Veliki crkveni naučitelj sv. Ivan Zlatousti bio je građanin Rimskog Carstva u vrijeme kad je Rimsko Carstvo već službeno bila kršćanska država. Unatoč tome, put do izgradnje potpunog kršćanskog društva bio je dug i mukotrpan.
Nisu ni svi stanovnici Carstva bili kršćani. Bilo je još dosta pogana, židova, heretika... što je svakako otežavalo situaciju. Uspostava kršćanskog društvenog poretka ne ide uvijek glatko. Zato se očekuje od svakog pojedinog kršćanina da doprinese izgradnji kršćanskog društva. A to znači da svaki kršćanin mora dati sve od sebe kako bi iz javnosti bilo uklonjeno sve ono što je nespojivo s kršćanstvom.
Sv. Ivan Zlatousti na kraju svoje 1. propovijedi o spomenicima puku Antiohije traži da se vjernici doslovno fizički obračunaju sa psovačima i huliteljima. Dakle, od vjernika se očekuje da fizičkom silom spriječe blasfemije, i zaštite javno ćudoređe:
"No, nakon što su nam sada stigle vijesti o blasfemiji, jednu uslugu tražim od svih vas za ovu propovijed i govor: da za mene prekorite hulitelje po gradu. Ako čuješ nekoga na raskršću i na trgu kako huli, pristupi i prekori ga, a ako mu je potrebno dati batina, ne oklijevaj: ošamari ga po licu, udari ga po ustima, udarcem posveti svoju ruku. I ako ga neki optuže, te ako ga odvedu pred sud, slijedi ih; i ako sudac na sudištu potražuje kazne, slobodno reci da je hulio Kralja anđela. Ako je, naime, potrebno kazniti one koji vrijeđaju zemaljskog kralja, onda još mnogo više one koji nanose uvredu Njemu. To je opći zločin, javna uvreda; svakome tko želi tužiti, dopušteno je. Neka nauče i Židovi i Grci, da su kršćani održavatelji grada, i branitelji i upravitelji i poglavari; i isto neka nauče pokvarenjaci i opaki da se imaju bojati slugu Božjih, da ako se ikada usude govoriti ovakvo što, da će se morati okretati posvuda i bojati se vlastite sjene, u tjeskobi da ne bi možda kršćanin čuo i dotrčao, pa ih žestoko kaznio."
Nema komentara:
Objavi komentar