"Čuvajte se lažnih proroka" (Mt 7, 15)

Obrazac za VII. nedjelju po Duhovima - Missale Romanum, 1620. god., str. 337.

Danas je VII. nedjelja po Duhovima, kad se u evanđelju čitaju i ove riječi:

"Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati." (Mt 7, 15-20)

Kako tumačiti ove riječi?
Na kraju standardnih izdanja Katekizma Tridentskog koncila obično se nalaze upute za propovijed za sve nedjelje i važnije blagdane u godini. Od svećenika se očekivalo da se u propovijedanju vode tim uputama (a ne da svatko propovijeda što god želi ili što mu padne na pamet, kao danas).

Ovdje imamo jedan primjerak Katekizma Tridentskog koncila, koji je 1858. tiskala Kongregacija za širenje vjere.
Prva uputa za VII. nedjelju po Duhovima kaže:

"Attendite a falsis prophetis (Matth. 7, 15). Hic cavendum praecipitur ab haereticis. Quis vero censendus sit haereticus habes p. 60. Quo modo autem hi cum in Ecclesia non sint, ab ea puniri possint, habes ibidem et p. 61., 65. Quibus autem artibus hi falsi prophetae utantur ad impia sua dogmata diffundenda, habes p. 3., 4., 5."

("Čuvajte se lažnih proroka (Mt 7, 15). Ovdje se određuje da se treba čuvati heretika. A koga treba smatrati heretikom imaš na str. 60. Na koji način oni, premda nisu u Crkvi, mogu biti od nje kažnjeni, imaš na istom mjestu i na str. 61., 65. A kojim se spletkama koriste ovi lažni proroci za širenje svojih opakih učenja, imaš na str. 3., 4., 5.")

Kao što vidite, upućuje se na stranice u Katekizmu koje govore o ovoj temi.
Skupio sam neka od tih mjesta iz Katekizma, i stavljam ih ovdje pred vas.

Na str. 60. nalazi se pitanje koji su ljudi izvan Crkve: "Quinam Ecclesiae militantis finibus non contineantur" ("Koji ljudi nisu obuhvaćeni granicama vojujuće Crkve?"):

"Ex quo fit tria tantummodo hominum genera ab ea excludantur: primo, infideles, deinde haeretici et schismatici, postremo excommunicati. Ethnici quidem, quod in Ecclesia numquam fuerunt, neque eam umquam cognoverunt, nec ullius sacramenti in populi christiani societate facti sunt; haeretici vero atque schismatici, quia ab Ecclesia desciverunt; neque enim illi magis ad Ecclesiam spectant, quam transfugae ad exercitum pertineant, a quo defecerunt. Non negandum tamen, quin in Ecclesiae potestate sint, ut qui ab ea in iudicium vocentur, puniantur et anathemate damnentur. Postremo etiam excommunicati, quod Ecclesiae iudicio ab ea exclusi, ad illius communionem non pertineant, donec resipiscant."

("Iz čega proizlazi da su svega tri vrste ljudi od nje isključeni: prvo, nevjernici, zatim, heretici i raskolnici, naposljetku, izopćenici. Pogani, naime, jer nikada nisu bili u Crkvi, niti su je ikada poznavali, niti su bilo kojim sakramentom ušli u zajedništvo kršćanskoga puka; a heretici i raskolnici jer su se odmetnuli od Crkve, i oni više ne pripadaju Crkvi kao što ni pobjeglice [dezerteri] ne pripadaju vojsci od koje su odstupili. Ali, ne može se nijekati, da su u vlasti Crkve, da one koje prizove na sud, budu od nje kažnjeni i osuđeni anatemom. Naposljetku, također i izopćenici, koji su presudom Crkve od nje isključeni, ne pripadaju njenom zajedništvu, dok se ne obrate.")

Na str. 64.-65., govori se o nezabludivosti i nepogrješivosti Katoličke Crkve, što ju razlikuje od heretičkih i raskolničkih sekti (koje također sebe nazivaju "crkvama") koje tonu u nebrojenim zabludama:

"quemadmodum haec una Ecclesia errare non potest in fidei ac morum disciplina tradenda, cum a Spiritu Sancto gubernetur, ita ceteras omnes quae sibi 'ecclesiae' nomen arrogant, ut quae diaboli spiritu ducantur, in doctrinae et morum perniciosissimis erroribus versari necesse est."

("kao što ova jedna Crkva ne može pogriješiti u prenošenju nauka vjere i običaja, jer je vođena od Duha Svetoga, tako sve druge koje sebi prisvajaju ime "crkve", kako ih vodi đavolski duh, nužno je da se nalaze u najpogubnijim zabludama nauka i običaja.")

Ove činjenice uvijek su bile polazna točka pogleda Crkve prema raznim krivovjerskim i raskolničkim sektama.
No, dokument II. vatikanskog koncila "Unitatis redintegratio" zaokrenuo je drugim putem. Revolucija se dogodila već time što su krivovjerci i raskolnici nazvani "odvojenom braćom".

Razni drugi epiteti koji su od tada (u vokabularu "aggiornamenta") pripisivani protestantskim krivovjercima samo su povećavali opću zbunjenost: "drugi kršćani", "kršćani na drugačiji način", "druge kršćanske crkve", "kršćanska braća iz drugih konfesija" i slično.

To je tipičan primjer stavljanja ovčjeg runa na grabežljive vukove. Zbog takvih stvari, mnogi obični vjernici više nisu vidjeli opasnost u protestantskom krivovjerju. Treba li nas onda čuditi naglo širenje protestantskih sekti po Južnoj Americi zadnjih 30-ak godina? To su plodovi ekumenizma.
A problem još povećavaju grupacije koje katolike protestantiziraju "iznutra", npr. "karizmatici" i "neokatekumeni".

Što se tiče svetogrđa koja ovih dana guraju njemački biskupi s navodnim ciljem da "pomognu" supružnicima u miješanim brakovima, trebalo bi prvo postaviti jedno pitanje o kojemu izgleda svi šute.
Zašto je njemački kler uopće dopustio da se sklope toliki miješani brakovi, koji uopće ne ispunjavaju uvjete koje postavlja kanonsko pravo?
 
Zapravo, svih ovih problema ne bi ni bilo da je ostao na snazi stari Zakonik kanonskog prava, koji je propisivao da župnici moraju aktivno odvraćati ljude od sklapanja mješovitih ženidbi.


Treba samo pročitati kanone 1060.-1065. Zakonika kanonskog prava 1917.