Sada ćete razumjeti zašto je obred posvete oltara trajao gotovo tri sata

Propovijed bl. Alojzija Stepinca kod blagoslova kripte i posvete oltara u crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu, 24. listopada 1937.

Oltar – ljestve Jakovljeve

Mojsije pripovijeda u prvoj knjizi Postanka: »I dođe Jakob na jedno mjesto. I ondje zanoći, jer sunce bješe zašlo. I uze kamen na onom mjestu i metnu ga sebi pod glavu i zaspa na onom mjestu. I usni, a to ljestve stajahu na zemlji, a vrhom ticahu u nebo. I gle, anđeli Božji po njima se penjahu i silažahu. I gle na vrhu stajaše Gospodin i reče: 'Ja sam Gospodin Bog Abrahama, oca tvojega, i Bog Isakov. Tu zemlju, na kojoj spavaš, tebi ću dati i sjemenu tvojemu. I sjemena će tvoja biti kao praha na zemlji te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug. I svi narodi na zemlji blagoslovit će se u tebi i u sjemenu tvojem. I evo ja sam s tobom. I čuvat ću te, kudgod pođeš. I dovesti ću te natrag u zemlju ovu, jer te neću ostaviti, doklegod ne učinim, što rekoh.'

A kad se Jakob probudi od sna, reče: »'Zaista je Gospodin na ovom mjestu, a ja nisam znao.' I uplaši se i reče: »Kako je strašno mjesto ovo! Ovdje je zaista kuća Božja i ovo su vrata nebeska. I usta Jakob u jutro rano i uze kamen što bješe metnuo sebi pod glavu i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.« (Post 28, 11–18).

Sada ćete razumjeti zašto je obred posvete oltara trajao gotovo tri sata. Ujedno ćete shvatiti, zašto biskup prema obredniku moli nad oltarom, da bude kao one Jakobove ljestve i kao onaj kamen pod njegovom glavom. Prije svega Jakob je označio ono mjesto kao sveto. Tako je sveto ovo mjesto oltara. Tu će stolovati sam Bog, Spasitelj Isus Krist pod skromnim prilikama kruha. Tu će se svaki dan obnavljati njegova krvna žrtva na križu nekrvnim načinom. Tu će on stolovati sa svojim božanstvom i čovječanstvom, pravi živi Bog. Iz toga slijedi, da moramo pristupati ovom svetom mjestu s najvećim počitanjem i strahom. Kad se Bog Mojsiju pokazao u gorućem grmu, zabranio mu je da bliže pristupi, i reče mu: Ne idi ovamo! Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mjesto, gdje stojiš, sveta zemlja (Izl 3, 3–5). Ovdje na oltaru ne će se Gospodin pokazivati samo u gorućem grmu, nego s pravim svojim božanskim bićem, pa zato i mi moramo držati ovo mjesto svetim i k njemu pristupati puni svetoga straha i pobožnosti. To osobito vrijedi danas, kada toliki ljudi pod utjecajem bezbožnoga komunizma pokazuju toliko bezbožnosti prema našim oltarima i crkvama. Gotovo svaki dan moramo slušati, kako su oni došli do tolike podivljalosti, pa provaljuju u osamljene seoske crkve, odnose iz njih svetohraništa i kaleže, oskvrnjuju svete hostije i na taj način očituju svoju paklensku mržnju prema svetinji oltara.

Sveta žrtva, koja će se na ovom oltaru Bogu prikazivati, bit će ljestve, po kojima će svaki dan sam Bog, sam Spasitelj silaziti s neba na zemlju i ujedno će preko tih ljestava uznositi naše molbe i naše uzdahe na nebo.

Bog je Jakoba obilno blagoslovio. Tako će preko ovoga svetoga oltara dati i nama blagoslov na nebu i na zemlji. On je spreman dati nam sve ono, što nam je potrebno za dušu i tijelo. Tu je kao zalog njegovo obećanje, koje će sigurno ispuniti. On je jedini naš vjerni prijatelj, koji će nas nakon ovoga teškoga života uvesti u vječni raj, odakle nas je grijeh istjerao van.

Tako će biti ovaj oltar za nas besprekidan izvor milosti i dobara za dušu i tijelo. Te će milosti i ta dobra dobiti osobito svi prijatelji i dobročinitelji ovoga hrvatskoga narodnoga svetišta posvećenog Majci Božjoj, Kraljici Hrvata. Ovdje neka se razvija posebna pobožnost i posebna svetost u dušama svih vjernika. Ova kripta pokazuje, da će ovo svetište biti na ponos i diku našoj Katoličkoj crkvi. To je najveće svetište, koje se gradi u gradu Zagrebu.

[Tekst propovijedi je objavljen u listu Hrvatska straža, 26. listopada 1937., br. 244., str. 4–5.]

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 189.–190.

O glavnim značajkama tradicionalnog obreda posvete oltara možete čitati u tekstu isusovca Miroslava Vanina Ideja i svetost oltara objavljenom u časopisu "Život" u lipnju 1928. godine.

 

Vratimo se sada malo na gornju fotografiju izvornog izgleda kapele Majke Božje Lurdske iz 1936. godine. Prvi i izvorni izgled.

Nažalost, nakon Drugoga vatikanskog koncila ni ovo lijepo mjesto nije bilo pošteđeno radikalnih "reformskih zahvata"... Tako da "moderni oltar" više ne izgleda kao katolički žrtvenik.