Starohrvatske crkve sv. Marije i sv. Stjepana na Otoku u Solinu otkrio je don Frane Bulić 1898. i 1930. god., na temelju pisanja srednjovjekovnog splitskog kroničara Tome Arhiđakona (1200.-1268.).
Naime, Toma Arhiđakon na kraju 16. poglavlja svog djela Historia Salonitana, govoreći o splitskom nadbiskupu Lovri (1059.-1099.), napisao je i ove riječi:
"His temporibus celebrata fuit synodus in civitate Nonensi sub Ioanne cardinali Apostolicae Sedis legato, ubi proclamationem faciente Laurentio Archiepiscopo illustris vir Demetrius cognomento Suinimir, rex Chroatorum, restituit ecclesiae sancti Domnii ecclesias sancti Stephani et sanctae Mariae in Salona cum omnibus earum bonis. Has siquidem ecclesias aedificavit et dotavit quaedam Helena regina, donans eas Spalatinae sedi iure perpetuo possidendas. Quae ob reverentiam regalium sepulcrorum concessae fuerant quibusdam regularibus ad tempus, qui assidue in eis officiorum ministeria exercebant. Ibi namque magnificus vir Cresimirus rex, in atrio videlicet basilicae sancti Stephani tumulatus est cum pluribus aliis regibus et reginis."
("U ovo vrijeme održana je sinoda u gradu Ninu pod kardinalom Ivanom, poslanikom Apostolske Stolice, gdje je po proklamaciji nadbiskupa Lovre, odlični muž Dmitar zvani Zvonimir, kralj Hrvata, vratio crkvi svetoga Dujma crkve svetoga Stjepana i svete Marije u Solinu sa svim njihovim dobrima. Ove je, naime, crkve izgradila i dotirala neka Jelena kraljica, darujući ih Splitskoj stolici da ih posjeduje vječnim pravom. Koje su radi poštovanja kraljevskih grobova predane nekim redovnicima na vrijeme, koji su u njima neprestano obavljali službe oficija. Ondje je, naime, odlični muž Krešimir kralj pokopan, u atriju bazilike svetoga Stjepana, sa mnogim drugim kraljevima i kraljicama.")
Ovo su dobro poznate stvari svima koji se zanimaju za hrvatsku povijest, pa ne trebam detaljnije o tome objašnjavati.
Nego, zadržimo se malo na liturgijskim podacima koje nam pruža Toma Arhiđakon.
On kaže da su te crkve "concessae fuerant quibusdam regularibus" ("predane bile nekim redovnicima").
Što je bio zadatak tih redovnika? Prema Tomi, oni su "assidue in eis officiorum ministeria exercebant" ("postojano u njima obavljali službe oficija").
A zašto? Razlog je "ob reverentiam regalium sepulcrorum" ("radi poštovanja kraljevskih grobnica"), jer su tamo bili pokapani hrvatski kraljevi.
Izvjesno je da je Toma Arhiđakon osobno vidio tamošnju situaciju na vlastite oči, jer su te crkve tamo stajale sve do početka 16. stoljeća, kad su ih srušili Turci.
Crkvenim povjesničarima za oko je zapela Tomina tvrdnja da su redovnici u tim crkvama obavljali oficij "assidue" (postojano, neprekidno, neprestano, marljivo, revno, bez prestanka...).
Još je isusovac Daniele Farlati u 18. stoljeću postavio tezu da se u tim crkvama obavljao neprekidni danonoćni oficij kod kraljevskih grobova, slično kako je bilo u kraljevskim crkvama drugih europskih zemalja.
Običaj neprekidnog oficija je inače nastao kod jedne grane monaha na Istoku, koje su zvali "akoimetoi" (Ακοίμητοι), što otprilike znači "nespavači", "ljudi bez sna" - jer su danonoćno molili. Na Zapadu su poznati pod latiniziranim nazivom "acoemetae".
Oni su tako rasporedili vrijeme kroz cijeli dan i noć, da kad bi jedni redovnici prestali moliti, drugi bi započeli - i tako molitva nikada nije prestajala.
Ovaj su običaj preuzeli neki benediktinci, posebno oni koji su djelovali u kraljevskim crkvama. Kraljevi su, naime, željeli da se nakon njihove smrti neprekidno moli za njihove duše.
Farlati tvrdi da je tako bilo i u ovim starohrvatskim crkvama, te ovako razvija svoju tezu u Illyricum sacrum (tom. III., str. 156.):
"Helena regina, uxor alicuius e regibus Chrobatiae superiorum aetatum, et Spalatensi Ecclesiae iure perpetuo possidendam tradiderat. In alterius vestibulo sive atrio constituta erant sepulcra regum Chrobatiae; nam leges antiquae locum sepulturae intra aedes sacras vel ipsis regibus dare vetabant. Itaque in atrio sancti Stephani Cresimirum regem, itemque plures alios ante illum reges et reginas conditas ferunt. Sed tempore procedente acciti sunt monachi ex Benedictina familia, qui aedes utriusque procurationem susciperent, simulque rei divinae ac psalmodiae more rituque acoemitarum assidue operam darent, atque ad regia sepulcra pro expiandis animis regum Chrobatiae diurnis et nocturnis precationibus vacarent."
("Jelena kraljica, žena nekoga od kraljeva Hrvatske prethodnih stoljeća, predala ih je Splitskoj crkvi pravom vječnog posjedovanja. U jednoj [crkvi] u predvorju ili atriju nalazili su se grobovi kraljeva Hrvatske; naime, stari su zakoni zabranjivali čak i kraljevima da se pokapaju unutar samog svetišta. I tako je u predvorju svetoga Stjepana pokopan kralj Krešimir, a isto tako i mnogi drugi kraljevi i kraljice prije njega. Ali, protekom vremena, dozvani su redovnici iz benediktinske obitelji, koji su dobili brigu za oba hrama, i istovremeno su se dali na neprestano obavljanje božanske službe i psalmodije po običaju i obredu acemeta, i kod kraljevskih su grobova za iskupljenje duša kraljeva Hrvatske nastojali dnevnim i noćnim molitvama.")
Ovu je temu dotaknuo i don Lovre Katić u svom radu Zadužbine hrvatske kraljice Jelene (1955.). Jedno poglavlje njegovog rada nosi naslov "Čemu su služile te crkve".
Na kraju, moram spomenuti i natpis sa sarkofaga kraljice Jelene koji je tamo pronašao don Frane Bulić.
Kako je natpis znatno oštećen, bilo je teškoća u njegovom čitanju. Ovdje don Lovro ističe da je za razumijevanje nekih riječi potrebno poznavanje stare latinske Vulgate, posebno psalama, po kojima su srednjovjekovni redovnici učili latinski jezik.
Nema komentara:
Objavi komentar