?
O. Znati "što se prima u pričesti" znači poznavati ono što o tome uči kršćanski nauk i u to čvrsto vjerovati.

■ 637. P. Što znači "pričestiti se pobožno"?
O. Pričestiti se pobožno znači pristupiti pričesti s poniznošću i skromnošću u držanju i odijelu, pripremiti se prije pričesti i zahvaliti poslije.

■ 638. P. U čemu se sastoji priprema za pričest?
O. Priprema za pričest sastoji se u tome da se neko vrijeme zadržimo u razmatranju koga primamo i tko smo mi, da učinimo djela vjere, ufanja i ljubavi, pokajanja, klanjanja, poniznosti i želje da primimo Krista.

■ 639. P. U čemu se sastoji zahvala poslije pričesti?
O. Zahvala poslije pričesti sastoji se u tome da se zadržimo u sabranosti i u sebi častimo Boga, da obnovimo djela vjere, ufanja, ljubavi, klanjanja, zahvale, prikazanja i prošnje, osobito onih milosti koje su potrebne nama i onima za koje smo dužni moliti.

■ 640. P. Što valja učiniti na dan pričesti?
O. Na dan pričesti treba biti što više sabran, treba se baviti djelima milosrđa i osobitom marljivošću ispuniti dužnosti svoga zvanja.

■ 641. P. Koliko Krist ostaje u nama poslije svete pričesti?
O. Krist ostaje u nama poslije svete pričesti sa svojom milošću dok god ne sagriješimo smrtno, a svojom stvarnom nazočnošću ostaje u nama dok traju prilike sakramenta.

§ 4. Kako se treba pričešćivati?
■ 642. P. Kako se treba držati u času kad pristupamo sv. pričesti?
O. U času kad pristupamo sv. pričesti, treba klečati, osrednje podignute glave, očiju skromno okrenutih prema svetoj hostiji, a usta dovoljno otvorena i jezik malo podignut na usnama.

■ 643. P. Kako treba držati pliticu ili podložak za hostiju?
O. Pliticu ili položak treba držati tako da prihvati svetu česticu ako se dogodi da padne.

■ 644. P. Kada treba progutati česticu?
O. Moramo se pobrinuti da svetu česticu progutamo što prije možemo i da neko doba ne pljujemo.

Nakon ovoga, nemamo više što dodati, nego možemo samo zaključiti sa svetim Bonaventurom: Pazi kako pristupaš sv. pričesti.