I dok se često govori o revoluciji u obredu mise (jer se s njom obični vjernici često susreću - svaki put kad idu na "Novus Ordo"), puno se manje govori o revoluciji u časoslovu (jer se časoslov tiče ponajprije klerika i redovnika). A ona je bila možda i radikalnija nego revolucija u novom obredu mise.
Da to shvatimo, potrebno je prvo istaknuti neke osnove o rimokatoličkom časoslovu.
Osnovno načelo na kojem se temelji časoslov je to da se svaki tjedan izmoli svih 150 psalama.
Princip je izrazio još sv. Benedikt u pravilu svog reda (Regula sancti Benedicti, c.18.):
"ut omni hebdomada psalterium ex integro numero centum quinquaginta psalmorum psallantur"
("da se svaki tjedan psalterij u cijelom broju od sto pedeset psalama otpjeva")
Sveti papa Pio X. naziva to "zakonom koji nam je predan od otaca" ("lex a patribus tradita"), i ističe da je to pravilo potvrđeno kroz tolike stoljetne kanone, dekrete raznih papa i redovničke zakone.
Ovako kaže sv. Pio X. u apostolskoj konstituciji Divino afflatu (1911.):
"Iure igitur optimo provisum est antiquitus, et per decreta Romanorum Pontificum, et per canones conciliorum, et per monasticos leges, ut homines ex utroque clero integrum Psalterium per singulas hebdomadas concinerent vel recitarent. Atque hanc quidem legem a patribus traditam decessores nostri S. Pius V., Clemens VIII., Urbanus VIII. in recognoscendo Breviario Romano sancte servarunt."
("Najboljim je stoga pravom određeno u starini, i prema dekretima rimskih prvosvećenika, i prema kanonima koncila, i prema redovničkim zakonima, da ljudi iz oba klera svakoga tjedna cijeli psalterij otpjevaju ili izrecitiraju. I ovaj su zakon, predan od otaca, naši prethodnici sv. Pio V., Klement VIII., Urban VIII. u uređivanju Rimskog brevijara sveto obdržavali.")
To je, dakle, jedno prastaro crkveno pravilo, koje smo naslijedili od svetih otaca. Nažalost, Drugi vatikanski koncil je okrenuo leđa tom načelu.
Dokument Sacrosanctum Concilium izričito određuje u čl. 91.:
"psalmi non amplius per unam hebdomadam, sed per longius temporis spatium distribuantur"
("neka se psalmi više ne preko jednog tjedna, nego preko dužeg razdoblja raspoređuju")
A koje je to "duže razdoblje"? Po "novom časoslovu" to bi deklarativno bilo mjesec dana, ali u njemu se zapravo niti ne nalaze cjeloviti psalmi... Tako da se u tom "novom časoslovu" uopće ne moli cijeli psalterij!
Također, Sacrosanctum Concilium je ukinuo prvi čas (primu): "Hora prima supprimatur" (89., d.) I možemo se sad sa čuđenjem pitati: S kojim pravom oni ukidaju cijeli jedan čas u časoslovu? Što oni sebi uzimaju za pravo?
Relativizam je još jače izražen u odredbi koja dolazi nakon toga, a koja se odnosi na treći, šesti i deveti čas:
"In choro, horae minores tertia, sexta, nona serventur. Extra chorum e tribus unam seligere licet, diei tempori magis congruentem."
("U koru, neka se obdržavaju manji časovi: treći, šesti, deveti. Izvan kora, dopušteno je odabrati jedan, koji najviše odgovara dobu dana.")
Ovo je bio prvi put u povijesti Crkve da se dopušta klericima da sami izaberu hoće li izmoliti neke časove ili neće. Bio je to masivni zahvat relativizacije.
Razvodnjavanje bez presedana.
I kao da sve to nije dovoljno, Sacrosanctum Concilium još kaže u čl. 97.:
"Opportunae commutationes divini officii cum actione liturgica a rubricis definiatur. In casibus singularibus iustaque de causa, ordinarii possunt subditos suos ab obligatione officium recitandi ex toto vel ex parte dispensare vel id commutare."
("Prikladne zamjene božanskoga oficija s liturgijskim činima neka se definiraju u rubrikama. U pojedinim slučajevima i iz poštenog razloga, ordinariji mogu svoje podložnike osloboditi od obveze recitiranja oficija, u cijelosti ili u dijelu, ili ga zamijeniti.")
Sve ovo pogoduje lijenosti. Eto! Ako ste se pitali zašto danas pola klerika uopće ne moli časoslov, odgovor potražite na II. vatikanskom koncilu.
Međutim, nas muči jedna druga stvar. Kako da sa pokoncilskim "novim časoslovom" ispune svoje dužnosti redovnici, čiji su utemeljitelji redova izrijekom u svojim temeljnim pravilima propisali upotrebu tradicionalnog časoslova?
Imate gore primjer pravila sv. Benedikta. A možete razmotriti i Pravilo sv. Franje.
Kad sv. Franjo govori o časoslovu, on izričito spominje sve časove tradicionalnog časoslova: matutinum, laudes, prima, tertia, sexta, nona, vesperae, completorium.
Prema tome, kako da neki franjevac udovolji onome što traži sv. Franjo, ako koristi "novi časoslov" koji uopće nema primu (prvi čas)? I koji nema onu strukturu na koju je mislio sv. Franjo?
Rješenje ove dvojbe može biti samo jedno! Vratiti se tradicionalnom (predkoncilskom) franjevačkom časoslovu: Breviarium Romano-Seraphicum.
Pa ima "Sacrosanctum Concilium" i nekih konzervativnih odredaba, npr. one o očuvanju latinskog jezika u liturgiji i časoslovu, te o prvenstvu gregorijanskog pjevanja.
OdgovoriIzbrišiZašto se te odredbe ne primjenjuju u praksi?
Ili bolje rečeno: zašto se iz koncilskih dokumenata primjenjuje samo ono što je revolucionarno?
Ne mogu se oteti dojmu da su te pojedine "konzervativne odredbe" stavljene samo zato da se "umire" konzervativni prelati na Koncilu (ali bez prave namjere da se primjenjuju u praksi).
IzbrišiA možda su stavljene i kao zastor, da dokument ne izgleda baš toliko antitradicionalno i revolucionarno.
To vam je isto kao "Amoris laetitia"... Stave nekoliko rečenica koje naizgled potvrđuju tradicionalni nauk (kako bi prikrili revolucionarne odredbe u dokumentu), na koje se u praktičnoj primjeni uopće ne obaziru.
To je, nažalost, postao uobičajeni način na koji su uvedene sve reforme od II. vatikanskog koncila do danas.
Trebamo to uvijek imati na umu, kad god čitamo koncilske i pokoncilske dokumente. U tim dokumentima se mora razlikovati: što je napisano radi stvarne primjene, a što je napisano samo kao "zastor" ili "ukras".
Dobro. Danas nakon "Summorum pontificum" svi klerici i redovnici mogu moliti tradicionalni časoslov.
OdgovoriIzbrišiA opet se (pre)malo njih odlučuje na to.
Očito je 50 godina lijenosti ostavilo tragove.
Molim informaciju gdje naći takav časoslov na hrvatskom jeziku? Htjela bih ga moliti. Hvala na odgovoru
OdgovoriIzbrišiNa hrvatskom?
IzbrišiTradicionalni časoslov nikad nije bio u cijelosti preveden na hrvatski (ovdje ne računamo stare glagoljaške brevijare - koji su na crkvenoslavenskom jeziku).
Na hrvatski su prevedeni samo pojedini dijelovi brevijara, koji su bili osobito omiljeni u puku i koje su i laici željeli moliti. Prije svega, Mali oficij Blažene Djevice Marije, koji u osnovi slijedi strukturu rimskog brevijara. Mali oficij je bio osobito raširen među pripadnicima franjevačkog trećeg (svjetovnog) reda. Pogledaj: Mali oficij Blažene Djevice Marije.
Pitanje časoslova ne tiče se samo klerika i redovnika, nego i svih nas. Klerici i redovnici ne mole časoslov samo za sebe, nego i za sve nas.
OdgovoriIzbrišiPrema tome, ako oni zanemaruju tu dužnost ili je obavljaju lijeno i nedostojno, očito se nanosi određena šteta cijeloj zajednici vjernika.
Moje mišljenje je da uopće nije bitno koji časoslov moliš, već jednostavno da ga moliš redovito i pobožno, u onom minimumu koji je propisan od strane crkve. Novi časoslov je dobar, ja ga molim i ne bi mogao moliti latinski jer ga ne znam dovoljno dobro. Novi časoslov je obogaćen novim čitanjima u službi čitanja i usklađen s novim i bogatijim liturgijskim čitanjima. Moje mišljenje je da ukoliko je majka Crkva odredila taj i takav časoslov za molitvu da je on valjan i dovoljan kao minimum koji zadovoljava ono što jest dužnost svećenika i redovnika. Sad zašto mnogi nisu kadri zadovoljiti niti taj minimum - to je sad već malo šire pitanje od toga koji časoslov se moli.
OdgovoriIzbrišiAko sami kažete da ne poznajte dovoljno stari časoslov, na temelju čega mislite da su čitanja u "novom časoslovu" bolja od onih u starom?
IzbrišiJa, naprotiv, mislim da je u "novom časoslovu" sve birano na temelju političke korektnosti. Namjerno se izbjegavaju tekstovi otaca u kojima oni oštro osuđuju krivovjerja i lažne religije (ne uklapaju se u moderni "ekumenizam"). U psalmima su velikim dijelom izostavljeni "oštriji" stihovi, pa i čitavi dijelovi psalama. Čemu to sakaćenje? Tu su, da tako kažem, liberalne namjere i više nego očite.
Nažalost, "novi časoslov" i po obliku, i po sadržaju, radikalno odstupa od stoljetnih tradicija Crkve.
Postoji još jedan problem, a to je pitanje kako su prevedeni himni na narodne jezike. U prijevodu se redovito izgubi ona ljepota koju himan ima u latinskom izvorniku. To se jednostavno ne može prenijeti prijevodom.
A i psalmi, pa i čitanja otaca, sasvim drugačije zvuče na latinskom, nego u prijevodima na narodne jezike.
"Sad zašto mnogi nisu kadri zadovoljiti niti taj minimum - to je sad već malo šire pitanje od toga koji časoslov se moli."
IzbrišiOdgovor se nalazi ustvari već u samom pitanju. Zato što nismo pozvani na ispunjavanje niti postizanje 'minimuma'. I svatko, tko u svom (svetom) poslanju ima takav pristup, stav i mišljenje, koje se uglavnom svodi na 'nastojanje' zadovoljavanja 'propisanog minimuma', bolje bi bilo da bolje razmisli o svom pozivu. Ovdje treba dodati da je poziv također i biti Katolikom.
Ako razmislite malo bolje uvidjet ćete da ovo što gore navodite nije neko 'šire' ili neko drugo pitanje. Nego se upravo u odgovoru na ovo pitanje; koji Brevijar i kako ga se upće moli, je ujedno i odgovor na pitanje zašto mnogi nisu više kadri redovito (ili čak nikako) moliti Časoslov!
Jer nije 'minimum' taj kojega bi trebalo ispuniti ili zadovoljiti.
Nego je to cjelina, cjelovitost. Ona bit življenja Katoličke Vjere u svoj svojoj cjelovitosti, što je napose za redovnike, a još više za svećenike upravo ono cjelovito i redovito obdržavanje slavljenja i čašćenja Gospodina a kroz jednu jasnu i izvrsnu, detaljno određenu molitvu (Brevijara), kojega ne slučajno nazivamo Divinum Officium, uz svakako svakodnevno obdržavanje liturgije, kroz služenja i prisustvovanja pravim, vrijednim i Bogu milim Svetim Misama.
Ovo sve je, naime, jedan vrlo pobožan i jako vrijedan, a Gospodinu i našoj Gospi iznimno vjeran papa, Pio V, a kao vrhovni poglavar Crkve i Kristov Namjesnik na Zemlji, izvrsno i službeno uredio za sve svoje svećenike i redovnike.
O čemu je na ovom blogu prije pisano: http://murusinexpugnabilis.blogspot.nl/2017/02/eliminirati-samovolju.html
Preporučam i ovaj članak za pročitati nedavno objavljen na remnantovoj E-stranici: "THE DIVINE OFFICE: Prayer That Built Western Civilization"
https://remnantnewspaper.com/web/index.php/articles/item/3640-divine-office-the-prayer-that-built-western-civilization
Gdje autor jako lijepo i sasvim ispravno navodi kako je:
"The Divinum Officium, Divine Office, Opus Dei, Canonical Hours, Liturgy of the Hours… all terms more or less describing the same object, is simply the orderly, regular daily recitation of the Psalms, accompanied by hymns and selected passages of the Bible, all related to the liturgical year and interspersed with shorter intercessory prayers. It could be described as the “other half” of the Church’s universal liturgy, of which the Holy Sacrifice of the Mass is the first and to which it is intimately connected. The two halves express the fullness of a kind of grand and multi-millennial, collective conversation – and means of communion – between God and His saints, taken up and continued generation after generation."
...
JbD
Na što se misli u Pravilu sv. Franje kad se kaže da se u časoslovu slijedi Rimska Crkava, osim u psaltiru?
OdgovoriIzbrišiSv. Franjo je propisao u Reguli (c. 3.):
Izbriši"Clerici faciant divinum officium secundum ordinem Romanae Ecclesiae excepto psalterio"
("Neka klerici obdržavaju božanski oficij prema redu Rimske Crkve, osim psaltira")
To je zapravo bilo u vezi pitanja koji će se latinski prijevod psaltira koristiti. U Rimu se koristio "Psalterium Romanum", dok su franjevci prihvatili "Psalterium Gallicanum".
Naime, u zapadnoj liturgiji se tradicionalno koriste dva latinska prijevoda psaltira. Oba prijevoda je izradio sv. Jeronim u 4. stoljeću. Stariji prijevod se koristio u Rimu (odatle naziv "Psalterium Romanum"). Drugi prijevod je sv. Jeronim priredio na poziv pape Damaza 383. godine. Taj je prijevod poznat pod imenom "Psalterium Gallicanum", jer je bio najprije uveden u Galiji.
I sv. Franjo je u svoje doba prihvatio Psalterium Gallicanum, i zato je ovako propisao u Pravilu.
Super je ovo kako svaki crkveni red ima svoje specifičnosti u časoslovu, a opet se svi vode onim temeljnim pravilom - da se svaki tjedan izmoli svih 150 psalama.
OdgovoriIzbrišiMožete na internetu naći i predkoncilski dominikanski brevijar, a i za druge redove.
Ne razumijem ove koji kažu da ne mogu moliti tradicionalni časoslov, jer ne znaju latinski. Pa, nitko se nije rodio sa znanjem latinskog! To se nauči s vremenom.
OdgovoriIzbrišiDanas se uz malo truda može naučiti preko stranice Divinum Officium koja donosi usporedni prikaz latinskog teksta tradicionalnog časoslova uz prijevode na engleski, njemački, talijanski, poljski, mađarski...
Prema tome, svatko tko želi, može lako naučiti barem onoliko latinskog jezika, koliko je potrebno za molitvu časoslova.